Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 28. Gž-2395/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Burcar predsjednice vijeća, Ines Smoljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Jadranke Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. Z. iz Š., OIB: …, koju zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u K., protiv tužene M. R. iz Š., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. G., odvjetnica u Š., radi raskida ugovora i činidbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 26. svibnja 2021. poslovni broj P-311/2020, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku od 26. svibnja 2021. poslovni broj P-311/2020.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je (toč. I. izreke) odbijen zahtjev: (1) za raskid ugovora o darovanju sklopljen između stranaka 25. studenoga 2019. kod javne bilježnice N. N. u Š., ovjeren pod br. OV-12992/1, kojim je tužiteljica darovala tuženoj stan opisan izrekom, (2) da naloži Zemljišnoknjižnom odjelu istoga suda brisanje prava vlasništva tužene i uspostavi ranije z.k. stanje, (3) da naloži tuženoj iseljenje i predaju predmetnog stana u posjed tužiteljici, (4) uz naknadu parničnog troška. Toč. II. izreke je tužiteljici naloženo da tuženoj naknadi parnični trošak od 6.500,00 kn.

2. Protiv navedene presude je žalbu izjavila tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predložila je da se presuda preinači i udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti ili podredno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Konačni zahtjev tužiteljice za raskid darovnog ugovora (podnesak od 10. rujna 2020., list 30) sklopljen sa tuženom 25. studenoga 2019. činjenično temelji na nezahvalnosti tužene (čl. 494. Zakona o obveznim odnosima - ''Narodne novine'', br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), uz obrazloženje da je darovala stan tuženoj očekujući da će se o njoj brinuti (s obzirom da je dobi od 86 godina i narušenog zdravlja, nepismena), što je bilo neredovito i nepotpuno.

5. Prema odredbi čl. 494. st. 2. ZOO gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.

6. U provedenom postupku nije utvrđena gruba nezahvalnosti obdarene uz obrazloženje da tužena nije po zakonu obvezna uzdržavati tužiteljicu, niti je preuzela obvezu brinuti se o tužiteljici, s obzirom da odredba čl. 3. darovnog ugovora (list 5) ne sadrži „nikakvu“ protučinidbu.

7. U pravu je tužiteljica da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva (čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), koji je ovlašten utvrditi samo one činjenice na kojima je temeljila svoj zahtjev (čl. 7. st. 1. ZPP). A oskudnim i paušalnim činjeničnim tvrdnjama nisu iznesene odlučne činjenice koje je trebalo utvrditi ili razjasniti, jer se uglavnom pozivala na nezahvalnost, postojanje koje nije utvrđeno. Stoga uopćeno pozivanje na dob tužiteljice (86 godina), bolest i nepismenost na čemu nije temeljila svoj zahtjev samo po sebi ne dovodi do povoljnije odluke. Neosnovano dalje smatra da je sud imao sve elemente (ne navodi koje) da prihvati tužbeni zahtjev i utvrdi postojanje nekoliko pravnih osnova, dovoljnih za raskid.

8. U vezi prigovora da nije postojala volja za darovanjem stana jer je bila uvjerena da sklapa ugovor o doživotnom uzdržavanju, upirući na odredbu čl. 247. ZOO (ugovor nije niti sklopljen jer se ugovorne strane nisu suglasile o bitnim sastojcima ugovora) odnosno da je postojao nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili bitnom sastojku (čl. 282. ZOO), u kojem slučaju ugovor ne nastaje, valja reći slijedeće. Ništetan ugovor (čl. 322. ZOO) se ne može raskinuti, kao niti ugovor koji nije sklopljen odnosno nije niti nastao, a razlozi za pobojnost (prijevara čl. 284. ZOO, bitna zabluda čl. 280. ZOO, ograničena poslovna sposobnost i dr.) se ne mogu isticati prigovorom u parnici. Osim toga pravo na poništaj prestaje istekom jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti (čl. 335. ZOO), kako naglašava i prvostupanjski sud.

9. Činjenični prigovor da tužiteljica nije tuženu uvela u posjed ne može prvi put iznositi u žalbi, sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP.

10. Budući da sud nije povrijedio odredbu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a nisu počinjene bitne povrede odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te kako žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo je odlučeno kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP).

11. Odluka o troškovima postupka je donesena sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, o čemu se određeno ne prigovara.

U Zagrebu 5. listopada 2021.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Burcar, v.r.