Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: K-2/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te sudaca porotnika Vide Ljubojević i Petra Sustolčića članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. S. zbog kaznenog djela iz članka 218. stavak 2. u vezi članka 38. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11, dalje u tekstu: KZ/97.) povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO-DO-4/2020 (ranije K-DO-28/12) od 20. ožujka 2013. s izmjenom od 17. studenoga 2015. u prisutnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika Marije Rukavine, optuženika I. S. uz branitelja optuženika, D. K., odvjetnika u S., dana 30. rujna 2021. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik I. S., OIB: …, sin R. i K. djevojački T.,

rođen …. u S. s prebivalištem u S., ,

državljanin Republike Hrvatske, KV kovinotokar, završio srednju ugostiteljsku školu, jedini vlasnik i direktor TD Š. P. j.d.o.o. iz G. L.,

s plaćom 4.500,00 kuna, živi izvanbračno s M. K., otac dvije djece od kojih je jedno maloljetno, vlasnik kuće na adresi G. L. 33, 50m[2] s okućnicom, osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

I. što je:

dana 14. siječnja 2010. oko 20,00 sati u S., znajući da će tu večer A. J. počiniti razbojništvo u trgovini „S. V.“ d.o.o. u …,

automobilom „Ford Focus“ dovezao A. J. nedaleko navedene trgovine te mu predao pištolj marke „Walther“ model 8, call 6,35 mm, Browning, da s istim počini razbojništvo i rekao mu: „Samo uđi, pokaži pištolj, oni će se prestrašiti i dati novac“, nakon čega je A. J. ušao u trgovinu „S.“ i uz prijetnju pištoljem od prodavačice T. J. uzeo i zadržao 6.500,00 kn te također dana 22. siječnja 2010. oko 19,00 sati istim automobilom dovezao A. J. i Ž. B. do

trgovine mješovite robe „M.“ d.o.o. u S., …, i predao im isti pištolj

i preklopni nož dužine oštrice oko 20 cm da počine razbojništvo, što su A. J. i Ž. B. i učinili i uz prijetnju pištoljem i nožem od prodavačice A.

O. uzeli i zadržali 2.590,00 kn i 5 kutija cigareta „Largo“,

II. dakle, drugima s namjerom pomogao, da prijetnjom, da će izravno napasti na život neke osobe, oduzmu tuđe pokretne stvari s ciljem da ih protupravno prisvoje, pri čemu je uporabljeno oružje,

III. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – pomaganjem u razbojništvu – opisano u članku 218. stavak 1. i 2. u vezi članka 38. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/989, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, dalje KZ/97), a kažnjivo po članku 218. stavak 2. u vezi članka 38. stavak 1. KZ/97.

IV. Optuženik I. S. se temeljem članka 218. stavak 2. u vezi članka 38. stavak 1. KZ/97 uz primjenu članka 57. stavak 1. i 4 točka c) KZ/97.

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

V. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Us RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08) optuženik I. S. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka sudu u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna i troškove dolaska svjedoka na sud u iznosu od 36,00 kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-28/12 od 20. ožujka 2013. izmijenjenoj na raspravi 17. studenog 2015. optuženom I. S. je stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela protiv imovine – pomaganjem u razbojništvu označeno u članku 218. stavak 2. u vezi stavka 1. i članka 38. KZ/97, a kažnjivo po članku 218. stavak 2. i članku 38. KZ/97. Pritom je bitno napomenuti da su oba događaja od 14. i 22. siječnja 2020. optužena kao jedno kazneno djelo pomaganja u razbojništvu, te je kao takvo presuđeno u prvoj presudi K-15/13 od 24. veljače 2014. Presuda je do sada ukidana tri puta, prva presuda je bila osuđujuća, a druga i treća oslobađajuće, kod dva različita vijeća.

1.1. Pozvan da se očituje na navode optužbe optuženik je izjavio kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnicom.

2. Tijekom dokaznog postupka vijeće je temeljem članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 bez suglasnosti obrane pročitalo iskaze svjedoka Ž. B. sa zapisnika od 17. prosinca 2013. (list 49-50), od 26. svibnja 2015. (list 89-90) i 12. siječnja 2018. (list 164-165 spisa) i svjedoka A. J. sa zapisnika od 17. prosinca 2013. (list 50-51), 26. svibnja 2015. (list 87-88) i 7. ožujka 2018. (list 173-175 spisa) koji su prethodno već saslušani na raspravi u prisutnosti stranaka.

