Poslovni broj: 10 UsI-80/21-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. R., D.,

Z.., protiv tuženika Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprava za tržište rada i zapošljavanje, Sektor za politike zapošljavanja, Služba za normativno uređenje politika zapošljavanja i koordinaciju institucija tržišta rada, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi ostvarivanja prava radnika na neisplaćene tražbine u slučaju stečaja poslodavca, 6. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za politike zapošljavanja, Službe za normativno uređenje politika zapošljavanja i koordinaciju institucija tržišta rada Klasa: UP/II-423-01/20-01/36, Urbroj: 524-04-01-02/2-20-2 od 19. studenoga 2020.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-423-01/20-01/36, Urbroj: 524-04- 01-02/2-20-2 od 19. studenoga 2020. je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Agencije za osiguranje radničkih tražbina Klasa: UP/I-110-02/20-01/0755, Urbroj: 0479-2/15-20/0002 od 9. listopada 2020. (dalje: prvostupanjsko rješenje), kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu tražbina u slučaju stečaja poslodavca kao neosnovan.

3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, tužitelj je u bitnom naveo da stajalište tuženika prema kojem da je radni odnos tužitelja prestao prije nastupa zaštićenog razdoblja je nezakonito. Pri tome, tužitelj se poziva na i citira odredbu članka 8. točke 1. stavka 4. Zakona o osiguranju radničkih tražbina i navodi da iz iste ne proizlazi da bi isplata otpremnine bila vezana uz vremenski ograničeno razdoblje koje prethodi otvaranju stečajnog postupka tzv. zaštićeno razdoblje. Pojam zaštićeno razdoblje da je vezan isključivo uz isplatu neisplaćene plaće, odnosno naknade plaće gdje da se u članka 8., točke 1. stavka 1. Zakona o osiguranju radničkih tražbina izričito navodi da radnik ostvaruje pravo na isplatu neisplaćene plaće za svaki mjesec zaštićenog razdoblja. Stoga da predlaže preinačiti pobijano rješenje u korist tužitelja i donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužitelj u bitnome ponavlja navode iznesene u žalbi, radi čega da ostaje pri obrazloženju osporenog rješenja u cijelosti. Citirajući odredbu članka 8. stavka 1. točke 4. Zakona o osiguranju radničkih tražbina („Narodne novine“, broj 70/17 - u daljnjem tekstu: Zakon) naveo je da ponovno ističe da radnici prava ostvaruju u zaštićenom razdoblju. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 4. Zakona da je propisana definicija radnika, dok je odredbom članka 3. stavka 1. točke 5. Zakona propisano zaštićeno razdoblje. Budući da je utvrđeno da je tužitelju radni odnos prestao dana 30. studenog 2018., a da je stečajni postupak nad poslodavcem- stečajnim dužnikom V. d.o.o., S. otvoren i zaključen dana 25. rujna 2020., da

se tužitelj ne smatra radnikom u smislu citirane odredbe Zakona niti ostvaruje pravo na isplatu tražbina jer nije bio u radnom odnosu kod poslodavca u vrijeme otvaranja stečajnog postupka niti mu je radni odnos prestao unutar šest mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka. S obzirom na navedeno, da je prvostupanjsko tijelo ispravno postupilo odbivši zahtjev tužitelja za isplatu tražbina u slučaju stečaja poslodavca. Navodi žalitelja u kojima ističe da smatra da iz odredbi članka 8. stavka 1. točke 4. Zakona ne proizlazi da bi isplata otpremnine i isplata naknade za neiskorišteni godišnji odmor bila vezana uz vremenski ograničeno razdoblje koje prethodi otvaranju stečajnog postupka, tzv. zaštićeno razdoblje, da nisu osnovani. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.

4. Dostavljanjem navedenih podnesaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS-a). Potom je u ovome sporu, presuđeno bez rasprave, jer su se, s obzirom na navode stranaka u tužbi i odgovoru na tužbu, za to ispunile pretpostavke iz članka 36. točke 4. ZUS-a.

