1                            Poslovni broj: Gž-279/2024-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-279/2024-2

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. J., P. B., P. B. , OIB:…, koju zastupa punomoćniku M. M., odvjetnik u Z., K. V., protiv tuženika Z. banke d.d., Z., T. bana J. J.,  OIB:…, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva M., K. & P. d.o.o., Z., L., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2227/2021-18 od 20. travnja 2023., na sjednici održanoj 4. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tuženikova žalba a tužiteljičina se u cijelosti odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2227/2021-18 od 20. travnja 2023.:

              - preinačuje u točki II. izreke i u tom dijelu sudi tako da se odbija tužiteljičin tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.091,11 eura/8.220,96 kuna na ime preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi sa zatraženim zateznim kamatama

              - potvrđuje u točkama I., III. i IV. izreke u cijelosti

              - preinačuje u dijelu točke V. izreke (odluci o troškovima postupka) tako da se tuženiku nalaže naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.521,96 eura (tisućupetstodvadesetjedaneuroidevedesetšestcenti) sa zateznim kamatama od 20. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena odbija tužiteljičin zahtjev- i sve u roku od 15 dana,

dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljičin zahtjev - za iznos od 392,57 eura (tristodevedesetdvaeuraipedesetsedamcenti)

              -potvrđuje u odluci o troškovima postupka u preostalom dijelu kojim tužiteljici nisu dosuđeni daljnji troškovi parničnog postupka.

 

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova postupka nastalih u povodu žalbi.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđene su najprije ništetnima i bez pravnog učinka odredbe članka 2. i članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu, broj: 3207224227/2006 sadržajno potvrđenog (solemniziranog) 11. listopada 2006., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu odredbe u jednostranoj promjenjivosti kamatne stope i povišenje iznosa anuiteta za slučaj izmijene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora, kao i odredba članka 1. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je obveza iskazana u valuti švicarski franak a kojem je iznos odobrenog kredita kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti od 54.170,00 švicarskih franaka obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita te se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i način utvrđenim ovim ugovorom pa je potom prihvaćeni kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva nalaganjem tuženiku isplatiti tužiteljici na ime preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe ugovora o jednostavno promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 1.091,11 eura/8.220,96 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te iznos na ime preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe Ugovora o kreditu u švicarskim francima iznos, od 4.600,64 eura/34.662,16 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose u razdoblju dospjelosti od 11. listopada 2008. do zaključno 17. studenog 2011.

 

1.1. Na navedeni je način tužiteljičin tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti pa je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici sve parnične troškove u iznosu od 1.914,53 eura/14.425,00 kuna sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude 20. travnja 2022. do isplate u roku od 15 dana.

 

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga ponavljajući prigovor zastare te posebno ističe postojanje bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022. dalje: ZPP), osobito u dijelu koji se odnosi na tuženikov prigovor kako je potraživanje tužiteljice potrebno umanjiti za iznos manje plaćenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj švicarskog franka bio nužan od tečaja po kojem je kredit isplaćen, ističući kako Zakon o zaštiti potrošača nigdje ne navodi da je ništetnost ugovorne odredbe ograničena samo u korist potrošača. Posebno pobija odluku o troškovima postupka smatrajući da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je zbog neosnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo tuženiku dosuditi sve troškove, a osim toga osporava i pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022. i 126/22.  - dalje: Odvjetnička tarifa) što se odnosi na visinu boda u eurima a radi se o iznosu od 1,99 eura koja se primjenjuje od 1. siječnja 2023.

 

2.1. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem svih dijelova tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova tuženiku, a podredno predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak sudu prvoga stupnja. Postavlja zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 413,58 eura.

 

3. Tužiteljica pobija samo odluku o parničnim troškovima sadržanu u prvostupanjskoj presudi u pogledu nedosuđenog iznosa parničnih troškova, zbog pogrešne primjene materijalnog prava za radnje izvršene do 28. listopada 2021. jer prvostupanjski sud nije primijenio vrijednost boda od 15,00 kuna te joj nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude u zahtijevanom iznosu od 50 bodova odnosno 750,00 kuna/99,54 eura uvećanom za porez na dodanu vrijednost. Predlaže preinačenje odluke o troškovima postupka tako da joj se dosude parnični troškovi u cijelosti kako je zatraženo troškovnikom predanim na raspravi 29. ožujka 2023. te potražuje i trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 124,42 eura. 

