REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4255/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-892/2021-2 od 1. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-517/19-34 od 26. ožujka 2021., u sjednici održanoj 5. listopada 2021.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-892/2021-2 od 1. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-517/19-34 od 26. ožujka 2021.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena dva pravna pitanje koja glase:
„1. Može li se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koje djelatna vojna osoba utroši radi pripremnih radnji, prilikom isplate plaće vrednovati kao redovno radno vrijeme i platiti djelatnoj vojnoj osobi po satnici redovnog rada, a koje provedeno vrijeme je dokazivano isključivo izjavama svjedoka?
2. Može li se dolazak tužitelja na posao pola sata prije redovnog početka radnog vremena, u svrhu pripreme za posao, te odlazak tužitelja s posla pola sata kasnije radi razduženja, smatrati radnim vremenom u smislu čl. 2. t. 1. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća, odnosno u smislu odredbe čl. 60. Zakona o radu, obzirom da u tom vremenu tužitelj nije obavljao poslove prema uputama poslodavca?“
3. U svezi s tim pitanjima kao razlog njihove važnosti pozvala se na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-480/2019 od 18. travnja 2019., Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-127/2019 od 8. travnja 2019., te Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1081/2020 od 11. prosinca 2020. Tvrdi da je izneseno shvaćanje u pobijanoj odluci protivno pravnom shvaćanju iznesenom u odlukama navedenih županijskih sudova.
4. U odgovoru na prijedlog tuženice, tužitelj prijedlog smatra nedopuštenim te predlaže isti odbaciti i naložiti tuženici da tužitelju naknadi trošak sastava odgovora na prijedlog.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu se plati sat vremena dnevno ranijeg odnosno kasnijeg dolaska /odlaska na posao, tvrdeći da je morao dolaziti 30 minuta prije početka radnog vremena radi zaduženja oružja i ostalih pripremih radnji, te mu je nakon završetka smjene bilo potrebno još 30 minuta radi razduženja oružja i ostale opreme.
6. Drugostupanjski sud je prihvatio odluku nižeg suda utemeljenu na provedenom vještačenju i sačinjenom obračunu i izračunu na način da je utvrđena visina plaće tužitelja za 30 minuta prije početka smjene i 30 minuta nakon završetka smjene (turnusa), odnosno 1 sat po svakoj smjeni (turnusu), po cijeni sata redovnog rada, kao i dodatke na plaću ovisno kada je taj rad odrađen (subotom, nedjeljom ili blagdanom).
Predlagateljica smatra da je sud svoju odluku o meritumu stvari neosnovano temeljio na nalazu i mišljenju sudskog vještaka izrađenom sukladno prijedlogu tužitelja, odnosno temeljem personalnih dokaza (iskaza tužitelja i svjedoka).
5. Odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-480/2019 od 18. travnja 2019. i Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1081/2020 od 11. prosinca 2020, su rješenja kojim su ukinute prvostupanjske odluke, pa te odluke ne predstavljaju razlog važnosti, jer su u smislu odredbe čl. 385.a st. ZPP-a to jedino odluke revizijskog suda i presude drugostupanjskog suda, dakle pravomoćne odluke drugostupanjskog suda.
6. U odluci Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 127/2019 od 8. travnja 2019., navedeno je:
„Zakonom o parničnom postupku nije propisana hijerarhija dokaznih sredstava pa da bi materijalni dokazi imali prednost pred tzv. personalnim dokazima (iskaz svjedoka i stranaka). Međutim, kako je već rečeno, tužitelj je evidenciju koju je tuženik vodio za njega ovjerio svojim potpisom, dakle prihvatio je kao potpunu, točnu i istinitu za svaki mjesec. Stoga nije bilo razloga utvrđivati činjenice o satima rada tužitelja na terenu, samo iz razloga "sumnje tužitelja" na točnost te evidencije tuženika, saslušanjem tužitelja i svjedoka, koji svjedoče o činjenicama rada tužitelja na terenu nakon proteka 3-4 godine od tog rada. Njihovi iskazi međusobno su različiti, kako to navodi tuženik u žalbi, iz kojih slijedi da se radilo subotom od prilike do 16 ili 18 sati, a nedjeljom ako je trebalo raditi radilo se do 12 sati (iskaz tužitelja), odnosno da se skoro svaki dan radilo od 8 do 18 sati a nekad od 7 sati, te da su nekad radili i subotom i nedjeljom od 8 do 16 sati (svjedok ŠM), odnosno da se na terenu radilo od 7 do 18 sati, a subotom i nedjeljom je bilo kao i radnim danom, a nedjeljom do ručka (iskaz svjedoka MM).
Slijednom izloženog žalbeni sud je prihvatio evidenciju tuženika za koju tužitelj nije ukazivao na konkretne nedostatke, ovjerenom dakle prihvaćenom od stane tužitelja i tužitelj nije s dovoljno uvjerljivih dokaza uspio osporiti predmetnu službenu evidenciju.“
7. Prema navedenom, u odnosu na prvo postavljeno pitanje citirana odluka Županijskog suda u Osijeku ne daje razlog važnosti tome pitanju jer ni u toj odluci nije izneseno pravno shvaćanje prema kojem bi se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koje djelatna vojna osoba utroši radi pripremnih radnji, dokazivano isključivo izjavama svjedoka, a osim toga radi se i o pitanju koje je činjenične naravi, te niz tih razloga nije važno pitanje u smislu navedenih odredbi ZPP-a.
8. U odnosu na drugo postavljeno pitanje ističe se da ono polazi od pogrešne pretpostavke da tužitelj nije obavljao poslove prema uputama poslodavca.
9. Iz navedenih razloga u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
10. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 5. listopada 2021.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
