Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-Us-51/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi članka 329. i članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Q. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-iz-50/2021. (Kov-Us-54/2021.) od 1. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog Q. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-iz- 50/2021. (Kov-Us-54/2021.) od 1. rujna 2021., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KO-US-56/2021. od 30. kolovoza 2021., protiv okrivljenog S. S. i drugih zbog produljenog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 326. stavka 1. u vezi članka 329. i članka 52. KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog S. S. i okrivljenog Q. M. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom S. S. i okrivljenom Q. M. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 13. travnja 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni Q. M. po branitelju odvjetniku B. K. bez navođenja zakonske osnove pobijanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "staviti izvan snage" pobijano rješenje i "II. okrivljenika odmah pustiti na slobodu".
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj navodi da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti iz čega proizlazi postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela kao i razloga zbog kojih se mjera istražnog zatvora ne može zamijeniti jamstvom, a postojanje opasnosti od ponavljanja djela obrazlaže ponavljanjem navoda iz optužnice. Međutim, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Q. M. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv ovog okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, smjerajući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
5.1. Pri tome je prvostupanjski sud dao cjelovite razloge u odnosu na sve potrebne sastojke rješenja o istražnom zatvoru propisane u članku 124. stavku 3. ZKP/08. Nakon što je utvrdio neophodnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora (kao i nepodobnost primjene blažih mjera kao zamjene za istražni zatvor), protivno žalbenim navodima nije bilo nužno posebno obrazlagati neprikladnost svake druge pojedine moguće blaže mjere, uključujući i mjeru istražnog zatvora u domu za koju, osim toga, ZKP/08. u članku 119. stavku 1. propisuje da se može odrediti u onim slučajevima kada sud to ocijeni iznimno opravdanim.
6. Prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Za ispunjene osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. dostatno je postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti.
6.1. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza, kao i ocjenu pravne oznake kaznenog djela, ako dođe do potvrđivanja optužnice, dat će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima okrivljenik osporava opstojnost i dokazanost kaznenog djela za koje se tereti i da bi on uopće bio supočinitelj nisu od značaja.
7. Žalitelj prigovara osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda što predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te ujedno smatra da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega kao ni zbog opasnosti od ponavljanja djela te da se svrha radi koje je primijenjena mjera istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega može ostvariti određivanjem jamstva.
7.1. Istaknutim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavak 1. točka 1. i 3. ZKP/08. i nadalje. Opravdanost daljnje primjene te mjere u odnosu na osnovu u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. ogleda se prvenstveno u činjenici da je okrivljenik državljanin I. R. P., gdje ima i prijavljeno prebivalište, a u Republici Hrvatskoj ima status stranca na privremenom boravku. Prema podacima iz spisa, premda je u Republici Hrvatskoj oženjen, za područje Republike Hrvatske ničim drugim nije trajnije vezan, ni osobno ni poslovno, a ni imovinski (u radnom odnosu je prema vlastitim navodima tek od 1. prosinca 2020.) Imajući u vidu izneseno, kao i s obzirom na težinu produljenog kaznenog djela za koje se ovaj okrivljenik tereti te s obzirom na kaznu propisanu zakonom za to djelo, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i tako postati nedostupan državnim tijelima Republike Hrvatske, kako to s pravom zaključuje i prvostupanjski sud. Dakle, nije u pravu žalitelj da ta opasnost ne postoji.
8. Osim toga, na strani okrivljenika postoji i opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja se ogleda prvenstveno u okolnostima koje proizlaze iz naravi i načina počinjenja kaznenog djela za koje se u ovom kaznenom postupku tereti. Naime, protivno žalbenim navodima prema navodima optužnice okrivljenik je osnovano sumnjiv da je zajedno s drugim osobama dogovarao nedozvoljeno prevoženje većeg broja osoba, stranih državljana, preko državne granice iz B. i H. u Republiku Hrvatsku i dalje u R. S. te dogovarao pronalazak vozača za te radnje. Imajući u vidu da je, prema optužnici, sve navedene radnje okrivljenik poduzimao u sastavu zločinačkog udruženja koje je uz visok stupanj organiziranosti i preciznu podjelu uloga nastojalo ostvariti zaradu višekratnim prebacivanjem osoba preko državne granice, može se zaključiti o visokom stupnju upornosti i kriminalne volje okrivljenika. Usprkos pravilno utvrđenoj okrivljenikovoj prijašnjoj neosuđivanosti na ime Q. M., okrivljenik je prema vlastitim navodima osuđivan u Republici Hrvatskoj zbog istih kaznenih djela, ali pod drugim imenom. Ti navodi su podudarni s podacima u spisu iz kojih proizlazi da je okrivljenik pod imenom S. G. osuđivan presudama Županijskog suda u Zagrebu Kov- Us-8/2016. od 28. siječnja 2016. i Kov-Us-19/2018. od 25. rujna 2018. i to na zatvorske kazne. Imajući u vidu sve izneseno pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela i nije u pravu žalitelj kad osporava postojanje takve opasnosti.
9. Time je i po ocjeni drugostupanjskog suda opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Q. M. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega i opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, dok se ista svrha, za sada, ne bi s uspjehom mogla ostvariti blažim mjerama, pa tako ni mjerama opreza obveznog redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu ni privremenim oduzimanjem putne isprave, a kako predlaže okrivljenik. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da "ne egzistiraju razlozi" koji opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Ujedno, irelevantni su navodi žalitelja da opasnost ne postoji jer je "I. okrivljeni izričito iskazao da on nije sudjelovao u počinjenju kaznenog djela" kao i da je u svojoj obrani "u potpunosti porekao počinjenje".
10. Pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje ni žalbenim prigovorima okrivljenog da je zaposlen i čeka ga posao te da namjerava ishoditi produljenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj pa da nema opasnosti od bijega niti opasnosti od ponavljanja djela.
11. Ujedno, neosnovani su žalbeni navodi iz kojih proizlazi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje opravdanosti daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08., smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.
12. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 6. listopada 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
