1

Poslovni broj: Gž-1107/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-1107/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. (OIB:…) iz D., zastupane po punomoćnicima iz O. društva J., V. & V. j.t.d. u Z., protiv tuženika Banke d.d. (OIB:…) iz R., zastupanog po punomoćnicima iz ZOU V. V.-Ž. i B. Ž., odvjetnicima u B., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj: P-325/2023-9 od 14. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 04. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj: P-325/2023-9 od 14. lipnja 2023.

 

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

 

III.              Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) odbijen je tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

 

"Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika Banke d.d. protiv ovršenika – tužiteljice A. S., D., OIB:…, na nekretninama upisanim u z.k. ul. 3567 k.o. D., čkbr. 1107/2 KUĆA BR. …, GARAŽA SA SKLADIŠTEM I DVORIŠTE U … sa površinom 605m2 i to 2. suvlasnički dio etaže: 109/200 ETAŽNO VLASNIŠTVO E2, stubište – ostava u prizemlju – ukupne površine 9,54 m2, dvije sobe, kuhinja, blagovaonica, boravak, kupaonica, hodnik i terasa, stubište, sve u potkrovlju – ukupne površine 80,31 m2, kojih nekretnina je tužiteljica suvlasnik u 128/218 dijela, temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, posl. br: Ovr-2335/2022-2. od dana 03. studenog 2022. godine, radi naplate:

- glavnice u iznosu od 6.072,39 EUR-a što je kunska protuvrijednost na dan 08.07.2013. godine u iznosu od 45.451,84 kn (četrdeset pet tisuća četiristo pedeset jedna kuna i osamdeset četiri lipe) sa zateznom kamatom primjenom čl. 29. st. 2. ZOO-a i to uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena počev od 09.07.2013. godine do 31. srpnja 2015. g., a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate,

- redovne kamate u iznosu od 330,59 EUR-a što je kunska protuvrijednost na dan 08.07.2013. godine u iznosu od 2.474,47 kn (dvije tisuće četiristo sedamdeset četiri kune i četrdeset sedam lipa)

- zatezne kamate u iznosu od 173,16 EUR-a što je kunska protuvrijednost na dan 08.07.2013. u iznosu od 1.296,10 kn (jedna tisuća dvjesto devedeset šest kuna i deset lipa)

- troška opomene u iznosu od 6,69 EUR-a što je kunska protuvrijednost na dan 08.07.2013. godine u iznosu od 50,07 kn (pedeset kuna i nula sedam lipa)

- glavnice u iznosu od 60.813,12 kn (šezdeset tisuća osamsto trinaest kuna i dvanaest lipa) / 8.071,28 EUR sa sa zateznom kamatom primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena počev od 09.07.2013. godine do 31. srpnja 2015. g., a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate,

- redovne kamatne stope u iznosu od 4.013,51 kn (četiri tisuće trinaest kuna i pedeset jedna lipa) / 532,86 EUR

- zatezne kamate u iznosu od 3.224,81 kn (tri tisuće dvjesto dvadeset četiri kune i osamdeset jedna lipa)/ 428,01 EUR

- troška opomene u iznosu 100,00 kn (sto kuna)/13,27 EUR

- troškova određene rješenjem o ovrsi broj Ovrv-2/14 u iznosu od 4.959,31 kn / 658,21 EUR,

- troškova prijedloga za ovrhu u iznosu od 647,36 EUR / 4.877,50 kuna

- daljnjih troškova ovrhe prema rješenju o ovrsi donesenom u ovom postupku.",

kao neosnovanim."

