REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 78 Pž-2499/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari 1. tužitelja H… P. P. d.o.o. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u O. D. S. i P. u Z. i 2. tužitelja H… C. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. O. d.d., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u O. D. G. i P. u Z., radi naknade štete u iznosu od 355.885,31 kn, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1143/2018 od 15. siječnja 2021., 6. listopada 2021.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1143/2018 od 15. siječnja 2021. u dijelu pobijane točke I. te u točki II. njene izreke i sudi:
I.I. Nalaže se tuženiku E. O. d.d., Z., OIB …, platiti tužiteljima H… P. P. d.o.o., Z., OIB …. i H… C. d.o.o., Z., OIB …, iznos od 355.885,31 kn (tristopedesetpettisuća- osamstoosamdesetpet kuna i tridesetjednu lipu) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. srpnja 2009. do isplate, obračunatim prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi za ostale odnose.
I.II. Nalaže se tuženiku E. O. d.d., Z., OIB … platiti tužitelju H… P. P. d.o.o., Z., OIB … trošak parničnog postupka u iznosu od 130.006,50 kn (stotridesettisućašest kuna i pedeset lipa) u roku od osam dana.
I.III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja H… P. P.. d.o.o. da mu tuženik E. O. d.d. plati trošak parničnog postupka u daljem iznosu od 36.899,75 kn (tridesetšesttisućaosamstodevedesetdevet kuna i sedamdesetpet lipa).
II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj P-1143/2018 od 15. siječnja 2021. u dijelu točke I. njene izreke, kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu kamate preko stope propisane za ostale odnose.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj P-1143/2018 od 15. siječnja 2021. tužbeni je zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke), naloženo je tužiteljima platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 72.580,00 kn (točka II. izreke), dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu od 1.421,88 kn (točka III. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio kako tužitelj nije dokazao nastanak štete prema čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), jer sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka utemeljen na pravilnicima i odlukama tužitelja. Kako tužitelji nisu na drugi način dokazali da bi im nastala šteta, zahtjev je odbijen.
2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji, a iz sadržaja žalbi jasno proizlazi kako se ista odnosi na točke I. i II. izreke presude, odnosno na onaj dio u kojemu žalitelji nisu uspjeli u parnici.
3. Tužitelj H… P. P. d.o.o u žalbi navodi kako istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. Navodi kako su razlozi presude u koliziji sa zakonom i u cijelosti neprihvatljivi, jer sud nije prihvatio metodologiju za dobivanje ispravnog nalaza i mišljenja, o kojoj, po samoj definiciji potrebe za vještačenjem, nema dovoljno saznanja. Nadalje, tvrdi kako su tijekom postupka tužitelji dostavili i isprave kojima su dokazali postojanje svog potraživanja, pri čemu je Pravilnik o štetama usklađen s Pravilnicima Europske željezničke unije, zakonima i metodologiji Međunarodne željezničke unije. Bez obzira na to što Pravilnik možda ne obvezuje tuženika, činjenica da je vještak izradio svoj nalaz i mišljenje ne može se zanemariti, jer je navedeni Pravilnik bio samo jedan element navedenog nalaza. U nastavku žalbe poziva se na odluke drugih sudova, u kojima je izraženo drugačije pravo shvaćanje od onoga izraženog u pobijanoj odluci. Stoga predlaže preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troškova postupka, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tužitelj H… C. d.o.o. navodi kako žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći kako nije sporna odgovornost tuženika za nastanak štete, kao i činjenica da je namirio dio štete, a da je upravo provedenim vještačenjem utvrđena visina štete u utuženom iznosu. Predlaže preinačiti presudu.
5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalitelja, te ističe kako vještak nije dao odgovor na bitna pitanja već je proizvoljno izračunao iznose štete, te da tužiteljima nikakva šteta nije nastala. Predlaže odbiti žalbe uz naknadu troškova odgovora na žalbu.
6. Žalbe su osnovane.
7. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 44. st. 2. i čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Prvostupanjski sud navodi kako nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u pogledu visine štete, pozivajući se na zauzetu sudsku praksu i to odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-461/10 od 14. prosinca 2011. Prema toj odluci, pravilnici i odluke tužitelja kao interni akti ne mogu jednostrano obvezivati štetnika kao treću osobu, te se izračun visine štete ne može temeljiti na internim ispravama tužitelja, budući da ne predstavljaju valjan dokaz o postojanju i visini predmetne štete. Slijedom navedenog, isti se ne mogu koristiti u pitanju nastanka visine štete, odnosno ovdje u konkretnom slučaju, glede troška supstitucije oštećenog DMV-a lokomotivom serije 2044 s dva putnička vagona u trajanju od 65 dana popravka istog.
9. S obzirom na to da nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, prvostupanjski sud smatra kako tužitelji nisu dokazali da je predmetnim štetnim događajem došlo do umanjenja njihove imovine, odnosno da bi trpjeli štetu.
10. Navedeni pravni stav prvostupanjskog suda u ovom je konkretnom predmetu pogrešan.
11. Naime, prema odredbi čl. 99. st. 2. Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu („Narodne novine“ broj 40/07), do stupanja na snagu propisa iz čl. 99. st. 1. tog Zakona koje je u određenim rokovima dužan donijeti Ministar ostaju na snazi i odgovarajuće se primjenjuju nabrojani podzakonski propisi. Između ostaloga, u čl. 99. st. 2. t. 81. tog Zakona, kao propis koji ostaje na snazi i primjenjuju se nalazi se i Pravilnik o izvanrednim događajima, objavljen u Službenom vjesniku HŽ Hrvatskih željeznica, broj 7/02 i 2/03. Drugim riječima, navedeni „interni propis“ primjenjuje se na sve izvanredne događaje prema odredbama Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu iz 2007. godine, pa samim tim postaje podzakonski akt, koji sud ne smije samo tako zanemariti.
