REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-1964/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja P. P. d.o.o., OIB …, P., P. K. S. 4, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u P., protiv tuženika S. L. S. d.o.o., R. S., L., A. 4, radi isplate iznosa od 100,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-463/2019-13 od 16. prosinca 2019., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-463/2019-22 od 22. srpnja 2021., 4. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-463/2019-13 od 16. prosinca 2019., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P- 463/2019-22 od 22. srpnja 2021., u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 100,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2014. do isplate (točka I. izreke) i da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 675,00 kn (točka III. izreke).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je u cijelosti ukinuto rješenje o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-18897/16 od 31. listopada 2016. i tuženiku je naloženo da tužitelju plati iznos od 100,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2014. do isplate po stopi propisanoj za tražbine koje proizlaze iz ostalih odnosa (točka I. izreke), dok je zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 100,00 kn za dan 16. studenog 2014. odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 675,00 kn (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Tuženik ne navodi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu pa se u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) uzima da tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 100,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2014. do isplate (točka I. izreke) i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 675,00 kn (točka III. izreke). Tuženik u žalbi navodi da je u vrijeme nastanka obveze motorno vozilo bilo u leasingu treće osobe, kao korisnika tog vozila i obveznika plaćanja parkinga, te da je stoga neosnovan zaključak prvostupanjskog suda o tome da je između parničnih stranka bio sklopljen ugovor konkludentnom radnjom tuženika, s obzirom na to da tuženik nije nikada parkirao vozila na tom niti nekom dugom mjestu. Poziva se na opće uvjete ugovora o leasingu kojima je određeno da „sve sankcije za prekršaje ili zbog nepravilnog korištenja objekta leasinga snosi korisnik leasinga i dužan je odmah riješiti naplatu nadležnom tijelu ili osobi.“ Tuženik je još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporavao postojanje duga prema tužitelju, navodeći da s tužiteljem nije ni u kakvom ugovornom odnosu. Smatra protuzakonitim da je nekom Odlukom tijela lokalne vlasti propisano da zaustavljanjem ili parkiranjem na javnom parkiralištu s naplatom vozač ili vlasnik vozila sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnim parkiralištem s naplatom na temelju dnevne parkirališne karte prihvaćajući opće uvjete ugovor o korištenju javnim parkiralištem s naplatom i da su odredbe Odluke ništetne u smislu odredbe čl. 296. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže preinačiti pobijanu presudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i st. 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita i da pri njenom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva, a presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti sa izrekom niti ispravama u spisu.

6. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu se odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn (spor male vrijednosti), pa se presuda kojom se završava takav spor može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Zbog toga ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u ovom predmetu spora.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 100,00 kn koju tužitelj potražuje od tuženika na ime dnevne parkirališne karte.

8. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilnost kojih ovaj sud nije ovlašten ispitivati u ovom sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a), proizlazi da je 8. studenog 2014. u 15:06 sati na javnom parkiralištu pod naplatom u Amfiteatarskoj ulici, Žuta 2. zona, bilo parkirano motorno vozilo registarskih oznaka LJRM690 u tuženikovom vlasništvu, bez valjane satne karte, i da je tužitelj, kao pravna osoba (organizator parkiranja) koja obavlja tehničke i organizacijske poslove, naplatu, nadzor nad parkiranjem vozila, održavanje čistoće, i druge poslove na javnim parkiralištima s naplatom na području Grada Pule sukladno čl. 1. st. 2. Odluke o organizaciji naplate i kontrole parkiranja na javnim parkiralištima („Službene novine Grada Pule“ broj: 21/9, 6/10 i 14/12; dalje: Odluka o organizaciji), izdao tuženiku dnevnu parkirališnu kartu broj 427015 u iznosu od 100,00 kn.

9. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik, parkiranjem motornog vozila pod naplatom bez istaknute valjane satne karte, sklopio s tužiteljem kao Organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne karte prihvaćajući pritom opće uvjete ugovora o korištenju javnih parkirališta s naplatom (čl. 4. st. 1., čl. 12. st. 1. i 2. te čl. 6. st. 7. i 8. Odluke o organizaciji). Radi se o sklapanju ugovora pristupanjem, tj. prihvaćanjem unaprijed utvrđenih i objavljenih poslovnih uvjeta koje je sastavio tužitelj, te se tuženikovo parkiranje motornog vozila na javnom parkiralištu pod naplatom bez istaknute satne karte ima smatrati u smislu odredbe čl. 262. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) radnjom o prihvatu ponude za sklapanjem ugovora o cjelodnevnom korištenju parkirališta.

10. Neosnovano tuženik u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda o promašenoj pasivnoj legitimaciji, pogrešno smatrajući da je obveznik plaćanja dnevne parkirališne karte korisnik leasinga kojem je predmetno motorno vozilo dano na korištenje, a ne tuženik kao vlasnik tog vozila, sve imajući u vidu odredbu čl. 8. Odluke o organizaciji kojom je jasno propisano da se korisnikom javnog parkirališta koji podliježe plaćanju dnevne karte smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registracijskoj oznaci vozila, a to je nesporno tuženik. Tužitelj nije stranka ugovora o leasingu na temelju kojeg je tuženik kao vlasnik povjerio motorno vozilo na korištenje trećoj osobi, pa tuženika sadržaj tog ugovornog odnosa, sve i da mu je bio poznat, ne obvezuje.

11. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 100,00 kn na ime dnevne parkirališne karte, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pravilno određenim po stopi propisanoj za tražbine koje proizlaze iz trgovačkih ugovora kakav je i ugovor o korištenju parkirališta (čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

12. Odluka o troškovima postupa je donesena sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost tog dijela prvostupanjske odluke.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu jer ne postoje razlozi radi kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 4. listopada 2021.

Sudac

Ružica Omazić