Poslovni broj: 5 P-226/22-25

Poslovni broj: 5 P-226/22-25

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Lj.K., u pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o. U. B. R., P., OIB , zast. po pun. J. P. odvj. iz Č., protiv tuženika D. K., D. V. Ž., S. OIB , zast. po pun. iz ZOU G.R. i M. S. G. iz Č., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine u postupku izravne naplate nedopuštenom, nakon dovršene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 15. siječnja 2024., u prisutnosti odgovoren osobe tužitelja I. B. osobno uz pun. J. P. odvj. iz Č., te pun. tužene G. R. odvj. iz Č., a dana 15. veljače 2024. objavio i

p r e s u d i o   j e :

              I. Utvrđuje se da je pljenidba i prijenos novčane tražbine po računu tužitelja I. d.o.o., B. R., P., OIB: na račun tužene D. K., D. V. Ž., S., OIB: , zatražena zahtjevom za izravnu naplatu kod Financijske agencije temeljem bjanko zadužnice od 04.10.2017.g., ovjerene po javnom bilježniku J. C., posl.br. OV-6194/7, a u visini preko iznosa od 3.884,86 eura / 29.270,47 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od 31.12.2019.g. nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.416,14 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od osam dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelj je dana 24. kolovoza 2022. kod ovog suda podni tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. U tužbi navodi da je zaključkom Ovr-289/22-3 od 29.7.2022. upućen da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene kod suda protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika parnicu radi proglašenja ovrhe – postupka izravne naplate pokrenute kod FINE 13.7.2022., temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja po bjanko zadužnici JB J. C. iz Čakovca broj OV-6194/17 od 4.10.2017., a kojim će iz razloga navedenih u prijedlogu zatražiti da se prijenos zaplijenjenih sredstava u ovršnom predmetu Ovr-289/22 proglasi nedopušten. Sukladno rečenom zaključku tužitelj je pokrenuo postupak tužbom kod ovoga suda. Navodi da je postupak kod FINE protiv ovršenika ovdje tužitelja temeljem navedene bjanko zadužnice pokrenut 13.7.2022. Tužitelj tvrdi da je potraživanje iz navedene ovršne isprave – zadužnice netočno. Tvrdi da je zadužnica popunjena na ukupni iznos od 4.645,30 eura / 35.000,00 kuna dok je sveukupno dug tuženika prema tužitelju 3.884,86 eura / 29.270,47 kuna odnosno da tuženikovo potraživanje od 760,44 eura / 5.729,53 kuna nema pravne osnove. Stoga predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je doista tužena 13.7.2022. podnijela FINI Čakovec na naplatu bjanko zadužnicu od 4.10.2017. potvrđenu po JB Jasenki Crnčec broj OV-6194/17. Bjanko zadužnicom tužitelj je dao suglasnost da se radi naplate tražbine tuženika u iznosu do 6.636,14 eura / 50.000,00 kuna zapljene njegovi računi kod banke. Tužena tvrdi da je doista dug naznačila iznosom od 4.645,30 eura / 35.000,00 kuna, a riječ je o iznosu koji tužitelj duguje tuženoj. Tvrdi da je netočno da bi tužiteljev dug prema tuženoj iznosio 3.884,86 eura / 29.270,47 kuna, a ne 4.645,30 eura / 35.000 kuna. Što se pak tiče otvorenih stavki tužitelja riječ je o njegovom internom aktu, jednostranom, a koji nema, podlogu na drugoj vjerodostojnoj knjigovodstvenoj dokumentaciji.

4. Sud je u toku postupka proveo dokaze uvidom u karticu analitika po partneru na listu 3, bjanko zadužnicu list 4-6, rješenje Ovr-289/22-3 list 7-9, prijedlog radi pljenidbe i prijenosa list 14-16, zahtjev za izravnu naplatu list 16-17, pročitao dopis vještaka list 36 i 37, nalaz i mišljenje list 38-45, očitovanje list 68-71, pročitao očitovanje vještaka od 15.1.2024., izvršio uvid u ovršni spis Ovr-289/22.

5. Sud je u toku postupka proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku S. S. radi utvrđenja duga tužitelja prema tuženoj. Sud je neposredno saslušao vještakinju.