12. Nadalje, tužitelji svoj zahtjev ne temelje samo na navedenom podzakonskom aktu, već i na nalazu i mišljenju vještaka, koji je vrlo jasno naveo koja je i kolika šteta nastupila. Pri tome je, na ročištu 1. prosinca 2020., naveo i kako, sa stručnog stajališta, smatra da su troškovi DMV-a pravilno navedeni, da pokazuju realnu strukturu troškova korištenja vučnih vozila, te da je istraživanje o troškovima korištenja vozila proveo u svojoj doktorskoj disertaciji.
13. Prema čl. 250. ZPP-a, sud izvodi dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Stoga, ukoliko sud ne prihvaća nalaz i mišljenje nekog vještaka, mora dodatno pojasniti razloge zbog kojih se upušta u ocjenu stručnih znanja za koja, po samom zakonu, postoji predmnjeva da ih sud ne poznaje.
14. U ovom konkretnom slučaju iz obrazloženja presude proizlazi kako sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka zato što je isti prvenstveno utemeljen na internima aktima tužitelja, a takvo je stajalište pogrešno iz gore navedenih razloga. Nadalje, činjenica da se vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio podacima iz drugih spisa sama po sebi ne dovodi u sumnju njegov nalaz, pri čemu je vještak jasno i određeno naveo kolika je šteta nastupila tužiteljima.
15. Naime, zadatak vještaka nije bio da utvrdi visinu štete uvidom u dokumentaciju u spisu, pa je vještak bio slobodan poslužiti se i drugim ispravama. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra kako je predmetno vještačenje provedeno pravilno, u skladu sa pravilima struke, Zakonom o sigurnosti u željezničkom prometu i odgovarajućim podzakonskim aktima, te da je visina štete koju trpe tužitelji tim vještačenjem pravilno utvrđena.
16. Kako nije sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja (tuženik je već platio dio štete) već samo njena visina, pobijana je presuda preinačena u točki I. njene izreke, te je tužitelju dosuđena naknada štete primjenom čl. 1046. ZOO-a.
17. U odnosu na zahtjev za isplatu kamate, ovaj sud ukazuje kako naknada štete ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, za koju čl. 29. st. 2. ZOO-a propisuje višu kamatnu stopu. Slijedom navedenog, tužiteljima je dosuđena kamata prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, propisana za ostale odnose, dok je odbijen njegov zahtjev za isplatu kamate po višoj stopi.
18. U odluci o troškovima postupka ovaj je sud primijenio odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1., čl. 164. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.
19. Primjenom gora navedenih odredbi tužitelju H… P. P. d.o.o. pripadaju sljedeći troškovi:
- sastavljanje tužbe (Tbr. 7. t. 1. Tarife) u iznosu od 5.000,00 kn, - zastupanje na ročištima 29. studenog 2013., 4. ožujka 2015., 17. ožujka 2015., 4. svibnja 2015., 9. lipnja 2015., 22. srpnja 2015., 12. prosinca 2018. i 1. prosinca 2020. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) – svaka u iznosu od 5.000,00 kn, - zastupanja na ročištu 7. prosinca 2012. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife – procesna pitanja) – u iznosu od 2.500,00 kn,
- trošak sastava podnesaka od 4. siječnja 2013., 7. travnja 2014. i 20. veljače 2015. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) u iznosu od po 5.000,00 kn,
- trošak sastava podneska od 2. lipnja 2015., 18. listopada 2018. i 16. lipnja 2020. (Tbr. 8. t. 3. Tarife) u iznosu od po 500,00 kn,
- trošak sastava žalbe od 23. srpnja 2015. i 19. siječnja 2021. (Tbr. 10. t. 1. Tarife) u iznosu od po 6.875,00 kn,
- PDV za navedeni trošak u iznosu od 19.437,50 kn, - pristojba na tužbu u iznosu od 1.955,00 kn,
- pristojba na presudu od 22. srpnja 2015. u iznosu od 1.955,00 kn, - trošak vještačenja u iznosu od 20.000,00 kn, - pristojba za žalbu protiv presude od 22. srpnja 2015. u iznosu od 3.909,00 kn i
- pristojbe za žalbu protiv presude od 15. siječnja 2021. u zatraženom iznosu od po 5.000,00 kn.
20. Tužitelj H… P. P. d.o.o. odbijen je sa viškom zahtjeva za naknadu troškova iz sljedećih razloga:
- trošak ročišta 7. prosinca 2012. preko iznosa od 2.500,00 kn, jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnom pitanju prekida;
- trošak sastava podneska od 2. lipnja 2015., 18. listopada 2018. i 16. lipnja 2020. preko iznosa od 500,00 kn jer se ne radi o podnescima iz Tbr. 8. t. 1. Tarife, već o ostalim podnescima potrebnim za vođenje postupka (Tbr. 8. t. 3. Tarife u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a);
- trošak odgovora na tuženikovu žalbu protiv rješenja, jer isti nije bio potreban za okončanje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a);
- trošak pristojbe na tužbu i presudu preko iznosa od po 1.955,00 kn jer je toliki iznos naloženo platiti ovom tužitelju;
- trošak pristojbe na žalbu protiv presude od 22. srpnja 2015. preko iznosa od 3.909,00 kn jer je toliki iznos naloženo platiti ovom tužitelju.
21. Dakle, tužitelju H… P. P. d.o.o. dosuđen je trošak postupka u iznosu od 130.006,50 kn, dok je s dijelom zahtjeva u iznosu od 36.899,75 kn, odbijen.
22. Slijedom navedenog, temeljem odredba čl. 368. st. 1. i čl. 373. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 6. listopada 2021.
Sudac
Mladen Šimundić