REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-784/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja F. Š., V., OIB ..., (ranije: vl. obrta „T.-Š.“ - za transport, poljoprivredu i trgovinu), kojeg zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. osiguranje d.d., Z., OIB ..., i tuženika C. K. d.d., B. (Općina B.), B. P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u K., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3062/12 od 3. prosinca 2020., 1. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3062/12 od 3. prosinca 2020. u pobijanim točkama I., II., IV. i VI. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj P-3062/2012 od 3. prosinca 2020. odbijen je tužbeni zahtjev (točka I. izreke), naloženo je tužitelju platiti tuženiku C. o. d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn (točka II. izreke), dok je taj tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu od 110,00 kn (točka III. izreke), naloženo je tužitelju platiti tuženiku C. K. d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 25.810,00 kn (točka IV. izreke), odbijen je zahtjev tuženika C. K. d.d. za naknadu daljeg troška parničnog postupka u iznosu od 9.173,20 kn (točka V. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 37.500,00 kn (točka VI. izreke). Predmet spora bio je zahtjev za naknadu štete zbog oštećenja vozila tužitelja te troškova izvlačenja i vuče oštećenih vozila, jer prema mišljenju tužitelja, postoji odgovornost tuženika i njegovog osiguravatelja za propuste u održavanju ceste. U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio kako je tuženik C. K. d.d. bio u poslovnom odnosu s H. cestama d.o.o., sukladno čl. 336. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, i 29/18; dalje: ZOO). Prema mišljenju prvostupanjskog suda, i u slučaju da je šteta nastala zbog toga što predmetna cesta nije održavana u ispravnom stanju, između tužitelja, kao oštećenika i tuženika C. K. d.d., kao izvođača radova koji je temeljem ugovora preuzeo izvršavati poslove redovnog održavanja cesta koje su temeljem zakona dužne održavati H. ceste d.o.o., nije nastao izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je na tuženika C. K. d.d., temeljem sklopljenog Ugovora s H. cestama d.o.o. i zakonskim odredbama prešla ovlast i dužnost održavanja ceste, pa stoga i odgovornost za štetu koja je nastala. Što se tiče propusta u održavanju ceste, ukazuje na iskaz svjedoka M. N., prema čijem iskazu je metalna poluga zbog koje je došlo do štetnog događanja danima ležala na kolniku. U žalbi navodi i odluke VSRH prema kojima osoba koja održava cestu ne odgovara samo ugovorno, već i općim uvjetima naknade štete. Stoga predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Makar tužitelj navodi kako žalbu podnosi protiv presude kao takve, iz žalbenih je navoda jasno da se ista odnosi na ona dio presude u kojemu tužitelj nije uspio u sporu, odnosno na točke I., II., IV. i VI. njene izreke.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 44. st. 2. i čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Između stranaka nije sporno da je 31. kolovoza 2011. na državnoj cesti 217, na vozilu i priključnom vozilu tužitelja nastala šteta naletom na masnu mrlju i slijetanja s kolnika, pri čemu je masna mrlja nastala izlijevanjem goriva iz rezervoara drugog kamiona uslijed naleta na metalnu šipku. Nadalje, nije sporno niti da je tužitelj od osiguratelja vozila E. I. osiguranje d.d. u mirnom postupku primio iznos od 200.000,00 kn temeljem sklopljene nagodbe, no da se nije odrekao prava na potraživanje ostatka štete od trećih osoba. Prema mišljenju tužitelja, ostatak štete iznosi 199.640,00 kn, te isti iznos traži od tuženika C. K. d.d. i njegovog osiguravatelja, kao tuženika.

8. Tuženici su tijekom postupka osporili visinu štete i postojanje odgovornosti za njenu naknadu.

9. Na glavnoj raspravi 21. listopada 2020., nakon saslušanja vještaka I. J., tuženici su se usprotivili provođenju dokaza koje je predložio tužitelj (pribavljanje dokumentacije i dopunskim očitovanjem oba vještaka), te predložili zaključenje glavne rasprave na temelju stanja spisa. Poslije takvog očitovanja tuženika, punomoćnik tužitelja predložio je usvojiti tužbeni zahtjev te zatražio trošak prema troškovniku koji je odmah priložio. Iz navedenog postupanja stranaka proizlazi kako su stranke suglasno predložile zaključenje glavne rasprave, i odustale od provođenja daljih dokaza.

10. Temeljem odredbe čl. 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na temelju kojih temelji svoj zahtjev, a prvostupanjski je sud zaključio glavnu raspravu nakon što su punomoćnici stranaka odustali od provođenja daljih dokaza. Stoga je i ova odluka donesena primjenom odredbi čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a, temeljem isprava u spisu i dokaza provedenih tijekom postupka.