6. Sud je u toku postupka saslušao odgovornu osobu tužitelja I. B. Nije saslušao tuženu jer se na ročište u povodu saslušanja stranaka nije odazvala iako uredno pozvana, izostanak nije opravdala.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Cijeneći navedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-dalje ZPP) ovaj sud nalazi utvrđenim na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza i svih zajedno, kao i cjelokupnog rezultata raspravljanja, da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Sud je utvrdio točnim navode tuženika da je upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zaključkom broj Ovr-289/22-3 od 29.7.2022.

10. Nesporno je tužitelj izdao tuženoj bjanko zadužnicu dana 4.10.2017. na iznos do 6.636,14 eura / 50.000,00 kn, a koja bjanko zadužnica je solemnizirana kod javne bilježnice J. C. iz Č., broj OV-6194/17.

11. Nesporno je bjanko zadužnica izdana tuženoj radi naplate duga.

12. Nesporno je ovrha po ovoj zadužnici predana FINI radi izravne naplate a popunjena je na iznos od 4.645,30 eura / 35.000,00 kuna.

13. Sporno je koliko iznosi dug tužitelja prema tuženoj, te da li je doista dug manji za iznos od 760,44 eura / 5.729,53 kune, odnosno da iznosi 3.884,86 eura / 29.270,47 kuna.

14. Iz provedenog postupka, a i iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je direktna ovrha na FINA-i započeta i nastavljena temeljem zadužnice.

15. Uvidom u spis doista je utvrđeno da je zadužnica koju je izdao tužitelj popunjena na tužitelja i na iznos od 4.645,30 eura / 35.000,00 kn.

16. Uvidom u rečenu bjanko zadužnicu sud je utvrdio da je ista popunjena na vjerovnika ovdje tuženu D. K. Zadužnica je po prirodi sredstvo osiguranja i naplate.

17. Odgovorna osoba tužitelja, direktor I. B. iskazao je da je sa ovdje tuženom, a ovrhovoditeljicom iz ovršnog postupka Ovr-289/22 bio u odnosu udjeličarstva u tvrtki I. d.o.o., a iz koje je tužena izašla 2017. Dogovorili su se da iz tvrtke isplate tuženu iznosom od 105.000,00 kuna s time da je dogovoreno da isplata ide u obrocima, te joj je plaćeno 35.000 kuna odmah, zatim još jedna rata od 35.000 kuna slijedeće godine, a ostao je nepodmireni dug u iznosu od 29.270,47 kuna, a za koji iznos je tužena i imala osnova za ovrhu no međutim ovršni postupak je pokrenula za iznos od 35.000 kuna. Dakle neosnovana je razlika između 29.270,47 kuna i iznosa koji je ovršen od 35.000 kuna, a cijeli iznos od 35.000 kuna je tužena naplatila, dakle naplatila je više nego što joj je pripadalo. Tuženu je upozorio da je ostatak duga bio 29.270,47 kuna, a da se ona naplatila za 5.729,53 kune više i da je u tom dijelu njezin zahtjev neosnovan, odnosno zadužnica naplaćena u iznosu koji je viši. Ne osporava da je ostatak duga za koji je postojala osnova bio 29.270,47 kuna. Naveo je da je tvrtka D. K. pod nazivom K. uzela robu u iznosu od 5.729,53 kune i oni su taj iznos cesijski uračunali u dug odnosno zatvorili su njezin dug prema tvrtki I. Sjeća se da su vezano uz prednje navode za zatvaranje duga tvrtke K. prema I. sa potraživanjem D. K. napravili pisanu ispravu ugovor no međutim kako su u to vrijeme mijenjali knjigovođu dokumenta više nema. Na pitanje da li sjeća kada su bili određeni datumi odnosno dospjelost isplate tužene iskazao je da je bilo dogovoreno na godišnjoj razini no međutim datuma se ne sjeća. Ne sjeća se ni datuma uplata. Na pitanje tko su bile stranke ugovora o cesiji iskazao da su bile K. i D. K. Na pitanje da li uredno vode knjigovodstvo iskazao je da da. Nikakvih postupaka zbog eventualnih nepravilnosti nisu imali.

18. Zadužnica kao sredstvo osiguranja i naplate se izdaje kao osiguranje i naplata točno određene tražbine. Dakle, povezana je kauzalno sa tražbinom koja joj prethodi. U ovoj pravnoj stvari tražbina pak potiče iz međusobnih odnosa tužitelja i tužene.