 

1.1.              Odlukom o troškovima postupka (u st. II.) naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi taj trošak isplatom iznosa od 497,70 eura/3.749,92 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

 

2.              Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužiteljica putem svojih punomoćnika iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica drži da stajalište suda prvog stupnja u pogledu primjene odredbe čl. 44. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2017. godine (dalje ZIDOZ) predstavlja očitu diskriminaciju osoba koje su stupile u pravne odnose prije njegovog stupnja na snagu, odnosno da je to stajalište suda protivno Ustavu RH, Konvenciji za zaštitu prava i temeljnih sloboda i Povelje o temeljnim pravima EU kojima je zajamčena jednakost svih građana pred zakonom. Tužiteljica se u tužbi izričito pozvala i na povredu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe i njezinih Protokola kojima je zajamčeno pravo na dom. Kako su Međunarodni ugovori koje je Republika Hrvatska sklopila i ratificirala po pravnoj snazi iznad zakona tužiteljica drži da je u predmetnom slučaju trebalo primijeniti i odredbe navedene Konvencije i Protokola kojim je zajamčeno pravo na dom. U konkretnom slučaju sud je propustio razmotriti sve pravno relevantne činjenice. Nadalje, neovisno o primjeni čl. 75. Ovršnog zakona (dalje OZ) tužiteljica ističe kako se u tužbi pozvala i na primjenu čl. 80.b OZ-a kojim se propisuju posebni uvjeti, odnosno pretpostavke razmjernosti za određivanje ovrhe na nekretnini, a što je sud propustio učiniti isto kao što je propustio provesti test razmjernosti.

 

2.1.              Žalbeni je prijedlog tužiteljice da se preinači prvostupanjska odluka "na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3.              Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

 

4.              U svom odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik navodi: da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se čl. 75. OZ-a primjenjuje na pravne poslove koji nastanu nakon njegovog stupanja na snagu, da je ovdje riječ o pravnom poslu iz 2012. godine, da se čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe u ovom slučaju ne primjenjuje jer se ovdje radi o suprotstavljenim interesima osoba privatnog prava, da je tužiteljica svojevoljno pristala na mogućnost da će nekretnina biti prodana u ovršnom postupku. Predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana.

 

5.              Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

6.              Prvenstveno valja navesti da u postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Tužiteljica žalbenim navodima ne upućuje na postojanje neke od bitnih povreda postupka.

 

7.              Predmetnom tužbom tužiteljica postavlja zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe koja se kod suda prvog stupnja vodi pod poslovnim brojem Ovr-2335/2022, a radi naplate novčane tražbine tuženika, odnosno tamo ovrhovoditelja, i to s osnova glavnice iznos od 6.072,39 eura te redovnih kamata, zateznih kamata i troškova opomene te glavnice u iznosu od 8.071,28 eura te redovnih kamata, zateznih kamata, troškova opomene, troškova određenih rješenjem o ovrsi Ovrv-2/14 u iznosu od 658,21 euro, troška prijedloga za ovrhu u iznosu od 647,36 eura - na nekretnini tužiteljice, onoj upisanoj u zk. ul. 3567 k.o. D. u suvlasništvu od 128/218 dijela.

 

8.              Nesporno i nedvojbeno utvrđene činjenice su slijedeće:

             

-da je po prijedlogu tuženika, odnosno ovrhovoditelja protiv tuženice, odnosno ovršenice podnesen prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 04. siječnja 2014. pod poslovnim brojem Ovrv-2/14 javnog bilježnika M. Č. pravomoćno dana 17. veljače 2014., a ovršno dana 03. ožujka 2014., a radi namirenja tražbine s osnova dva kredita -  prvi kredit pod brojem 5106140146 i drugi kredit pod brojem 5302005729;

 

              -da su predmetni Ugovori sklopljeni sa tuženikom 22. srpnja 2011. i 20. veljače 2012.;

 

-da se radi o Ugovorima o solidarnom jamstvu temeljem kojih Ugovora je tužiteljica kao solidarni jamac trgovačkog obrta „R.“ u njezinom vlasništvu ugovorila solidarno jamstvo, odnosno jamčila kao jamac platac svom svojom imovinom;

 

              -da je s osnova navedenih Ugovora o kreditu djelomično isplaćen određeni iznos do 2014. godine, a nakon toga da više nije uplaćeno ništa;

 

              -da je tužiteljica upisana kao suvlasnica u 128/218 dijela nekretnine označene kao kč. br. 1107/2, upisane u zk. ul. 3567 k.o. D., da je raspravnim rješenjem sa zapisnika od 29. ožujka 2023. u predmetu poslovni broj Ovr-2335/2022-25 ovršenica odnosno ovdje tužiteljica "eventualno upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom".

