Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Kž-353/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ana-Marije Runjić, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. D. i A. F. zbog kaznenog djela iz čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika A. F. protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-31/2015 od 24. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2021.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženika A. F., a po službenoj dužnosti i u odnosu na optuženika T. D., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja opt. T. D. i opt. A. F. proglašeni su krivima za počinjenje kaznenih djela protiv pravosuđa, davanjem lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11 (valja primijetiti da je sud prvog stupnja kaznena djela optuženika označio primjenjujući Kazneni zakon – „Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., iako su kaznena djela optuženika počinjena tijekom 2014., pri čemu izmjene Kaznenog zakona nakon počinjenja kaznenih djela nisu mijenjale kazneno djelo iz čl. 305. st. 1. KZ/11, pa su stoga u ovoj drugostupanjskoj odluci kaznena djela optuženika označena prema Kaznenom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja istih). Za počinjeno kazneno djelo opt. T. D. je osuđen na kaznu zatvora trajanju od deset mjeseci, prema njemu je primijenjena mjera upozorenja, uvjetna osuda s rokom provjeravanja od pet godina (prema čl. 56. st. 2. KZ/11 uvjetna osuda se izriče, a KZ/11 ne poznaje pojam mjere upozorenja). Opt. A. F. osuđen je na kaznu zatvora od sedam mjeseci, prema njemu je primijenjena mjera upozorenja, uvjetna osuda s rokom kušnje od tri godine (prema čl. 56. st. 2. KZ/11 uvjetna osuda se izriče, a KZ/11 ne poznaje pojam mjere upozorenja). Oba optuženika upozorena su na mogućnost opoziva uvjetne osude sukladno čl. 58. KZ/11.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08, valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio navesti puni naziv Zakona i naznačiti brojeve Narodnih novina u kojima je isti objavljen zajedno sa svojim izmjenama i dopunama) svaki od optuženika dužan je naknaditi trošak postupka u paušalnoj svoti od 500,00 kn.

3. Protiv te presude žalbu je podnio opt. A. F., osobno, zbog "nepotpuno i netočno" utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da "viša instanca koja odlučuje o slučaju razmotri sve činjenice i odbaci ovu presudu."

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

6. Žalba opt. A. F. je osnovana, a u povodu te žalbe ovaj sud je po službenoj dužnosti postupio u korist opt. T. D. primjenom odredbe čl. 479. ZKP/08.

7. Podnijetom žalbom, žalitelj tvrdi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje na kojem se temelji pobijana presuda jer da je netočno da bi on kupio drogu od D. J., o čemu nema nikakvih dokaza, niti je on tijekom suđenja suočen sa D. J., kao svjedokom.

8. U pravu je žalitelj kada naznačuje da je sud prvog stupnja, za sada, pogrešno utvrdio činjenično stanje. Ovaj žalitelj, sasvim određenom žalbenom argumentacijom, iako sumarnom, dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja u pobijanoj presudi, utemeljenog na stajalištu suda prvog stupnja da u konkretnom predmetu nije potrebno izvođenje drugih dokaza osim čitanja presude istog suda broj Kov-281/2014 i da okolnost da se radi o lažnim iskazima optuženika kao svjedoka u prethodnom postupku proizlazi iz pravomoćne sudske odluke. Kod toga sud prvog stupnja upire i na zaključak da je prije donošenja spomenute presude na temelju sporazuma stranaka sud morao potvrditi optužnicu, pa da to ukazuje na zaključak da se optužnica u tom predmetu morala zasnivati na dovoljno dokaza da je D. J. prodao drogu optuženicima.

8.1. Iako optuženici na raspravi nisu imali dokaznih prijedloga, valja ukazati da iz završnog govora žalitelja proizlazi da on tvrdi kako o prodaji droge nema nikakvih materijalnih dokaza i da on nije suočen s D. J.. Iz navedenoga proizlazi da je ovaj optuženik, iako izvan dokaznog postupka, stvarno predlagao izvođenje određenih dokaza, kod čega valja voditi računa i o načelu pomoći neukoj stranci iz čl. 15. ZKP/08, posebno u situaciji kada optuženici sudjeluju u postupku bez stručne pomoći branitelja. Iz navedenog, povezujući ovo sa sadržajem podnijete žalbe vidljivo je da žalitelj ostaje kod tvrdnje da nije kupio opojnu drogu od D. J., tvrdnjama da o tome nema materijalnih dokaza, a da D. J. u konkretnom kaznenom postupku nije ispitan, niti je suočen s žaliteljem.

