REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 114/2017-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: ..., zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika Z. H. d.o.o., Podružnica Z., Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8116/2012-3 od 26. srpnja 2016., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2944/09 od 24. travnja 2012., u sjednici održanoj 6. listopada 2021.,
r i j e š i o j e:
Revizija se prihvaća, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8116/2012-3 od 26. srpnja 2016. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2944/09 od 24. travnja 2012. održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika R. G. u Z. broj Ovrv- 62/09 od 20. veljače 2009. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 189.271,41 kn te na ime troškova ovršnog postupka isplatiti iznos 6.226,50 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, te utvrđeno nepostojećom tražbina tuženika istaknuta radi prijeboja u iznosu 1.539.756,50 kn i ujedno naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 23.726,50 kn.
2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8116/2012- 3 od 26. srpnja 2016. preinačena je prvostupanjska presuda ukidanjem platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. G. u Z. broj Ovrv-62/09 od 20. veljače 2009. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 189.271,41 kn te na ime troškova ovršnog postupka iznos 6.226,50 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te ujedno naloženo tužitelju na ime troškova postupka isplatiti tuženiku iznos 8.675,00 kn.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši preinačenje drugostupanjske presude odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanje prvostupanjske presude, podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Bez obzira na visinu novčanog iznosa o kojem je odlučeno pobijanom presudom, a koji ujedno označava vrijednost predmeta ovog spora, kod činjenice da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), to je protiv iste dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. u vezi s odredbom čl. 497.a ZPP (tzv. redovna revizija), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 1. i 4. u vezi s odredbom čl. 67. i čl. 103. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuju na ovaj spor.
U takvim procesnopravnim okolnostima nema mjesta podnošenju revizije pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija), zbog čega se ovaj sud nema potrebe osvrtati na revizijske navode koji se odnose na tzv. izvanrednu reviziju.
7. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, a kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 189.271,41 kn s osnova koristi stečene bez valjane pravne osnove, a vezano za uporabu autogaraže u dvorištu zgrade u Z., ..., pobijanom presudom ju preinačio te odbio tužbeni zahtjev tužitelja izrazivši pravno shvaćanje da pri odlučivanju o zahtjevu tužitelja iz ovog spisa predmeta nema mjesta primjeni odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO), a koje uređuju institut stjecanja bez osnove, već uz primjenu odredbi čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP), a kojima su uređena prava i obveze posjednika nevlasnika tuđe stvari prema njezinom vlasniku.
8. U skladu s tim, a polazeći od nesporne činjenice da je tuženik koristio spornu nekretninu na temelju Zaključka komisije za poslovni prostor grada Z. od 20. lipnja 1994., drugostupanjski sud je ocijenio da je tuženik bio njezin pošteni posjednik, sve u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZVDSP. Kako suprotno nije dokazano (čl. 18. st. 5. ZVDSP) što je bio teret na strani tužitelja u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP, drugostupanjski sud je ocijenio da tuženik, a na temelju odredbe čl. 164. st. 1. ZVDSP nije dužan dati tužitelju korist koju je ostvario korištenjem nekretnine čiji je vlasnik tužitelj, te takav zahtjev kao neosnovan odbio.
9. Točno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se konkretni spor ima raspraviti u svjetlu odredbi čl. 164. i čl. 165. ZVDSP, a koje uređuju pravni položaj posjednika tuđe stvari prema njezinom vlasniku, bez obzira na to što je u tužbi kao pravna osnova zahtjeva naznačen povrat stečenog bez osnova, a kada sud prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP nije vezan uz pravnu osnovu koju je tužitelj u tužbi naznačio.
10. To stoga što među strankama i nije sporno da je tužitelj vlasnik spornog prostora, a tuženik njegov posjednik, a na temelju Zaključka komisije za poslovni prostor grada Zagreba od 20. lipnja 1994., iz čega drugostupanjski sud izvodi zaključak o tome da je posjed tuženika bio pošten, sve u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZVDSP, a zbog čega da nije dužan dati tužitelju naknadu za to što ju je upotrebljavao kao poslovni prostor (autogaražu) u spornom razdoblju i od nje imao koristi.
11. Iz stanja spisa predmeta i baš podneska tužitelja s prilozima (djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjel za upravno-pravne poslove grada Z. K.: UP/I-942-01/97-02/524 Urbroj: 251-18-02/204-00-23 od 21. studenoga 2000. i zk izvadak), a koji je predlagatelj na ročištu održanom 4. prosinca 2009. priložio, razvidno je da je u njemu tužitelj uz ostalo ukazao na činjenicu stjecanja vlasništva Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini njezinim upisom u zemljišne knjige Općinskog suda u Zagrebu 19. studenoga 2002.
12. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
Prema odredbi stavka 5. tog članka, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
13. U skladu s prethodno navedenim, za ocjenu osnovanosti ili ne zahtjeva tužitelja odlučan je pravni položaj tuženika kao posjednika predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja (od 19. studenoga 2002. kada je upisan u zemljišnim knjigama) u smislu njegovoj poštenja, odnosno nepoštenja te dokazanosti istog od strane tužitelja (čl. 18. st. 3. i 5. ZVDSP).
14. Drugostupanjski sud odlučujući povodom žalbe tuženika, propustio je međutim ocijeniti pravnu narav tuženikovog posjeda te nekretnine, a nakon upisa prava vlasništva tužitelja na njoj, a bez čega za sada nije moguće ni ocijeniti je li se o zahtjevu tužitelja ima odlučiti primjenom odredbe čl. 164. st. 1. ili čl. 165. st. 1. ZVDSP.
15. Kako je, dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa u odlučivanju od strane drugostupanjskog suda činjenično stanje odlučno za ovaj spor za sada ostalo nepotpuno utvrđeno, to je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 82. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, pobijanu drugostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.
16. U nastavljenom postupku drugostupanjski sud će ocijeniti značaj izvršenog upisa prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zagrebu za tuženika kao posjednika te nekretnine, sve u smislu njegovog saznanja za tu činjenicu, a time i njegovo (ne) poštenje glede prava na posjed ove nekretnine, te potom ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja u svjetlu odredbi čl. 164. odnosno čl. 165 ZVDSP.
Zagreb, 6. listopada 2021.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
