Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-258/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Androš, u građansko pravnoj stvari tužiteljice M.H.–J., ulica ..., Č., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu V.P. i J.B. iz Z., protiv tuženika Županijska bolnica Č., ulica ..., OIB ..., koju zastupa L.K., dipl. iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Č., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 15. travnja 2020. poslovni broj Pr-15/2019- 27, 04. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu od 15. travnja 2020. poslovni broj Pr-15/2019-27.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ŽUPANIJSKA BOLNICA Č., ulica ..., Č., OIB: ..., da isplati tužiteljici M.H.–J., Dr. ulica ..., Č., OIB: ..., iznos od 46.170,42 kune (četrdesetišest-tisućastoisedamdeset kuna i četrdesetidvije kune ) (bruto), na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaće i naknada zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos po stopi određenoj čl. 29. St. 2. Zakona o obveznim odnosima i to do 31.07.2015. godine (NN 35/05, 41/08, 125/11) po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. godine (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče na svaki dospjeli, na neisplaćeni mjesečni iznos osim na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema izračunu nadležne ispostave Ministarstva financija, Porezne uprave, i to kako slijedi:

- na iznos od 823,33 kn od 13.02.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.238,43 kn od 13.03.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.434,95 kn od 12.04.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.348,54 kn od 13.05.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.304,75 kn od 13.06.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.473,37 kn od 19.07.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.710,47 kn od 13.08.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.932,30 kn od 12.09.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.233,43 kn od 14.10.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.222,49 kn od 12.11.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.781,07 kn od 13.12.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.325,48 kn od 14.01.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.460,23 kn od 13.02.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.163,59 kn od 13.03.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.793,68 kn od 11.04.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.292,13 kn od 13.05.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2.480,31 kn od 12.06.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.468,48 kn od 11.07.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.329,54 kn od 13.08.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.776,24 kn od 12.09.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.107,22 kn od 16.10.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.188,39 kn od 13.11.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.250,02 kn od 12.12.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.318,50 kn od 14.01.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.390,14 kn od 13.02.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.129,12 kn od 12.03.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.428,65 kn od 13.04.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.314,78 kn od 12.05.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.294,96 kn od 11.06.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.182,55 kn od 13.07.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.991,48 kn od 12.08.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.262,06 kn od 13.09.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 719,71 kn od 12.10.2016. godine, pa do isplate,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ŽUPANIJSKA BOLNICA Č., ulica ..., Č., OIB: ..., da naknadi tužiteljici M.H.–J., ulica ..., Č., OIB: ..., trošak ovog postupka u iznosu od 12.250,00 kuna (dvanaesttisućadvjestoipedeset kuna ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. St. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude, pa do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu gdje od tuženika potražuje još :

- s osnova glavnice ukupan iznos od još 19.471,34 kune (dvetnaesttisućačetiristo-sedamdesetijednu kunu i tridesetičetiri lipe ), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na razlike od zatraženih do dosuđenih mjesečnih iznosa i to od dospijeća pojedinog mjesečnog novčanog iznosa, do isplate."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica u odbijajućem dijelu (toč. III. izreke), iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19

– dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku (toč. II. izreke), s prijedlogom da se preinači i usvoji zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Pravovremeno podnesenom žalbom presudu pobija i tuženik u usvajajućem dijelu (toč. I. izreke) iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a kao i u odluci o parničnom trošku (toč. II. izreke) s prijedlogom da se preinači i odbije zahtjev tužiteljice, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), a žalitelj niti ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredbi parničnog postupka.

7. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da je u konkretnom slučaju tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu iz odredbe čl. 186.b. ZPP-a jer u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagala potrebnom dokumentacijom za izračun te je nakon provedenog vještačenja određeno postavila tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 65.641,76 kn te je neosnovan prigovor tuženika da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice (preciziran podneskom od 18. studenoga 2019.) za isplatu uvećanja plaće s osnove posebnih uvjeta rada po čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13 – dalje KU/13), zahtjev za isplatu dodatka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi po čl. 59. KU/13 i to 10% od osnovne plaće do 1. listopada 2015., a potom 12% po čl. 4. Dodatka i KUZZO ("Narodne novine" broj: 96/15), a koji dodaci tužiteljici nisu obračunati za sate koje je radila prekovremeno u razdoblju od 15. siječnja 2014. do 18. rujna 2016.

9. Nadalje tužiteljica zahtijeva i isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora koja joj je posljedično pogrešno obračunata u navedenom periodu, a sve temeljem čl. 36. st. 2. KU/13.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika obavljala poslove doktora medicine – specijalist pedijatar, subspecijalist pedijatrijske gastroenterologije i da je tuženik tužiteljici isplaćivao dodatke na plaću na sve sate redovnog rada, osim tijekom prekovremenog rada.