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice Gordane Jarak za utvrđenje ništetnim odredaba o promjenjivoj stopi relevantnih kamata i valutne klauzule u švicarskim francima sadržanih u Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3207224227/2006 koji su stranke sklopile 9. listopada 2006. (dalje: Ugovor o kreditu) te za isplatu preplaćenih iznosa – zbog promjenjive kamatne stope 1.091,11 eura/8.220,96 kuna i 4.600,46/34.662,16 kuna sve sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dana dospjelosti u razdoblju od 11. listopada 2008. do zaključno 17. studenog 2011.

 

5. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti pa tako i u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.091,11 eura/8.220,96 kuna po osnovi preplate zbog promjenjive stope redovnih kamata jer je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare te ocijenio kako se radi o ništetnim odredbama Ugovora o kreditu kojima je tuženik povrijedio prava tužiteljice kao potrošača korisnika kredita, uključujući i odredbu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima jer prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valutne odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača.

 

5.1. O troškovima postupka prvostupanjski je sud odlučio tako da je tuženiku naložio naknaditi tužiteljici sve troškove koje je odmjerio u ukupnom iznosu od 1.914,53 eura/14.425,00 kuna uključujući sve troškove predujma za vještačenje (3.000,00 kuna) i sudskih pristojbi prema zahtjevu (800,00 kuna) te troškove nagrade za rad odvjetnika u visini od 700 bodova prema vrijednosti boda od 10,00 kuna za radnju do zaključno 16. ožujka 2022. i od 15,00 kuna za kasnije danje.

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbama stranaka pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 4., 6., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (prema članku 365. stavku 2. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda u većemu dijelu zakonita i pravilna a djelomično rezultat nepravilne primjene materijalnog prava.

 

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dok je u pogledu ostalih žalbenih razloga protiv dijela presude ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. U ovoj parnici nije sporno da su stranke 9. listopada 2006. sklopile Ugovor o kreditu za kupnju stana na iznos od 54.170,00 švicarskih franaka i s redovnim kamatama po stopi od 4,50% godišnje, promjenjivoj u skladu s odlukama tuženika, s rokom otplate od 120 mjeseci.

 

8.1. Nije sporno ni da je za vrijeme otplate kredita (završene prijevremenom otplatom u studenom 2011.) došlo do povećanja stope redovnih kamata u rasponu od 5,15 do 6,30% i do značajnog porasta tečaja švicarskog franka (od početnog 4,650794 do najvišeg 7,164275 u kolovozu 2011.).

 

9. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja Z. R. utvrđena je visina preplate zbog promjene stope redovnih kamata u iznosu od 1.091,11 eura/8.220,96 kuna i zbog porasta tečaja (aprecijacije) švicarskog franka u iznosu od 4.600,46 eura/34.662,16 kuna uzimajući u obzir samo pozitivne razlike.

 

10. Uzimajući u obzir navedene nesporne i utvrđene činjenice kao i činjenicu postojanja pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu – presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2014-2 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. uz okolnost što tuženik u ovom individualnom sporu nije dokazao (nije ni predložio odgovarajuće dokaze) radi utvrđenja postojanja tužiteljičina informiranog pristanka na ugovaranje promjenjivosti stope redovnih kamata jednostranom odlukom tuženika i valutne klauzule u valuti kao što je švicarski franak, ovaj drugostupanjski sud prihvaća ocjenu i zaključak prvostupanjskog suda o nepoštenosti pa time i ništetnosti tih odredaba Ugovora o kreditu.

 

11. Ništetnost navedenih odredaba ustanovljena je međutim još u kolektivnom sporu donošenjem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 u kojemu je presuda u pogledu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 14. lipnja 2014. a u pogledu valutne klauzule 13. lipnja 2018. dok je tužba za isplatu u ovom pojedinačnom sporu podnesena 25. ožujka 2021. pa je osnovan tuženikov prigovor zastare u pogledu zahtjeva za isplatu po osnovi preplate zbog povećanja stope redovnih kamata u iznosu od 1.091,11 eura/8.220,96 kuna.

