REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1069/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz Z., OIB …, koju zastupa skrbnica S. Š. iz Z., koju zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika P.-P. i. - T. p. Z. d.o.o., Z., OIB … , koga zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1039/2016-2 od 5. srpnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2716/11-130 od 26. travnja 2016., u sjednici održanoj 5. listopada 2021.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 386.360,21 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamatama na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve po kamatnim stopama, kako je to pobliže određeno u izreci te presude (točka I.). Odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamatama na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu naknada plaća od 386.360,21 kn, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđene mjesečne iznose naknada plaće tekuće od 1-og do 15-og u mjesecu (točka II.). Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži isplatu naknada plaće kako je to pobliže određeno u izreci te presude (točka III.). Ujedno, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 71.280,00 kn u roku od 8 dana (točka IV.).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točkama I. i IV. izreke. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predložio je da ovaj sud prihvati reviziju u smislu revizijskih navoda.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Revident ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda proturječna i ne može se ispitati jer da nisu ispravljeni nedostaci u ponovljenom postupku na koje je upozoravano u drugostupanjskim odlukama kojima su bile ukidane prvostupanjske odluke u postupku.
7.1. Međutim svaka odluka drugostupanjskog suda donesena u istom predmetu samostalna je odluka pa eventualna proturječnost obrazloženja drugostupanjskih odluka u istom predmetu ne predstavlja nedostatak pobijane drugostupanjske presude zbog kojeg se pobijana presuda ne može ispitati.
7.2. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.3. Neodlučni su navodi revidenta da je povrijeđeno pravilo o teretu dokazivanja jer pobijane presuda nisu donesene primjenom pravila o teretu dokazivanja već se o utvrđenim činjenicama odlučilo primjenom čl. 8. ZPP. Naime prvostupanjska presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama kao i ocjeni izvedenih dokaza, a drugostupanjska presuda kojom se ocjena dokaza izvedena pred prvostupanjskim sudom ocjenjuje pravilnom ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nema niti proturječnosti utvrđene visine zahtjeva naknade plaće i materijalnih dokaza u spisu jer visina proizlazi iz materijalnih dokaza u spisu, odnosno pobijana presuda se u tom dijelu može ispitati. Ostali navodi kojima revident osporava visinu zahtjeva osporavaju se utvrđene činjenice, a što nije dopušteno u reviziji (čl. 385. st. 1. ZPP).
7.4. Suprotno navodima revidenta sud je ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP.
7.5. Navodi revidenta o bruto i neto iznosima plaće i razlici tijeka dosuđenih zateznih kamata na pojedine segmente dosuđenog iznosa bruto plaće su navodi koje revident prvi put ističe u reviziji i ovaj sud takve navode nije ovlašten razmatrati sukladno čl. 387. ZPP.
7.6. Slijedom iznesenog ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP, nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće u razdoblju od prekida rada tužiteljice, zbog nezakonite odluke tuženika o otkazu ugovora o radu, od 5. prosinca 1997. do 3. lipnja 2014. Sporna je visina naknade plaće.
9. Nižestupanjski su sudovi djelomično prihvatili tužbeni zahtjev s osnove naknade plaće za razdoblje od 5. prosinca 1997. do 8. listopada 1999. te od 9. prosinca 1999. do 10. listopada 2011. u ukupnom iznosu od 386.360,21 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamatama na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Nižestupanjski su sudovi utvrdili da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz materijalnih dokaza u spisu predmeta, ispravama koje se odnose na podatke o plaći koju bi tužiteljica ostvarivala da je ostala na svom radnom mjestu.
10. Revident osporava odluku o kamatama, međutim, kao što je već navedeno, radi se o navodima koje prvi put iznosi u reviziji i o kojima je odlučeno primjenom čl. 387. ZPP.
10.1. Navodi revidenta da su mu povrijeđena Ustavom i zakonom zajamčena prava, a s obzirom na duljinu trajanja ovog postupka nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke. Naime, stranci u postupku koja smatra da sud nije u razumnom roku odlučio o njezinim pravima ili obvezama na raspolaganju je institut zaštite prava na suđenje u razumnom roku predviđen odredbama čl. 63. – 70. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15), a u kojoj su vrsti postupka navedene činjenice relevantne prilikom odlučivanja o (ne)osnovanosti podnesenog zahtjeva. U ovom postupku takvi navodi su neodlučni.
10.2. Slijedom iznesenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
11. Ostali navodi revidenta svode se na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja što nije dopušteno u reviziji (čl. 385. st. 1. ZPP).
12. Slijedom iznesenog valjalo je reviziju tuženika odbiti sukladno čl. 393. ZPP i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 5. listopada 2021.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