11. Sporno je da li tužiteljici pripadaju ovi dodaci na plaću za vrijeme prekovremenog rada.

12. Tuženik u žalbi prigovara da je zahtjev tužiteljice neosnovan jer se plaća za prekovremeni rad obračunava u odnosu na osnovnu plaću (bez dodataka), da je prvostupanjski sud ignorirao tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenja KU (Zaključci broj 169., 48., 63. i 116.) te da tuženik ne može utjecati na obračun plaće koju vrši sustav Centralnog obračuna plaća (COP).

13. Analiza činjeničnog stanja, kao rezultat raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, upućuje na zaključak da su utvrđene sve pravno relevantne činjenice.

14. Sukladno odredbi čl. 51. st. 9. KU/13, propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

15. Prema odredbi čl. 47. KU/13 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće.

16. Odredbom čl. 57. KU/13 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koja se obračunava na osnovnu plaću (čl. 47. KU) prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis je sastavni dio navedene ugovorne odredbe.

17. Odredbom čl. 59. KUZZO/13 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće, a od 1. listopada 2015. po čl. 4. DI KUZZO/15 12% od osnovne plaće.

18. Odredbom čl. 36. st. 2. KU/13 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, neradnim danom koji dežura ili je pripravan, pripada mu pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

19. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 propisano je da se osnovna plaća za prekovremeni rad povećava za 50%.

20. Prekovremeni rad je rad duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki rad duži od mjesečnog fonda sati.

21. Kako je sadržaj rada tijekom prekovremenog rada istovjetan kao i kada radnik radi tijekom redovnog rada, tužiteljici dodaci na plaću iz naprijed citiranih odredbi KU 143/13 i KU 29/18 pripadaju i tijekom prekovremenog rada. Također nije od odlučnog značaja žalbeni prigovor da tuženik obračunava plaću po parametrima COP-a.

22. Pri tome valja napomenuti i odgovoriti na žalbene navode u kojima se tuženik poziva na tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora, da pravo tužiteljice na isplatu dodatka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbi čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 – dalje ZR), koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste, koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a, radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno otežane uvjete rada te stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu.

23. Nadalje, valja ukazati da je Vrhovni sud na osmoj sjednici Građanskog odjela 9. prosinca 2019. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13, 96/18), koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo i na dodatke (kumulativno) za sate u prekovremenom radu."

24. Nesporno je utvrđeno da tuženik nije isplaćivao tužiteljici navedene dodatke na plaću u utuženom razdoblju za sate koje je radila prekovremeno.

25. Prvostupanjski sud je jasno definirao pojam osnovne plaće i dodataka koje je tužiteljici trebao isplatiti tuženik pa se svi daljnji žalbeni navodi ukazuju neosnovanim. Nastavno valja ukazati da nema nikakve pravne zapreke iz svih ranije citiranih propisa da se predmetni dodaci na plaću tužiteljice kumuliraju te da se isti odnose kako na sate u redovnom radnom vremenu, tako i na sate u prekovremenom radu. Stoga žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na veći broj odluka drugih sudova nisu od odlučnog značenja jer je sudska praksa samo posredan izvor prava.

26. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno visinu tražbine utvrdio na temelju dokumentacije i ispravljenog nalaza i mišljenja vještaka (drugi obračun) koji je ispravno cijenio. Ovo stoga što je vještak u prvom obračunu razliku dodatka na plaću umjesto na osnovnu plaću obračunao na osnovnu plaću sa dodacima za prekovremene sate rada što je u suprotnosti sa odredbom čl. 47. st. 1. KU/13 koja jasno definira pojam osnovne plaće. Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunata na bilo koji drugi način izuzev od onoga koji propisuje čl. 47. KU/13, te su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da je izostalo obrazloženje prvostupanjskog suda zašto je poklonio vjeru drugom obračunu i u tom dijelu usvojio tužbeni zahtjev.

27. Slijedom svega navedenog s pravom je prvostupanjski sud naložio tuženiku da isplati tužiteljici na ime razlike manje isplaćene plaće u utuženom periodu iznos od 46.170,42 kn (dodatak na posebne uvjete 24.364,12 kn, s osnova iznimne odgovornosti 16.189,15 kn i naknade plaće za godišnji odmor 5.617,16 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. I. izreke), a u preostalom dijelu za iznos glavnice od 19.471,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama odbio tužbeni zahtjev (toč. III. izreke).

28. Stoga navodima žalbe tužiteljice i tuženika pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju.

29. Suprotno žalbenim navodima i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita te je prvostupanjski sud priznao trošak tužiteljici sukladno odredbi čl. 154. st.

2. i 5. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a i isti odmjerio u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa).

30. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odbiti žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

31. Temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci odluke.

Osijek, 04. listopada 2021.

Sudac

Snježana Androš, v.r.