 

9.              Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenosti predmetne ovrhe pozivom na odredbu čl. 75. OZ-a ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) uz obrazloženje da se ta odredba prema ZIDOZ-a koje su stupile na snagu 03. kolovoza 2017. ne primjenjuje na pravne poslove koji su nastali prije njegova stupanja na snagu. Stoga, kako se radi u ovom slučaju radi o pravnim poslovima iz 2011. godine, odnosno 2012. godine odredba čl. 75. st. 5. OZ-a ne može se primijeniti.

 

10.              Navedeno pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pravilno. Naime, odredba čl. 75. st. 5. OZ-a prema kojoj se suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo sa javnim ovlastima uvedena je ZIDOZ-a od 26. srpnja 2017., a u prijelaznim i završnim odredbama određeno je da će se taj članak (čl. 12) primjenjivati na pravne poslove koji nastanu nakon njegova stupanja na snagu.

 

10.1.              Kako se radi o pravnim poslovima koji su nastali prije stupanja na snagu tog Zakona tj. 2011. godine i 2012. godine onda se odredba tog članka ne može primijeniti u ovom konkretnom slučaju.

 

11.              Nadalje, premda sud prvog stupnja pogrešno navodi da "tužitelj može u bilo koje doba pokrenuti parnični postupak za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe" jer ovršenik može pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom onda kada je upućen u parnicu od strane suda prvog stupnja te tu parnicu može temeljiti na razlozima koji su istaknuti u žalbi odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi i u odnosu na koje je od strane ovršnog suda upućen u parnicu pa to znači da ona ne može isticati druge činjenice zbog kojih smatra da je ovrha nedopuštena a koje nisu u vezi s razlozima radi kojih je upućena u parnicu (tako i Rev-873/2016) „očito“ je razlog pokretanja ovog postupka činjenice da se ovrha provodi na jedinoj nekretnini ovršenice, odnosno ovdje tužiteljice.

 

12.              Ovdje valja navesti (premda sud prvog stupnja navedeno nije obrazlagao) da nije osnovana tvrdnja tužiteljice da bi provedbom navedene ovrhe bilo povrijeđeno njezino pravo na dom koje je zajamčeno čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) te čl. 8. st. 1. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10) jer je tužiteljica dala suglasnost da se radi naplate tražbina iz Ugovora može provesti ovrha na cjelokupnoj njezinoj imovinom pa dakle i na predmetnoj nekretnini.

 

13.              U odnosu na žalbene navode žaliteljice valja navesti da je tuženik kao ovrhovoditelj stekao određeno pravo na nekretnini ovršenice, odnosno tužiteljice na temelju navedenog pravnog posla (čl. 77. OZ-a) pa u konkretnom slučaju ne može ni doći ni do primjene odredbe čl. 80.b OZ-a.

 

14.              Stoga je i po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja pravilno odlučio da ovrha koju je tuženica pokrenula protiv tužiteljice pod poslovnim brojem Ovr-2335/2022 nije nedopuštena, odnosno kada je zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

 

15.              Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice te odlučiti kao u izreci ove odluke (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

16.              Kako je tužiteljica odbijena sa svojom žalbom valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka kao i zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao procesno nepotreban (po čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. st. 1. ZPP-a sve u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

 

U Puli - Pola 04. ožujka 2024.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Alenka Paus, v.r.