19. Zahtjev za izravnu naplatu temelji se na rečenoj bjanko zadužnici popunjenoj na iznos od 4.645,30 eura / 35.000,00 kuna s time da je cijeli taj iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškom skinut sa računa tvrtke I. d.o.o., ovdje tužitelja, a nesporno je među strankama da je FINA postupila po zadužnici i isplatila iznose navedene u zadužnici sa kamatama i troškom.

20. Predmetna zadužnica izdana je kao osiguranje za podmirenje obveze koje je tvrtka I. d.o.o. imala prema tuženoj. Tužena nije ni osporavala da postoji odnos temeljem kojeg je popunila zadužnicu no ne navodi koliko je eventualno ukupno dugovanje tužitelja prema tuženoj postojalo, koliko je ovršeno i koliko je eventualno ostatak duga.

21. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, a koji je sukladno Ovršnom zakonu vjerodostojna isprava, utvrđeno je da postoji saldo duga tvrtke I. d.o.o. prema tuženoj K. D. i da iznosi 3.884,86 eura / 29.270,47 kuna. U stavki naznačenoj kao PS Cesija utvrđeno je da je izvršena cesija za iznos od 4.456,40 eura / 33.576,78 kuna u koju je bila uključena i tvrtka K. d.o.o. tužene D. K.

22. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je doista evidentiran dug tužitelja prema tuženoj u visini od 3.884,86 eura / 29.270,47 kuna. Ovaj iznos tužitelj niti ne osporava. Iz rečenog pak proizlazi da je zadužnica popunjena na 4.645,30 eura / 35.000,00 kuna, za iznos od 760,44 eura / 5.729,53 kune previše, a za koji iznos ne postoji nikakva dokumentacija, niti pak se tužena na to poziva. Tužena tvrdi da je tužitelj bio dužan priložiti račune i ugovor o cesiji, a što nije ali primitke prethodno uopće ne osporava. Stoga sud smatra da su navodi tužitelja, a potvrđeni i nalazom vještakinje, istiniti i vjerodostojni, a na tuženoj pak leži teret dokaza u ovakvoj situaciji da je imala tražbinu u iznosu na koji je popunila zadužnicu. Točno je da je vještak tražio od obje strane financijsku dokumentaciju koja bi potkrijepila evidentirana potraživanja, odnosno dugovanja. Takvu dokumentaciju nisu dali ni tužitelja ni tuženik, a jedina dokumentacija je izvod iz poslovnih knjiga tužitelja koji je uredno ovjerovljen. Tužena ni na koji način nije dovela u sumnju ovaj izvod iz poslovnih knjiga, iako doduše tvrdi da nije priložena podloga na kojoj se isti temelji. Tužitelj je pravna osoba. Pravna osoba je dužna istinito i vjerodostojno voditi svoje poslovne knjige. U ovoj pravnoj stvari ničim nije dovedeno u sumnju da bi izvod iz poslovnih knjiga priložen na listu 3 spisa bio suprotan propisima koji uređuju financijsko i računovodstveno poslovanje. Stoga sud smatra ovaj dokument istinitim i zakonitim.

23. Valja kazati da se tužena, iako uredno pozvana na ročište u povodu saslušanja stranaka, nije odazvala, a to je bila mogućnost da eventualno i u svom iskazu ospori navode tužitelja i odgovorne osobe tužitelja. Tužitelj pak nije osporavao da je postojao njegov dug i točno u iznosu od 3.884,86 eura / 29.270,47 kuna, a kako je to evidentirano iz izvatka iz poslovnih knjiga na listu 3 spisa.

24. Slijedom rečenog je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154.st. 1. Zakona o parničnom postupku kojim je određeno da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarifa), podnesak od 24.10.2022. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8.1. tarife), zastupanje na ročištu dana 22.2.2023. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.1 Tarife), podnesak od 27.10.2023. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanje na ročištu 15.1.2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.1 Tarife), ročište za objavu presude u iznosu od 75,00 eura (Tbr. 9.3. Tarife), PDV 25% od 206,25 eura, trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura. Dakle, tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi ukupan trošak od 1.416,14 eura.

26. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine RH 57/22, 88/22) dosuđeni iznosi su u izreci iskazani dvojno tj. u valuti EUR i u valuti HRK, prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450.

U Čakovcu, 15. veljače 2024.

                                                                                                                   Sudac:

                                                                                                           Lj.K.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka presude, nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.