REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 690/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. D. iz K. Š., L. put 17, OIB …, zastupane po punomoćnici J. D. odvjetnici u H. protiv tuženika R. v. S. d.d. iz S., 4. g. 47, OIB …, zastupana po punomoćniku M.-T. P. odvjetniku u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-983/2020-2 od 17. ožujka 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-366/19 od 23. srpnja 2020., u sjednici održanoj 6. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena i bez pravnog učinka Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. ožujka 2019. god. te da radni odnos tužiteljice nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto poslovne tajnice-voditelj ureda direktora-pomoćnik direktora i prizna tužiteljici sva prava iz radnog odnosa, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici prouzročene troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 ana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.".

1.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužiteljice.

3. Revizija tužiteljice nije osnovana.

4. Prema odredbi čl. 391. st. 3 ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

4.1. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice pobliže naveden u izreci prvostupanjske presude.

6. Nižestupanjski sudovi su, između ostalog, utvrdili slijedeće činjenice:

- da su tužiteljica kao radnica i tuženik kao poslodavac zaključili 12. veljače 2002. ugovor o radu na određeno vrijeme, a zatim 13. lipnja 2003. ugovor o radu na neodređeno vrijeme, temeljem kojeg je tužiteljica obavljala poslove poslovne tajnice - voditeljice ureda direktora,

- da je tužiteljica u razdoblju od mjeseca svibnja 2018. do kraja mjeseca prosinca 2018. obavljala dužnost direktora tuženika,

- da su tužiteljica kao radnica i tuženik kao poslodavac 24. prosinca 2018. zaključili novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto poslovne tajnice - voditelja ureda direktora - pomoćnik direktora,

- da je novi direktor tuženika D. B. stupio na dužnost 1. siječnja 2019.,

- da je 22. siječnja 2019. potpisan primopredajni zapisnik između novog direktora i tužiteljice,

- da je novi direktor tuženika D. B. nekoliko dana prije 14. ožujka 2019. naložio knjigovodstvenom vještaku M. Z. izradu nalaza i mišljenja o povećanju plaće zaposlenika nakon 1. svibnja 2018.,

- da je vještak M. Z. izradio takav nalaz te ga dostavio direktoru tuženika D. B. 14. ožujka 2019.,

- da je direktor tuženika D. B. nakon toga sazvao sastanak nadzornog odbora za 15. ožujka 2019.,

- da su na sjednici nadzornog odbora od 15. ožujka 2019. utvrđene nepravilnosti u radu tužiteljice u vezi novog ugovora o radu s tužiteljicom, povišenja visine boda za obračun plaće i višekratnih promjena koeficijenata za obračun plaća,

- da je dana 28. ožujka 2019. tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice od 24. prosinca 2018. uz obrazloženje kako je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, krivotvoreći službene dokumente poslodavca, povećavajući koeficijent složenosti poslova pojedinih radnih mjesta i osnovice za izračune mjesečnih plaća, protokolirajući iste retroaktivno te na taj način počinila materijalnu štetu za tuženika,

- da je tužiteljica u razdoblju dok je obavljala poslove direktora tuženika više puta krivotvorila (antidatirala) isprave o osnovama za obračune plaća (koeficijente i osnovicu) te,

- da je tuženik o tome imao jasna i potpuna saznanja tek nakon što mu je vještak M. Z. 14. ožujka 2019. dostavio nalaz i mišljenje te nakon što je izvršena daljnja dodatna analiza i provjera poslovne dokumentacije.

7. Suština spornog odnosa među strankama u revizijskom dijelu postupka ogleda se u pitanju da li je tuženik imao valjan razlog da tužiteljici izvanrednim otkazom otkaže ugovor o radu te o pitanju trenutka saznanja tuženika za razlog otkazivanja ugovora o radu.

8. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nižestupanjske presude nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

8.1. Tako, nižestupanjski sudovi na razuman i logički provjerljiv način ukazuju da i iz iskaza direktora tuženika D. B. i iz iskaza tužiteljice te iz nalaza i mišljenja vještaka M. Z. proizlazi da je tužiteljica antidatirala tri odluke o izmjeni koeficijenata za obračun plaće (odnosno odluku o izmjeni sistematizacije radnih mjesta).

8.2. Isto tako nižestupanjski sudovi na razuman i logički provjerljiv način ukazuju da direktor tuženika D. B. odmah po preuzimanju dužnosti nije mogao imati jasna i potpuna saznanja za predmetno ponašanje tužiteljice, već da je tek nakon što se ukazala osnova sumnje u nepravilnost rada tužiteljice imao potrebu naložiti vještaku M. Z. da ispita stanje stvari te da sačini nalaz i mišljenje, a tek konačno po dostavi nalaza i mišljenja toga vještaka (14. ožujka 2019.) uz dodatnu provjeru poslovne dokumentacije, da je dakle direktor tuženika tek tada imao potpuna saznanja o činjenicama koje su bile razlog otkazivanja ugovora o radu tužiteljice.

8.3. Kako tužiteljica kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju samu pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, ovdje je za ukazati na slijedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP revizijom iz čl. 382.a toga Zakona ne može se pobijati drugostupanjska presuda iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

9. Nije u pravu tužiteljica niti kada smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9.1. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radno odnosa nije moguć.

Prema odredbi čl. 116. st. 2. ZR ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

9.2. Kada je tužiteljica antidatirala (krivotvorila) prije navedenu poslovnu dokumentaciju (isprave) tuženika, kao logično ukazuje se da je uslijed toga tuženik izgubio nužno povjerenje u tužiteljicu te da uslijed te okolnosti nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje interesa obiju ugovornih stranaka više nije moguć. Stoga, dakle, tuženik je imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljice.

9.3. Sama okolnost (na koju u reviziji ukazuje tužiteljica) da se predmetno postupanje tužiteljice odnosi na prethodno vrijeme dok je tužiteljica obavljala poslove direktora tuženika - člana uprave, a ne za vrijeme važenja ugovora o radu koji joj se otkazuje, nije u konkretnom slučaju odlučna. Naime, tužiteljica je po posljednjem ugovoru o radu od 24. prosinca 2018. obavljala poslove tajnice - voditelja ureda direktora - pomoćnik direktora. Pri obavljanju tih poslova potreban je visok stupanj povjerenja jer pri obavljanju tih poslova tužiteljica je dolazila ne samo u doticaj sa poslovnom dokumentacijom tuženika već je (već i zbog same prirode tih poslova) dijelom i izrađivala poslovnu dokumentaciju.

9.4. Konačno, kada je tuženik tek po dostavi nalaza i mišljenja vještaka M. Z. (14. ožujka 2019.) uz naknadnu provjeru poslovne dokumentacije saznao za predmetno postupanje tužiteljice te kada je Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio 28. ožujka 2019., to je dakle evidentno da je tuženik poštivao petnaestodnevni otkazni rok iz čl. 116. st. 2. ZR.

10. Kako ne postoje razlozi radi kojih je podnesena revizija tužiteljice, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

Zagreb, 6. listopada 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.