11. Nadalje, sukladno odredbi čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, drugostupanjski sud može odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu odnosno istu preinačiti čak i u slučaju postojanja bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze. S obzirom na to da se, prema mišljenju ovog suda, bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i dokaza koje se nalaze u spisu, ova odluka temelji se na cijelom spisu, a ne samo na sadržaju pobijane odluke.

12. U ovom konkretnom predmetu prvostupanjski sud nije ocijenio nalaz i mišljenje vještaka I. J., no isti je moguće ocijeniti i u ovom postupku, jer njegov sadržaj nije sporan, a stranke su odustale od drugih dokaza. Zbog toga je sve bitne činjenice bilo moguće utvrditi i na temelju isprava u spisu, sukladno čl. 373.a ZPP-a.

13. Nadalje, prilikom odlučivanja o odgovornosti za naknadu štete ovaj je sud, osim odredbi Zakona o obveznim odnosima, primijenio i odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20; dalje: ZSPC) te Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZOC), koji je stupio na snagu 20. srpnja 2011.

14. Naime, prema čl. 6. st. 1. ZSPC-a, ceste se moraju projektirati, izgrađivati, opremati, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog zakona i propisima donesenim na temelju toga zakona. Nadalje, prema čl. 6. st. 2. ZSPC-a, pravna ili fizička osoba nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. No, prema čl. 33. ZOC-a radovi održavanja javnih cesta ustupaju se pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom. Takvim ugovorom pravna ili fizička osoba nadležna za održavanje ceste (H. d.o.o., H. d.o.o. ili Ž. uprava za ceste), može na pravnu ili fizičku osobu prenijeti i manju odgovornost u odnosu na onu koja je zakonom propisana za H. d.o.o., H. d.o.o. ili Ž. upravu za ceste.

15. Člankom 1063. ZOO-a propisano je da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

16. Imajući u vidu kako je motorno vozilo u pokretu opasna stvar (čl. 1064. u vezi čl. 1069. ZOO-a), djelatnost čija je svrha omogućivanja sigurnog i nesmetanog prometa opasnih stvari (čl. 6. st. 2. ZSPC) po samoj logici predstavlja opasnu djelatnost.

17. Iz ovoga proizlazi kako, suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, pravna ili fizička osoba kojoj su ustupljeni radovi održavanja javnih cesta odgovara trećim osobama za štetu koja bi nastala zbog toga što ceste nisu održavale u skladu s ugovorom o ustupanju radova.

18. Međutim, da bi postojala odgovornost za naknadu štete prema odredbama čl. 1045. i 1046. ZOO-a moraju se kumulativno ispuniti sve pretpostavke, a to su postojanje oštećenog i štetnika; štetne radnje štetnika; štete; uzročne veze između štetne radnje i štete i protupravnosti same radnje koja je dovela do štete, a u ovom konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao postojanje utužene štete.

19. Naime, nije sporno da se tužitelj već naplatio štetu iz ovog događaja u iznosu od 200.000,00 kn od svog osiguravatelja E. I. osiguranje d.d., dok je vještak I. J. ukupnu štetu nastalu na vozilu tužitelja procijenio u iznosu koji je manji od naplaćenog (s PDV-om ukupno 131.690,00 kn). Pri tome je isti vještak na ročištu 21. listopada 2020. izričito naveo kako je raniji vještak vrijednost vozila utvrđivao prema iznosu navedenom u polici osiguranja, dok je on naveo stvarnu tržišnu vrijednost oštećenog vozila (tegljača i poluprikolice).

20. S obzirom na to da nakon usmeno iznesenog nalaza na ročištu 21. listopada 2020. za vještaka nije bilo pitanja, niti je tužitelj stavio bilo kakvu primjedbu na njegov nalaz i mišljenje nakon iskaza ili u žalbi, ovaj sud taj nalaz i mišljenje prihvaća u cijelosti. Naime, vrijednost vozila koji je tužitelj ugovorio sa svojim osiguravateljem ne veže tuženike niti se na njih može odnositi. Tuženici bi bili dužni, u granicama svoje odgovornosti, nadoknaditi tužitelju štetu u visini koja mu je stvarno nastala, a ona je utvrđena kao niža od iznosa koji je tužitelj naplatio od svog osiguravatelja.

21. Stoga je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao u točki I. izreke pobijane presude, pa ovaj sud nije posebno ispitivao žalbene navode koji se odnose na pitanje odgovornosti tuženika.

22. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

23. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

24. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373.a ZPP-a, tužiteljeva je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Zagreb, 1. listopada 2021.

Sudac

Mladen Šimundić, v.r.