 

11.1. Iako tužiteljici treba priznati pravni interes za postavljanje tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba u pogledu kojih je ništetnost uslijed nepoštenosti u smislu zaštite prava potrošača ustanovljena još u kolektivnom sporu, ne bi se moglo smatrati da je ništetnost ustanovljena tek u ovoj parnici i da zastara za vraćanje više uplaćenih iznosa zapravo ne bi ni mogla početi teći prije pravomoćnosti presude donesene u pojedinačnom sporu u kojemu se tužiteljica upravo i pozvala na presude donesene u kolektivnom sporu za koje je sud u ovoj parnici i vezan (članak 502.c ZPP) i tužiteljica je nakon pravomoćnosti pojedine presude bila u mogućnosti štiti svoje individualno pravo te je trebala to učiniti u općem zastarnom roku od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021. i 156/2022., dalje: ZOO/05) a kako to u odnosu na isplatu po osnovi preplate zbog povećanja stope redovnih kamata nije učinila u petogodišnjem roku od pravomoćnosti presude koja je u toj stvari donesena u kolektivnom sporu (14. lipnja 2014.) već je tužbu podnijela 25. ožujka 2021., proizlazi osnovanim tuženikov prigovor zastare u ovom dijelu, koji je prvostupanjski sud zbog pogrešne primjene materijalnog prava neosnovano odbio.

 

11.2. Tuženikovu je žalbu stoga valja djelomično prihvatiti pa preinačiti prvostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u visini od 1.091,11 eura sa zateznim kamatama (u točki II. izreke).

 

12. U preostalom dijelu tuženikova žalba nije osnovana jer je prvostupanjski sud, kao što je već navedeno u točki 10. ovoga obrazloženja, pravilno ocijenio da se radi o nepoštenoj pa time i ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli u valuti kao što je švicarski franak.

 

13. Najprije treba naglasiti kako tuženik neosnovano tužiteljici poriče svojstvo  potrošača odnosno smatra da ona to svojstvo u ovoj parnici nije dokazala.

 

13.1. U konkretnom se slučaju naime radi o gotovinskom namjenskom stambenom kreditu za kupnju stana koji je s tuženikom tužiteljica sklopila kao fizička osoba i nema nikakve naznake da se bavi poduzetništvom a u tužbi se pozvala na svoje svojstvo potrošača time što je svoj individualni zahtjev utemeljila na Zakonu o zaštiti potrošača, odredbi članka 502.c ZPP i presudi donesenoj u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača.

 

13.2. Zbog toga je prvostupanjski sud opravdano smatrao utvrđenim da tužiteljica ima svojstvo potrošača prema definiciji iz članka 3. stavka 1. alineje 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" broj: 96/2003- dalje u tekstu: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (u listopadu 2006.) pa je teret dokazivanja suprotnog na tuženiku i sud nije trebao tražiti od tužiteljice daljnje pojašnjenje, jer je već raspolagao potrebnim pravnim i činjeničnim elementima iz kojih proizlazi svojstvo tužiteljice kao potrošača.

 

14. Neosnovani su i tuženikovi žalbeni navodi u pogledu odredbe o valutnoj klauzuli u smislu isključenja od ispitivanja nepoštenosti zato što je ta odredba odraz zakonske norme članka 22. ZOO/05.

 

14.1. Iako je u hrvatskom pravu dopuštena valutna klauzula (člankom 22. stavkom 1. ZOO/05), takvu klauzulu u švicarskim francima bez informiranog pristanka potrošača a prema kojoj potrošač u cijelosti snosi rizik promjene tečaja koji je u slučaju navedene valute bio znatan, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kao ugovornu odredbu koja nije u pravnom smislu odraz dispozitivne zakonske odredbe iz članka 22. stavka 1. ZOO/05 koja je neutralna prema svojim adresatima (kako proizlazi i iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016.).

 

14.2. S obzirom na to, ima se smatrati kako sporna odredba Ugovora o kreditu kojom je sav rizik tečajnih razlika s takvom valutom (tzv. valutom "utočišta") kao što je švicarski franak prebačen na tužiteljicu kao korisnika kredita i potrošača ne može biti odraz dispozitivne norme iz članka 22. stavka 1. ZOO/05, već da su stranke Ugovorom o kreditu na drugačiji način uredile svoja prava i obveze, koje odredbe stoga nisu isključene od ocjene nepoštenosti u smislu odredaba članka 81. ZZP/03.

