Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-170/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od predsjednika suda Ante Ujevića, predsjednika vijeća te sudaca Dubravke Rudelić i Elme Kaleb Mamić, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene S. K., zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 1. i 3. u svezi sa člankom 34. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje u tekstu KZ/11) i kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. u svezi članka 51. KZ/11. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljene podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 28. travnja 2021., broj 2 K-461/2020-68, u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljene S. K. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, okrivljena S. K. proglašena je krivom za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – iznudom u pokušaju, opisano u članku 243. stavak 1. i 3. u svezi s člankom 34. KZ/11 i kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano u članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11 u svezi sa člankom 51. KZ/11, pa joj je tom presudom, za kazneno djelo pod točkom I. pobijane presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo pod točkom II pobijane presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 58. stavak 1. KZ/11 okrivljenoj S. K. opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Karlovcu broj 13 K-427/2018-14 od 14. lipnja 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj KŽ-781/2019-3 od 24. rujna 2019., te se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđena presudom Općinskog suda u Karlovcu broj 13 K- 427/2018-14 od 14. lipnja 2019. uzima kao utvrđena.

1.2. Na temelju članka 58. stavak 3. u svezi s člankom 51. i 53. KZ/11 okrivljena S. K. osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

1.3. Na temelju članka 54. KZ/11 u jedinstvenu kaznu uračunato je svako oduzimanje slobode i to od 17. srpnja 2020. pa nadalje.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12 i 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) okrivljena je oslobođena od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i troška nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljene, dok je istoj naloženo temeljem odredbe iz članka 148. stavka 6. u vezi članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 nadoknaditi nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenoga Z. R. i oštećenog M. R., koji će biti određeni posebnim rješenjem.

1.5. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 naloženo je okrivljenoj S. K. da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećenom Z. R. iz K., OIB … iznos od 138.750,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu i nadopunu žalbe podnijela je okrivljena S. K., osobno i po branitelju po službenoj dužnosti D. G., odvjetniku u K., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, kao i zbog odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu.

3. Odgovor na žalbu podnio je Općinski državni odvjetnik u Karlovcu smatrajući žalbe okrivljene potpuno neosnovanim, predlažući navedene žalbe odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Odgovore na žalbu podnijeli su oštećeni Z. R., po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u K. i oštećeni M. R., po punomoćnici V. M., odvjetnici u K., podržavajući odgovor na žalbu ODO-a u Karlovcu, s prijedlogom da se žalbe okrivljene odbiju u cijelosti i potvrdi pobijana presuda Općinskog suda u Karlovcu.

5. Na temelju članka 474. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje, te je vraćen uz podnesak broj KŽ-DO- 94/2021 od 21. srpnja 2021.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Žaliteljica u osobno podnesenoj žalbi i dopuni žalbe ne navodi žalbene razloge ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ponovo iznoseći svoju obranu te poričući počinjenje kaznenih djela stavljenih joj na teret, a koji žalbeni razlozi će biti obrazloženi u dijelu koji se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

8. Nije u pravu žaliteljica kada pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a koje povrede vidi u tome što u pobijanoj presudi nije na valjan način obrazložena osnova postojanja kaznenih djela koja joj se stavljaju na teret i za koja je osuđena zbog čega smatra da pobijanu presudu nije moguće ispitati te da je ista nerazumljiva i međusobno proturječna.

9. Suprotno navodima žaliteljice, u pobijanoj presudi nema nerazumljivosti i međusobne proturječnosti koje bi dovele u pitanje opstojnost kaznenih djela za koja je okrivljena proglašena krivom. Prvostupanjski sud je dostatno i razumljivo obrazložio svoje razloge na kojima zasniva izreku presude, te je označio i dokaze na temelju kojih izvodi zaključak da je okrivljena počinila kaznena djela kako je to navedeno u izreci pobijane presude kao i razloge zašto je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazima, tijekom postupka, ispitanih svjedoka. Razlozi navedeni u prvostupanjskoj presudi dostatni su za ispitivanje ispravnosti utvrđenja prvostupanjskog suda te ih u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, a koji navodi žalbama nisu dovedeni u pitanje, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja, na iste upućuje žaliteljica.

10. Prihvaćajući razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada je okrivljenu oglasio krivom zbog počinjenja kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 1. i 3. u svezi sa člankom 34. KZ/11 i kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11. Prvostupanjski sud ispravno je zaključio da je u konkretnom slučaju okrivljena S. K. prijeteći smrću oštećenom M. R. i nazočnim članovima oštećenikove obitelji, uputila ozbiljnu prijetnju, tražeći da joj oštećenik M. R. preda iznos od 20.000 EUR, kako prijetnju ne bi ostvarila, te je kazneno djelo iznude ostalo u pokušaju upravo iz razloga što je navedeni oštećenik događaj prijavio policiji. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je okrivljena, koristeći emotivnost oštećenog Z. R., prezentirajući mu priču o bolesti unuka i snahe, te drugim problemima u obitelji, svojim vozila zajedno sa oštećenim Z. R., nakon što joj je isti dao novac, taj novac nosila i predala u Bosni Hercegovini pored mjesta P., u jednom hotelu na recepciji, a radilo se o sveukupnom iznosu od 18.500 EUR koje joj je oštećeni Z. R. posudio po njenom traženju, u više navrata, obećavajući da će mu novac vratiti, što jasno upućuje na namjeru okrivljene da dovede oštećenog Z. R. u zabludu radi stjecanja za sebe znatne protupravne imovinske koristi, počinivši tako i kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje subjektivnih i objektivnih obilježja počinjenja kaznenog djela iznude u pokušaju i kaznenog djela prijevare od strane okrivljene, a koja utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Što se tiče navoda žaliteljice kojim nastoji ukazati na oprečnost iskaza svjedoka L. S., tvrdeći da isti u svom iskazu danom na ročištu održanom 17. prosinca 2020. iskazuje da je kritične zgode na sastanak s okrivljenom došao u društvu M. R., dok je oštećeni Z. R. iskazao na ročištu 5. veljače 2021. kako je na sastanak s okrivljenom došao sa sinom M. i unukom L., da bi svjedok M. R. na ročištu od 28. travnja 2021. iskazao da su na sastanak s okrivljenom došli on (M. R.), njegov otac Z. R. i nećak L. S.. Međutim, navedena činjenica da bi svjedok L. S. iskazivao da je na sastanak s okrivljenom došao samo sa oštećenim M. R., nije odlučna niti utječe na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda i donesenu pobijanu presudu. Evidentno je da je sastanak s okrivljenom održan u prisutnosti svjedoka oštećenih Z. i M. R. te svjedoka L. S., koji sastanak je trajao kratko, da se radi, u bitnom, identičnim i suglasnim iskazima navedenih svjedoka, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, koja utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka, kao i obrane okrivljene te navoda istaknutih u žalbi, dovođenjem u vezu svih tih dokaza, kako međusobno, tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljene, su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žaliteljica zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se u stvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda, posve dostatne te životne i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenice za inkriminirana joj kaznena djela. Stoga nije osnovan ni prigovor žaliteljice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i ni povrede kaznenog zakona.

12. Žaleći se zbog odluke o kazni, žaliteljica smatra da je ista prestrogo određena, te da nije obrazložen razlog zašto je za kazneno djelo prijevare sud okrivljenoj izrekao kaznu zatvora iznad zakonskog minimuma.

13. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visinu kazne, cijeneći okrivljenoj, kao otegotnu okolnost činjenicu da je okrivljena već ranije pravomoćnom presudom broj K-427/2018 Općinskog suda u Karlovcu, proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela prijevare i pravomoćno osuđena na kaznu zatvora uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje od tri godine, te činjenicu da je upravo u vrijeme roka kušnje, ponovila kazneno djelo prijevare koje joj se u ovom postupku stavlja na teret, što opravdava izricanje kazne zatvora okrivljenoj za kazneno djelo prijevare u trajanju iznad zakonskog minimuma, od jedne godine i šest mjeseci, budući se okrivljena pojavljuje kao recidivist u činjenju ovakvih kaznenih djela, kao i činjenica da su na strani okrivljene izostale posebne olakotne okolnosti.

14. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda okrivljena je počinjenjem predmetnih kaznenih djela pokazala izrazitu upornost i bezobzirnost sa značajnom kriminalnom količinom u postupanju, uz činjenicu da je specijalni povratnik u odnosu na počinjenje imovinskih kaznenih djela, da je prema osobnim podacima bez imovine, odnosno lošeg imovnog stanja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda s obzirom da do sada izrečena kazna zatvora s rokom kušnje od tri godine, nije polučila svrhu kažnjavanja jer okrivljena je i dalje nastavila s činjenjem kaznenih djela, odnosno da je činjenje kaznenih djela postalo obrazac ponašanja okrivljene. Ove konkretne okolnosti upućuju na zaključak o motiviranosti iste na protupravno ponašanje u cilju ostvarivanja novčanih sredstava. Stoga sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti opravdavaju okrivljenoj isključivo izricanje bezuvjetne kazne zatvora, tj. jedinstvene kazne zatvora u trajanju od tri godine. Tom kaznom, koja je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjerena, kako težini počinjenih kaznenih djela, tako i osobi okrivljene, ujedno će se ostvariti svrha kažnjavanja predviđena člankom 41. KZ/11. te su u tom smislu žalbe okrivljene neosnovane.

15. Glede odluke o imovinskopravnom zahtjevu, nije u pravu žaliteljica kada smatra da je sud pogrešno odlučio o istom, budući oštećeni Z. R. od okrivljene potražuje iznos od 18.500 EUR, dok joj je pobijanom presudom naloženo vratiti iznos od 138.750,00 kn. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je oštećenik Z. R. više puta posuđivao novčane iznose okrivljenoj te da se radilo o stranoj valuti EUR- ima u ukupnom iznosu od 18.500 EUR, što bi, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, u domaćoj valuti tj. kunama činilo iznos od 138,750,00 kn, pa proizlazi da je na ime pozajmice okrivljena od oštećenika primila upravo navedeni iznos, te su i u tom smislu žalbe okrivljene neosnovane.

16. Iz naprijed izloženih razloga, a s obzirom da nije utvrđeno postojanje povrede zakona koje ovaj drugostupanjski sud povodom žalbe, temeljem članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, ispituje po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), valjalo je žalbe okrivljene S. K., odbiti kao neosnovane te potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Karlovcu 6. listopada 2021.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević, v.r.