5. Pritom je ovaj sud uzeo u obzir dokaze odnosno isprave u spisu ovoga spora i u spisu predmetnoga upravnog postupka dostavljenom uz odgovor na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8. Odredbom članka 8. stavka 1. točke 3. i 4. Zakona o osiguranju radničkih tražbina („Narodne novine“, broj 70/17, dalje: Zakon) propisano je da radnici u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem ostvaruju pravo na isplatu neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor na koji je radnik stekao pravo do otvaranja stečajnog postupka pod uvjetima utvrđenim zakonom, u visini do iznosa minimalne plaće, kao ekvivalenta mjesečnoj plaći iz točke 1. ovoga stavka i pravo na isplatu otpremnine pod uvjetima utvrđenim zakonom, u visini polovice otpremnine utvrđene u stečajnom postupku, a najviše do polovice najvišeg iznosa zakonom propisane otpremnine.

9. Člankom 3. stavkom 1. točkom 4. Zakona određena je definicija pojma „radnik“ prema kojoj je radnik fizička osoba sukladno općem propisu o radu koja je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka u radnom odnosu kod poslodavca, kao i osoba kojoj je radni odnos kod poslodavca prestao unutar šest mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka, odnosno fizička osoba kojoj poslodavac nije isplatio plaću odnosno naknadu plaće temeljem radnog odnosa zbog nemogućnosti prisilne naplate neisplaćene plaće odnosno naknade plaće, dok je pod točkom 5. istog članka i stavka propisano da je „zaštićeno razdoblje“ razdoblje za koje se provodi zaštita i osiguranje prava radnika u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem, a predstavlja razdoblje posljednja tri mjeseca prije otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem, odnosno posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa ako je isti prestao unutar šest mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka.

10. Iz podataka spisa predmeta upravnoga tijela je razvidno da je tužitelj dana 2. listopada 2020. podnio zahtjev za ostvarivanje prava u slučaju stečaja poslodavca i to za neisplaćene naknada za neiskorišteni godišnji odmor i za otpremninu; da je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom V. d.o.o., S., K…, otvoren i zaključen dana 25. rujna 2020. rješenjem Trgovačkog suda u S., pod poslovnim brojem: St-…/2020 od 25. rujna 2020.; da je tužitelju radni odnos kod poslodavca- stečajnog dužnika V. d.o.o., S. prestao dana 30. studenog 2018. temeljem

Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 30. listopada 2018.

11. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog suda osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

12. Naime, kako je tužitelju radni odnos prestao s danom 30. studenog 2018., a stečajni postupak nad poslodavcem-stečajnim dužnikom V. d.o.o., S. je otvoren i zaključen dana 25. rujna 2020., to se tužitelj ne smatra radnikom u smislu gore citirane odredbe članka 3. stavka 1. točke 4. Zakona niti ostvaruje pravo na isplatu tražbina (u konkretnom slučaju otpremnine i neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor) jer nije bio u radnom odnosu kod navedenog poslodavca u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad istim niti je tužitelju radni odnos prestao unutar šest mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka, a kako je to pravilno ocijenio i tuženik.

13. Prigovor tužitelja kako se gore citirane odredbe članka 3. stavka 1. točke 4. i točke 5. Zakona ne bi odnosile na isplatu otpremnine već da je pojam tzv. zaštićenog razdoblja vezan isključivo uz isplatu neisplaćene plaće odnosno naknade plaće, ovaj sud ne nalazi osnovanim iz razloga jer se radi o pogrešnom tumačenju gore citiranih odredbi Zakona od strane tužitelja.

14. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, ni ostali prigovori tužitelja izneseni u tužbi nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

15. U izloženom, osporeno rješenje tuženika je zakonito, te nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), a na koje ovaj sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

16. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno u izreci presude.

U Splitu 6. listopada 2021.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS- a).

DNA:

- Tužitelju,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis

RJ./

1. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

2. Spis u kalendar 30 dana.