8.2. Razlozi pobijane presude kojima se obrazlaže utvrđenje suda o postojanju kaznene odgovornosti žalitelja predstavljaju sasvim kratko obrazloženje u kojem se sud prvog stupnja poziva na sadržaj drugog spisa tog suda i, bez izvođenja dokaza iz tog spisa, izvodi činjenične zaključke pozivom na pravne norme ZKP/08 o potvrđivanju optužnice nakon čega je donijeta presuda na temelju sporazuma stranaka i o učincima pravomoćnosti presude u kaznenom postupku. Radi se o pravno logičkim zaključcima koji nemaju uporišta u činjeničnom stanju, niti se temelje na izvođenju dokaza te su protivni učincima pravomoćnosti presude Kov-281/2014 kojom je isključivo utvrđena kaznena odgovornost D. J.. Zaključivanje da su vjerojatno postojali dostatni dokazi u predmetu Kov-281/2014 za potvrđivanje optužnice protiv D. J. koji su obuhvaćali i činjenice prodaje droge imenovanoga optuženicima je manjkavo logičko zaključivanje kojem nedostaje činjenična podloga. Osim toga, razina sumnje potrebna za potvrđivanje optužnice razlikuje se od razine izvjesnosti na temelju koje se donosi osuđujuća presuda prema čl. 455. st. 1. ZKP/08. Stoga je pravno logički pogrešno izvoditi zaključke iz činjenice potvrđivanja optužnice, koja je potvrđena na temelju postojanja osnovane sumnje, da iz toga proizlazi nedvojbeno utvrđenje da je žalitelj lažno iskazivao kada je negirao da je kupio drogu od D. J.. Tek bi se na temelju izvođenja dokaza iz predmeta Kov- 281/2014, koji se odnose na činjenicu kupnje droge žalitelja od D. J., ali i ispitivanjem D. J. kao svjedoka, a ovisno o sadržaju njegova iskaza, izvođenjem dokazne radnje suočenja svjedoka i žalitelja, moglo utvrđivati postojanje obilježja predmetnog kaznenog djela. Iz tih razloga u pravu je žalitelj kada naprijed izloženom žalbenom argumentacijom pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.3. Ispravnom interpretacijom načela nedužnosti iz čl. 3. st. 1. i 2. ZKP/08 kojim je u hrvatski kazneno pravni sustav uvedena Direktiva 2016/343/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku, u svijetlu presude Europskog suda broj C-377/18 od 5. rujna 2019., valja zaključiti da se učinak pravomoćnosti presude u kaznenom postupku odnosi na optuženika koji je tom presudom proglašen krivim. Takav učinak u smislu istinitog i potpunog utvrđenja da je druga osoba koja nije sudjelovala u postupku, počinila neko kazneno djelo, ne može se protegnuti na supočinitelje, odnosno u konkretnom slučaju osobe optužene za kazneno djelo davanja lažnog iskaza. Tek bi se izvođenjem odgovarajućih dokaza, njihovom ocjenom u odnosu prema sadržaju iskaza koji je žalitelj dao u drugom postupku i utvrđenjem da se radi o objektivno lažnom iskazu danom s sviješću o lažnosti iskazivanja moglo utvrditi počinjenje ovog kaznenog djela.

9. S obzirom na to da žalba opt. A. F. koristi i opt. T. D., koji nije podnio žalbu, ovaj je sud drugog stupnja po službenoj dužnosti postupio kao da takva žalba postoji i u odnosu na opt. T. D..

10. Primjenom odredbe čl. 487. st. 3. ZKP/08 u ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja izvesti sve već do sada izvedene dokaze, izvesti će dokaze iz predmeta Kov-281/2014 koji se odnose na kupovinu opojne droge optuženika od D. J., kojeg će ispitati u svojstvu svjedoka te sukladno potrebi i ispunjenju zakonskih pretpostavki suočiti s optuženicima. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja koje proizađe iz tako izvedenih dokaza, sud prvog stupnja će donijeti novu odluku, vodeći računa o pravnom stajalištu izraženom u ovoj drugostupanjskoj odluci.

11. Slijedom svega navedenoga, valjalo je ukinuti pobijanu presudu primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08 i predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, prihvaćanjem žalbe opt. A. F., a po službenoj dužnosti i u odnosu na opt. T. D. na temelju čl. 479. ZKP/08.

U Varaždinu 5. listopada 2021.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke