Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-366/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. S., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. S., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, broj Kov- 13/2021-10 od 20. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog D. S. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, broj Kov-13/2021-10 od 20. rujna 2021., u postupku nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 123. stavkom 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. S. te mu je na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor uračunato vrijeme od trenutka uhićenja, od 22. ožujka 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni D. S. po branitelju, odvjetniku D. G., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor i zamijeni ga mjerama opreza redovitog javljanja u nadležnu policijsku postaju i zabranom približavanja oštećeniku.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi navodi da pobijano rješenje nije dovoljno obrazloženo odnosno da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama vezanim uz postojanje iteracijske opasnosti čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku iznio je jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud pa su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Također, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažom mjerom.
6. Okrivljenik u žalbi navodi da iz do sada provedene istrage ne proizlazi osnovana sumnja da bi počinio inkriminirano kazneno djelo, no, prema ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se podignutom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, a koje dokaze je u dovoljnoj mjeri iznio u pobijanom rješenju, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.
7. Nasuprot žalbenim navodima okrivljenika da ne postoji opravdana bojazan da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo jer je do sada neosuđivan te da je prilikom fizičkog sukoba s oštećenikom i sam zadobio mnogostruke tjelesne ozljede, prvostupanjski sud s pravom zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora pravilno temelji na činjenici da iz obrane okrivljenika proizlazi da je s oštećenikom u lošim odnosima, da je ljubomoran na oštećenika zbog oštećenikovog odnosa prema njegovoj supruzi, da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je osoba primarno sniženih intelektualnih sposobnosti na razini lake mentalne retardacije sa štetnom uporabom alkohola i nekritičan u odnosu na predmetno kazneno djelo. Nadalje, prvostupanjski sud, uvažavajući presumciju nevinosti, s pravom upućuje na činjenicu da je kod Općinskog suda u Karlovcu potvrđena optužnica protiv okrivljenika zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11., prema posinku, u razdoblju od studenoga 2019. do 11. rujna 2020., iz čega proizlazi da iako je znao da se protiv njega vodi kazneni postupak za kazneno djelo s elementima nasilja, da ga ta činjenica nije spriječila da se upusti u počinjenje kaznenog djela za koje ga se tereti u ovome postupku.
7.1. Navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, i po ocjeni drugostupanjskog suda, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi okrivljenik puštanjem na slobodu mogao ponoviti isto ili neko drugo kazneno djelo zbog čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. Pritom se napominje da je podatak o ranijoj osuđivanosti neke osobe tek jedna od okolnosti, i to ne nužna, za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti.
8. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama opreza. U tom smislu, bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke su obiteljske i poslovne prilike okrivljenika.
9. Nije u pravu okrivljenik kada upire na povredu načela razmjernosti, jer je drugostupanjski sud utvrdio da je prvostupanjski sud, u skladu sa člankom 122. stavak 2. ZKP/08., vodio računa o razmjeru između težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika te o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.
10. Također, protivno žalbenim navodima okrivljenika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, u ovom stadiju postupka, pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 6. listopada 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