 

15. Prvostupanjski je sud pravilno odbio i tuženikov prigovor zastare u ovom dijelu, jer je odluka o kolektivnom sporu u pogledu nepoštenosti pa time i ništetnosti valutne klauzule postala pravomoćna 13. lipnja 2018. pa je tužba podnesena unutar općega zastarnog roka od pet godina iz članka 225. ZOO/05 a zastara nije ni počela teći prije pravomoćnosti te odluke kao odluke donesene u kolektivnom sporu u kojemu je ustanovljena ništetnost te odredbe, kako proizlazi i iz Objedinjenog pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici tog odjela održanoj 31. siječnja 2022. (broj: Su-IV-33/2022-2).

 

16. Tuženik je stoga dužan vratiti (isplatiti) tužiteljici sve preplaćene iznose uslijed aprecijacije švicarskog franka a sud nije ni bio dužan voditi računa o tzv. negativnim razlikama odnosno potplati u vrijeme kada je tečaj bio niži od početnog, niti su takve razlike utvrđene vještačenjem a tuženik nije postavio zahtjev u smislu protutužbe ili prigovora prijeboja.

 

16.1. Ne ulazeći zapravo u eventualnu osnovanost zahtjeva po osnovi navedenih potplata, ovdje je važno naglasiti kako u ovom slučaju ne postoje ni procesne pretpostavke za odlučivanje o njima.

 

17. Tuženik duguje tužiteljici i zatezne kamate od isplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa preplate jer, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, s obzirom na sve dobro poznate okolnosti slučaja nema sumnje da je tuženik nepošteni stjecatelj pa mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja (prema članku 1115. ZOO/05).

 

18. Iz navedenih je razloga u ovom dijelu valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I., III. i IV. u cijelosti.

 

19. Kako je djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude došlo do promjene uspjeha stranaka u sporu, preinačena je i odluka o troškovima prvostupanjskog postupka odnosno odlučeno o svim troškovima (prema članku 166. stavku 2. ZPP).

 

19.1. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev sada odbijen za iznos od 1.091,11 eura/8.220,96 kuna tužiteljičin uspjeh u sporu iznosi 80,83% (koliko iznosi udio od 8.220,96 kuna u cjelokupnom zahtjevu koji iznosi 42.883,12 kuna) slijedom čega tuženikov uspjeh iznosi 19,17% tako da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici 61,66% (80,83 manje 19,17) njezinih troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku te veći dio troškova vještačenja i troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu prema postavljenim zahtjevima.

 

19.2. Odvjetniku pripada nagrada za sve radnje koje je uzeo u obzir i prvostupanjski sud (700 bodova) u kojemu smislu tuženik nije ni pobijao odluku o troškovima, ali i nagrada za ročište na kojemu je objavljena presuda u visini od 50 bodova, odnosno ukupno 750 bodova što, s obzirom na vrijednost boda od 1,99 eura i porez na dodanu vrijednost po stopi od 25%, iznosi 1.865,62 eura a 61,66% od toga iznosi 1.150,34 eura.

 

19.3. Iznosu od 1.150,34 eura treba pribrojiti iznos od 265,44 eura (2.000,00 kuna za troškove vještačenja koje je predujmila tužiteljica u iznosu od 3.000,00 kuna ali je manji dio nastao zbog odbijenog dijela zahtjeva) te iznos od 106,18 eura (800,00 kuna) za sudske pristojbe na tužbu i presudu i to u okviru zahtjeva kako ga je postavila tužiteljica (po 400,00 kuna za tužbu i presudu).

 

20. Tuženik je stoga dužan naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.521,96 eura (1.150,34 više 265,44 više 106,18) sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2023. kao dana donošenja prvostupanjske presude kojom je na zahtjev tužiteljice tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka (prema članku 151. stavku 3. ZPP), dok je u preostalom dijelu – za iznos od 392,57 eura – valjalo odbiti tužiteljičin zahtjev te ujedno odbiti kao neosnovanu i njezinu žalbu protiv odluke o nedosuđenim troškovima.

 

21. Iako je tuženik djelomično uspio u žalbenom postupku on i dalje nije stranka koja ima pravo na naknadu troškova postupka (tužiteljica je i dalje stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu – prema članku 151. stavku 2. ZPP) pa tako nema pravo ni na naknadu troškova žalbe.

 

22. Tužiteljica pak nije uspjela u žalbenom postupku pobijajući odluku o troškovima postupka pa ni ona nema pravo na naknadu troškova žalbe.

 

23. Iz svih navedenih razloga, a na temelju članaka 368. stavka 1. te 373. točke 3. i 166. stavaka 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

 

U Puli 4. ožujka 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća

Igor Rakić, v.r.