3. Temeljem članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 uz suglasnost stranka vijeće je pročitalo iskaze svjedoka E. S. sa zapisnika od 17. prosinca 2013., list 51-52 spisa, 17. lipnja 2015., list 95-96. i od 11. travnja 2017. list 141-142 spisa, svjedoka A. S. sa zapisnika od 19. veljače 2014., list 57-58 spisa,

od 26. svibnja 2015., list 86-87 spisa i 11. travnja 2017 list 141 spisa i svjedoka M. P. sa zapisnika od 5.veljače 2014., list 55, od 26. svibnja 2015. list 90 i

11. travnja 2017. list 142-143 spisa. Vijeće je nadalje pročitalo podneske bolnice "Dr. I. B." P. od 24. travnja 2017. (list 149-

150 spisa), dopis Kaznionice u L. za A. J. od 8.6. 2015. (list 91-92) te izvršilo uvid u priklopljene spise Županijskog suda u Sisku broj Kio-65/10 u kaznenom predmetu protiv E. S., Županijskog suda u Sisku broj K-7/10

u kaznenom predmetu protiv A. J. i Ž. B., spis Općinskog suda u

Sisku broj K-473/11 u kaznenom predmetu protiv I. S., pravomoćnu presudu

Županijskog suda u Sisku broj K-7/2010. od 7. travnja 2010. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-760/10 od 9. studenog 2010. Na kraju dokaznog postupka vijeće je pročitalo izvadak iz KE i PE za optuženika s list 217 i 219 spisa.

3.1. Vijeće je temeljem članka 421. stavak 1 točka 2. i 4. ZKP/08 odbilo prijedlog obrane da se ponovno pozovu i saslušaju kao svjedoci Ž. B. i A.

J. koji su već saslušavani u tri navrata na raspravi, jer vijeće ima temeljem članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 ovlasti čitati iskaze svjedoka saslušanih na raspravi u prisutnosti stranka, kao nevažan i odugovlačeći. Pozivanjem istih svjedoka ne bi se utvrdile nikakve nove odlučne činjenice s obzirom da je trebalo njihove dosadašnje iskaze analizirati i usporediti. Također se je svjedok A. J. u bitnim dijelovima iskaza po inkriminaciju ponavljao u svojim iskazima, dok je svjedok Ž. B. potvrdio, nakon što mu je predočen drugačiji iskaz dan u istrazi, da je dao takav iskaz, no nelogično je objasnio promjenu istog na daljnjim raspravama.

3.2. Optuženik I. S. je u svojoj obrani na raspravi izjavio da se više ne sjeća svojih obrana i da ne želi iznositi obranu niti odgovarati na pitanja. Naveo je samo da je prošlo dosta vremena od predmetnog događaja te da se brani od nečega što se nije niti dogodilo. Stoga je pročitana obrana optuženika od 3. listopada 2012. (list 19-22 spisa), od 19. veljače 2014. (list 57-60 spisa), 17. studenog 2015. (list 101- 102) i 7. ožujka 2018., list 175-6), te je preslušana audiovizualna snimaka prvog ispitivanja optuženika od 3. listopada 2012. (list 19-22 spisa).

4. Uvidom u spis i presudu Županijskog suda u Sisku broj K-7/10 od 19. travnja 2010., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj I Kž-760/10 od 9. studenoga 2010. A. J. proglašen je krivim radi počinjenja kaznenog djela razbojništva, počinjenog u trgovini S. VS d.o.o., a A. J. i Ž. B. radi počinjenja kaznenog djela razbojništva, počinjenog u trgovini M. te je A. J. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine,

a Ž. B. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Iz činjeničnog opisa navedene presude vidljivo je da je A. J. prilikom počinjenja kaznenog djela razbojništva u trgovini S. VS d.o.o. koristio pištolj marke "Walther" model 8, call 6,35 Browning, a pri počinjenju kaznenog djela razbojništva u trgovini M. A. J. je koristio isti pištolj, a Ž. B. preklopni nož.

5. Iz provedenih dokaza vijeće je kao nesporno utvrdilo da je dana 14. siječnja 2010. oko 20,00 sati A. J. počinio kazneno djelo razbojništva u trgovini S.VS d.o.o. u N. P., uporabom pištolja marke "Walther" Browning; da ga je

do navedenog mjesta svojim automobilom dovezao upravo optuženik I. S. i A. J. predao vrećicu u kojoj je bio pištolj za njega, a koju vrećicu je optuženiku I. S. dao E. S.. Nadalje je kao nesporno utvrđeno, da su A.

J. i Ž. B. 22. siječnja 2010. oko 19,00 počinili razbojništvo u trgovini mješovite robe M. d.o.o. u S. u … i to uporabom istog pištolja

"Walther" Browning i preklopnog noža, te da ih je do navedenog mjesta ponovo dovezao optuženik I. S. svojim automobilom i predao im vrećicu u kojoj je bio pištolj i nož za njih, a koju mu je prethodno dao E. S..

5.1. Kao sporno pitanje bilo je potrebno utvrditi da li je optuženik s namjerom pomogao A. J. i Ž. B. u cilju izvršenja kaznenog djela razbojništva na

način da je A. J. dovezao u blizinu trgovine S. i predao mu navedeni pištolj 14. siječnja 2010. odnosno dovezao A. J. i Ž. B. do trgovine mješovite robe M. u … u S. dana 22. siječnja 2010. i predao

im pištolj i preklopni nož znajući da će počiniti ta kaznena djela. Stoga će se u daljnjem izlaganju obrazložiti samo sporne činjenice.

6. Optuženik I. S. je u svojoj obrani na prvom ispitivanju naveo da je A. J. vozio u nekoliko navrata u Z., jer se bavio uslugama prijevoza i

često je vozio prijatelje i poznanike kuda je trebalo. A. S. je nekoliko

puta vozio u P. no, ne sjeća se da bi ga vozio iz P. u S., a nikada

s njim nije bio A. J.. Sa J. je bio u društvu svega 3-4 puta, a Ž.

B. je susreo dva puta u životu i to na sudu u S..

6.1. Potvrđuje da je jedne prigode vozio A. J. u N. S., na zamolbu

E. S.. Također je vozio A. J. i još jednu osobu, no ne zna da li je

to bio Ž. B., u G., a moguće je da je do bilo 22. siječnja 2010. i to nakon što ga je telefonom nazvao E. S..

6.2. Na raspravi 7. ožujka 2018. optuženik je izjavio da poznaje A. i E. S. "iz grada" negdje od 1998. i to E. bolje. U vrijeme događaja, s

E. je radio oko trgovine rabljenih automobila. Kako E. nije imao vozačku dozvolu, on ga je često vozio. A. J. je upoznao preko E. S., a

B. nije znao, niti ga je ikad upoznao. P. je vjenčani kum i poznaje ga dugo. J. je na upit i zamolbu S. povezao i ostavio u ulici gdje se skreće za romsko naselje u N. P. 500-600 metara od trgovine S. Misli da mu

on nije tada ništa platio, jer ga nije nigdje određeno vozio, već samo povezao. Kad je navodno počinjeno kazneno djelo razbojništva u trgovini „S.“ išao je u S., gdje ima kuću.

6.3. Da je J. počinio kazneno djelo razbojništva u trgovini S. saznao je tek nakon razbojništva u trgovini M. Često je vozio A. S. i onda

je čuo priču o tim krađama i pljačkama. U to vrijeme su bile pretrage domova i onda je čuo za počinjenje ta dva kaznena djela. Između ta dva događaja zvao ga je E. S. da J. odveze u G. gdje je stanovao te mu je rekao da pokupi neke stvari za J. od njega i da mu iste preda. Tada je bio s njim njegov kum M. P.. Prvo je otišao kod E. koji je stanovao u ulici …., te uzeo

stvari za J. i to vrećicu s robom, no nije gledao što je u vrećici i stavio ju na zadnje sjedalo. Potom je otišao prema gradu gdje ga je čekao J., a s njim je bila još jedna osoba za koju je poslije saznao da se radi o B., te su oni sjeli u auto. Na suvozačkom mjestu je sjedio njegov kum M. P., a A. J. i B. su sjeli iza. Kad su ušli u auto rekao je J. da mu je to na zadnjem sjedalu ostavio E.. Odvezao ih je u G. i ostavio, a s kumom M. P. se vratio u

S. i ne zna što se kasnije događalo. Kada je došao kod A., rekli su mu da je J. nešto napravio i da su počele pretrage vezano uz ova kaznena djela. Poriče da bi davao upute o počinjenju kaznenog djela J. i B., jer uopće nije znao da će ih oni počiniti, odnosno prvi puta sam J., a drugi puta u društvu s B..

Osporava da bi držao oružje u autu i da bi uopće govorio što treba napraviti J. kad uđe u trgovinu.

6.4. Kad je J. prvi put vozio i ostavio u blizini trgovine S. bila je večer,

a kad je vozio J. i B. bilo je predvečer ili popodne, nije siguran. U vezi predmetnih kaznenih djela nije dobio nikakav novac, niti je sudjelovao oko nikakvih dogovora o počinjenju kaznenih djela. Ne sjeća se kakva je bila vrećica u kojoj je bilo oružje, osim da je bila veća i činilo se da je bila roba u njoj, dok oružje nije vidio. Kad je uzeo vrećicu od E. koju je trebao dati J. i prevesti ga, M. P. je ostao u autu, a E. mu je vrećicu dao na ogradi i u kuću nije ulazio. Kad je vozio J. i B. do G., J. je u jednom trenutku uzeo vrećicu i izvadio pištolj i oni su dvojica nešto komentirali i tada je on rekao da to spremi i da ga neće voziti. Pretpostavlja da je to i M. P. vidio. Koliko se sjeća njegov se iskaz odnosio na taj drugi događaj, jer kad je povezao J. prema trgovini S. 6.5. Za Ž. B. ne zna ništa, a zna da su se J. i E. S.

poznavali i da su imali neke poslovne odnose vezano uz novac, ali nije nikad bio direktno u to uključen, pa ne može o tome govoriti. Iz priča je čuo da je J. dugovao nešto S., međutim da li je to stvarno bilo ne zna, niti se o tome pred njim direktno razgovaralo. Ne zna koliko je dana prošlo između prvog i drugog događaja za koji se vodi postupak, odnosno kad je vozio J., pa potom J. i B..

Moguće da je bilo negdje 2010.

7. Uvidom u spis Županijskog suda u Sisku broj Kio-65/10 utvrđeno je da je rješenjem od 1. lipnja 2011. obustavljena istraga protiv E. S. radi kaznenog djela iz članka 218. stavak 2. u vezi člankom 38. KZ/97.

7.1. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Sisku broj K-473/11 od 14. ožujka 2012. utvrđeno je kako je opt. I. S., temeljem članka 354. točka 3. ZKP/97, oslobođen od optužbe radi kaznenog djela prijetnje, upućene E.

S., da će ga ubiti.

8. Iako optuženik u svojoj obrani negira dogovor, njegova obrana je u suprotnosti je s iskazima svjedoka A. J., M. P. i Ž. B., jer

kada se iskazi navedenih svjedoka A. J., M. P. i Ž. B. stave

u kontekst optuženikove obrane koji priznaje da je u oba navrata prevozio neposredne počinitelje, svjedoka A. J. i Ž. B., do trgovina u kojima su oni, kako je pravomoćno utvrđeno, počinili kaznena djela razbojništva te da je predao vrećicu s oružjem, optuženikovi postupci svakako predstavljaju pomagačke radnje A. J. i Ž. B. u počinjenju kaznenog djela razbojništva uz uporabu oružja.

9. Svjedok A. J. ispitan na okolnost kaznenog djela razbojništva, počinjenog u trgovini M. dana 22. siječnja 2010., mijenjao je svoje iskaze tijekom rasprave, pa je tako na raspravi od 17. prosinca 2013. iskazao kako nema nikakve veze s razbojništvom, počinjenim u trgovini M. i da je to kazneno djelo počinio Ž. B., da je imao crni smotuljak u kojem je bio pištolj, koji je Ž. B. pronašao u smeću, te kako ne zna da li je optuženik I. S. znao da se ide u počinjenje kaznenog djela razbojništva u trgovinu M. već da ih je samo dovezao do stana gdje je on stanovao. Stoga ovaj iskaz dan na raspravi od 17. prosinca 2013. vijeće ne prihvaća jer je nelogično i neuvjerljivo te je u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima.

9.1. Nadalje, na raspravi održanoj 26. svibnja 2015. svjedok A. J. promijenio je svoj iskaz u odnosu na događaj vezan uz kazneno djelo od 22. siječnja 2010. iskazavši kako ga je, zajedno s Ž. B., u blizinu navedene trgovine dovezao jedan čovjek koji se predstavio kao I. S., a on nije siguran da je to upravo optuženik, te ih je dovezao do stana gdje je tada stanovao. Navodi da je kod sebe imao nož, koji je bio vlasništvo Ž. B., a B. je imao pištolj, kojega je on koristio pri počinjenju kaznenog djela razbojništva u trgovini S. Naveo je kako je taj nepoznati čovjek njemu rekao: "Samo uđi, pokaži pištolj i oni će se prestrašiti i dati novac", no nije siguran da se radilo upravo o optuženiku. Njegov iskaz je u tom dijelu nelogičan s obzirom da je optuženika poznavao od prije, te je kao nesporno utvrđeno da ga je vozio i dao mu oružje u dva navrata.

9.2. U svom iskazu od 7. ožujka 2018. svjedok J. je naveo da je pištolj bio u automobilu ispod sjedala suvozača na kojem je sjedio kad ga je uzeo i kod počinjenja jednog i drugog kaznenog djela, što je suprotno iskazu svjedoka M. P. i ostalih prisutnih u automobilu u vezi počinjenja kaznenog djela u trgovini M. koji su naveli da kad ih je S. vozio do stana J., J. nije bio suvozač, već je sjedio na stražnjem sjedalu. Ispitan na okolnost počinjenja kaznenog djela razbojništva u trgovini S. V. 14. siječnja 2010., na raspravi 17. prosinca 2013. iskazao je kako se zbog proteka vremena ne sjeća detalja toga događaja, da ga je do navedene trgovine vozio optuženik, a pištolj koji je kritične zgode imao uza se, pronašao je u smeću. Optuženiku je nakon počinjenja ovog kaznenog djela dao dio novca za gorivo, odnosno, novac su međusobno podijelili.

9.3. Na raspravi od 26. svibnja 2015., svjedok A. J. iskazao je da se ne sjeća detalja razbojništva u trgovini S. 14. siječnja 2010., koje je počinio i da ga je do mjesta razbojništva dovezao jedan čovjek koji je rekao da se zove I. S., a nije siguran da je to optuženik, jer je optuženik puno jača i krupnija osoba od čovjeka koji ga je kritične zgode vozio do navedene trgovine. Bio je pod utjecajem alkohola, a pištolj koji je imao kod sebe pronašao je u smeću. Nakon počinjenja navedenog kaznenog djela, taj isti čovjek koji ga je dovezao do mjesta počinjenja djela, odvezao ga je i ostavio u C. P.. Navedeni iskaz je A. J. promijenio na raspravi 7. ožujka 2018. na način navodeći da je pištolj za počinjenje kaznenog djela razbojništva u trgovinu S. V. uzeo ispod sjedala suvozača.

9.4. Iako je svjedok A. J., kao pravomoćno osuđena osoba zbog počinjenja predmetnih kaznenih djela razbojništava u trgovinama S. i M. iskaze tijekom postupka, objašnjavajući da su mu u zatvoru prijetili te da se

zbog ozljede glave slabije sjeća događaja, on je više puta ponavljao bitne dijelove iskaza da mu je optuženik, dok ga je prevozio do trgovine S. rekao "Samo uđi, pokaži pištolj, oni će se prestrašiti i odmah dati novac". U svom zadnjem iskazu na raspravi od 7. ožujka 2018. svjedok iskazuje kako je optuženik znao da će on u trgovini S. počiniti kazneno djelo razbojništva. Također, na istoj raspravi svjedok je bio izričit da je pištolj, kojim su počinjena oba kaznena djela, svaki puta uzeo ispod suvozačevog sjedala optuženikovog vozila.

9.5. Ovakav zadnji iskaz svjedoka A. J. dan na raspravi 7. ožujka 2018. u bitnom je suglasan onome što je iskazao na raspravi od 17. prosinca 2013., ali i terećenju optuženika iskazom danom u istrazi koji mu je bio pročitan i predočen mu na raspravi.

9.6. Iz iskaza svjedoka A. J., danog na raspravi 7. ožujka 2018., nesporno proizlazi kako ga je optuženik odvezao do trgovine S. u N.

P. i da ga je optuženik čekao dok nije izvršio razbojništvo u navedenoj trgovini. Svjedok A. J. je iskazao da mu je optuženik izričito rekao prije počinjenja razbojništva u trgovini S. B. da samo uđe, da pokaže pištolj i da će se prestrašiti i dati novac, a što se tiče počinjenja razbojništva u trgovini M. d.o.o. način počinjenja je zapravo bio isti, samo što je tada bio prisutan i Ž. B., a logično je da je postupanje optuženika i ove zgode bilo prethodno dogovoreno s neposrednim počiniteljima razbojništva.

9.7. Dio iskaza A. J., u kojem poriče počinjenje kaznenog djela razbojništva u trgovini M. ovo vijeće nije prihvatilo jer je nelogično i neuvjerljivo te usmjereno da umanji kaznenu odgovornost optuženika, jer je isti u suprotnosti sa iskazom svjedoka Ž. B. i s pravomoćnom presudom Županijskog suda u

Sisku broj K-7/10 od 19. travnja 2010. Pri tome, kod ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka A. J. uopće nije odlučno što je on, na raspravi od 26. svibnja 2015., iskazao dvojbe u pitanju identiteta osobe koja ga je prevezla do spornih trgovina, jer sam optuženik, kao i svjedok M. P., tu činjenicu ne osporavaju.

10. Svjedok M. P. detaljno je opisao zbivanja koja odgovaraju kronologiji događaja koji je prethodio počinjenu razbojništva u trgovini „M.“ u S.

22. siječnja 2010. Svjedok je naveo kako ga je optuženik jedne prilike trebao povesti kući, a iz njegovog iskaza proizlazi da je optuženik prvo razgovarao mobitelom s nekom osobom, pri čemu se udaljio od njega tako da on nije mogao čuti razgovor. Potom su zajedno krenuli automobilom i zaustavili se pored kuće, osobe po nadimku E. gdje je optuženik od neke osobe preuzeo najlonsku vrećicu s nekim predmetima i potom stavio na zadnje sjedište automobila, a onda se odvezao na drugo mjesto gdje su u automobil ušle dvije njemu nepoznate muške osobe i sjele na zadnja sjedišta. Optuženik im se obratio, pokazujući vrećicu rekavši „ovo vam je poslao E.“ i da to uzmu, pa ih potom odvezao na mjesto koje se nalazi u blizini trgovine „M.“ u S., te dečke ostavio u …, da bi potom njega

odvezao kući.

10.1. Ovakav iskaz svjedoka M. P. koji je i vjenčani kum optuženika,

je životan i logičan te ukazuje na to da je optuženik imao pomagačku ulogu optuženika pri kaznenom djelu razbojništva. Također osoba po nadimku E. je nesporno E. S..

11. Saslušan kao svjedok Ž. B., koji je sa J. počinio razbojništvo u trgovini „M.“ 22. siječnja 2010. u svom iskazu je u bitnom opisao kronologiju i dinamiku priprema za počinjenje razbojništva. Iz njegovog iskaza proizlazi kako se isti ne sjeća događaja vezanog za razbojništvo u trgovini M. d.o.o. zbog njegove alkoholiziranosti, tko ih je vozio do navedene trgovine, da ne zna tko je oružje i oruđe za razbojništvo nabavio, no navodi da ga je A. J. nagovorio na počinjenje toga. Naveo je kako mu je A. J. dao preklopni nož, a ovaj je već imao kod sebe pištolj "Walther". Nakon počinjenog razbojništva, vozač koji ih je dovezao na lice mjesta nije ih čekao, a dogovor je bio da ih čeka negdje u gradu. Navedeni novac su njih dvojica podijelili između sebe, a dogovor je bio da ga podijele i sa vozačem.

11. 1. Upozoren na drugačije iskazivanje u raznim fazama postupka iskazao je da je istina to što govori u zadnjem iskazu i da se više ni ne sjeća što je ranije govorio s obzirom na protek vremena. Nakon što su mu predočeni dijelovi iskaza dani u ŽDO u Sisku 22. listopada 2012. gdje je drugačije iskazivao i to da ih je: opt. I. S. svojim automobilom dovezao do mjesta izvršenja djela, a u njegov automobil su ušli ispred G. u S., a gdje ih je čekao prema dogovoru sa A. J., te

da je putem prema mjestu izvršenja djela, optuženik dao nož i pištolj A. J., koji je sjedio do njega na mjestu suvozača, na raspravi dana 12. siječnja 2018. (list 165) potvrdio je da je dao takav iskaz, no nelogično objašnjava da se to odnosilo na razdoblje nakon počinjenja kaznenog djela, a ne prije.

12. Svjedoci A. i E. S. nemaju neposrednog saznanja o navedenim događajima, ali iz njihovih iskaza proizlazi kako je optuženik sudjelovao u počinjenju kaznenog djela razbojništva u trgovini S. VS d.o.o., zajedno sa A. J. i da im je to optuženik sam rekao.

12.1. Na raspravi dana 17. prosinca 2013. svjedok E. S. iskazao je kako je o razbojništvu, počinjenom u trgovini S. saznao od svoga brata A.

S., koji se u to vrijeme nalazio na liječenju u P.. Kako njegov brat nije imao automobil, po njega su u bolnicu došli optuženik i A. J.. A. J. ih je poslije častio pićem. Njemu je bilo čudno što je A. J. platio piće, jer ovaj nikada nije imao novaca, čak ni za hranu, pa je i pitao optuženika otkuda J. novac, a optuženik je rekao da su opljačkali trgovinu S. Njegov brat A. je tada stanovao u G. i to u neposrednoj blizini A. J. pa mu je brat ispričao da je jedan dan došla policija kod J. i izvršila pretragu, te su nakon toga uhićeni A. J. i B. radi počinjenja razbojništva u G..

13. Za ostvarivanje pomagačkih radnji optuženika bilo je potrebno utvrditi je li on, prilikom prevoženja neposrednih počinitelja, znao da će oni potom izvršiti kaznena djela razbojništva, jer ako jest, tada nema dvojbe da je postupao po prethodnom, makar i prešutnom, dogovoru s njima, što ga čini sudionikom pri izvršenju tih kaznenih djela. U prilog tom zaključku, ukazuju citirani dijelovi iskaza svjedoka A. J., iskaza svjedoka A. S. koji dosljedno tvrdi da mu je

optuženik sam rekao kako je, zajedno s A. J., "opljačkao" trgovinu S."

te navedeni iskaz svjedoka M. P. u vezi događaja od 22. siječnja 2021.

14. Dio obrane optuženika, u kojoj priznaje da je vozio J. do trgovine S. te J. i B. do trgovine M. u …, no da pri tome nije

znao njihove namjere za počinjenje kaznenog djela razbojništva, sud nije prihvatio, jer je ista neuvjerljiva i suprotna izvedenim dokazima. Također, neuvjerljiva je obrana optuženika u kojoj priznaje da je predao A. J. smotuljak u najlon vrećici, odnosno smotuljak koji je preuzeo od E. S. i predao ga J. i B.,

ne znajući što se u njemu nalazi. Naime, nesporno je da su optuženik i E. S. u navedenom vremenskom razdoblju bili u veoma dobrim odnosima, da su se zajedno bavili preprodajom vozila te je nesporno da je E. S. upravo tražio od optuženika da poveze J. i B. do navedenih trgovina, gdje su izvršili razbojništvo, uslijed čega je neuvjerljiva obrana optuženika kako nije znao kuda vozi J. i B. i kako nije znao što se nalazi u "smotuljku", tj. najlon vrećici koju im je predao, a nakon što ju je dobio od E. S..

14.1. Optuženik je u obrani povodom događaja od 22. siječnja 2010. naveo da se ne sjeća kakva je bila vrećica u kojoj je bilo oružje, osim da je bila veća i činilo se da je bila roba u njoj. Kad je vozio J. i B., J. je u jednom trenutku uzeo vrećicu i izvadio pištolj stoga mu je svakako bio poznat sadržaj vrećice, a također i namjere J. i B.. No, vrećica u kojoj su pištolj i nož svakako je teža od vrećice sa robom odnosno odjevnim predmetom.

14.2. Povezujući iskaz svjedoka Ž. B. s iskazima svjedoka M.

P. i A. J. uz priznaje optuženika, da je odvezao autom A. J. do trgovine „S.“ (gdje je počinio prvo razbojništvo) te A. J. i Ž. B. do trgovine „M.“ (gdje je počinjeno drugo razbojništvo), pri čemu je prvi put od E. S. dobio neki zamotuljak (s pištoljem) koji je predao u prvom navratu A.

J., a u drugom J. i B. vrećicu (sa pištoljem i nožem), a oba razbojništva su prema iskazu A. J. počinjena sa istim pištoljem, izvodi se zaključak o pomagačkoj ulozi optuženika pri predmetnom kaznenom djelu. S obzirom da je optuženik nesporno u kraćem vremenskom intervalu dva puta prevozio neposredne počinitelje do mjesta izvršenja kaznenih djela, te da su oni, nesporno, prije počinjenja kaznenog djela razbojništva u trgovini M. iz optuženikovog vozila preuzeli vrećicu nepoznatog sadržaja, a svjedok A. J., navodi da je pri izvršenju oba puta koristio isti pištolj koji je uzeo iz vozila optuženika, ukazuju na pomagačke radnje opt. I. S. kod počinjenja predmetnog kaznenog djela.

15. Iz iskaza svjedoka M. P. proizlazi kako optuženik, vozeći J. i

B. do trgovine mještovite robe M. u .., nije niti pitao kuda ih

treba odvesti, već se samoinicijativno zaustavio na jednom mjestu, a što je kod svjedoka M. P. stvorilo dojam da su se oni prethodno dogovorili kuda ih ovaj vozi. Također, predavši zamotuljak u najlon vrećici J. i B. i kazavši im:

"ovo vam je E. poslao", stekao je dojam kako su oni znali o čemu se radi i što se nalazi u navedenom smotuljku. Stoga, iz iznesenoga ovaj sud zaključuje kako su J. i B. upravo postupali po prethodnom dogovoru E. S. i

optuženika.

16. Vijeće prihvaća iskaze svjedoka A. J., Ž. B., E.

S., A. S. i M. P. u dijelu u kojem terete optuženika za

pomaganje u razbojništvu s obzirom da u tom dijelu iskazuju životno i logično, s obzirom da je proteklo dosta vremena od inkriminiranog događaja. Logično je da se pritom kako odmiče vrijeme ne sjećaju svih okolnosti, te su njihovi iskazi međusobno podudarni u bitnim dijelovima, dok ostali dio iskaza posebice A. J. i Ž.

B. ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza u cijelosti koji se cijeni točnim i istinitim s obzirom na prethodnu analizu, a koji zaključak ne dovodi u pitanje ni obrana optuženika, jer ostale okolnosti nisu relevantne za zaključivanje o spornim činjenicama.

17. Nabava sredstava za počinjenje kaznenih djela, te vožnja počinitelja do mjesta razbojništva, predstavljaju pomagačke radnje u počinjenju kaznenih djela koje su ostvarile druge osobe, tj. A. J. i Ž. B.. Stoga je optuženik drugima s izravnom namjerom pomogao, da prijetnjom da će izravno napasti na život neke osobe, oduzmu tuđe pokretne stvari u cilju da ih protupravno prisvoje, pri čemu je uporabljeno oružje, iako je pritom bio svjestan zabranjenosti djela pri čemu ne postoji ni jedan ispričavajući razlog.

17.1. Optuženik je dakle, u kraćem vremenskom razdoblju dva puta prevozio neposredne počinitelje do mjesta izvršenja kaznenog djela, ostavio im je vrećicu na zadnjem sjedalu u kojoj se nalazio pištolj, odnosno pištolj i nož, pri izvršenju oba kaznena djela A. J. je koristio isti pištolj, koji je uzeo iz vrećice koja se nalazila na zadnjem sjedalu vozila optuženika, a optuženik je prilikom prevoženja neposrednih počinitelja znao da će oni potom izvršiti kaznena djela razbojništva, odnosno postupao je po prethodnom dogovoru s njima.

18. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka, pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, te dovodeći ih u vezu sa obranom optuženika ovo vijeće je nedvojbeno utvrdilo da je optuženik I. S. kritične zgode počinio kazneno djelo počinio kazneno djelo protiv imovine – pomaganjem u razbojništvu – opisano u članku 218. stavak 1. i 2. u vezi članka 38. KZ/97. na način kako je to opisano u izreci presude.

18.1. Takvim svojim postupanjem, optuženik je s namjerom ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela pomaganja u razbojništvu iz članka 218. stavak 2. KZ/97 u vezi članka 38. stavak 1. KZ/97, pri čemu nije dovedena u pitanje njegova ubrojivost, vijeće je optuženika kao kazneno odgovornog proglasio krivim.

Primjene blažeg zakona

19. S obzirom da je od počinjenja kaznenog djela stupio na snagu novi Kazneni zakon ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu KZ/11) koji je na snazi od 1. siječnja 2013., a optuženiku I. S. je stavljeno na teret kazneno djelo pomaganja u razbojništvu iz članka 218. stavak 2. u vezi članka 38. KZ/97., vijeće je temeljem članka 3. stavak 2. KZ/11 utvrđivalo primjenu blažeg zakona u odnosu na kazneno djelo pomaganja u razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi 38. KZ/11.

19.1. Analizirajući koji je od ta dva zakona blaži u konkretnom slučaju utvrđeno je da su zapriječene zatvorske kazne za kazneno djelo iz članka 218. stavak 2. KZ/97 i za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. KZ/11 iste u donosu na minimum i maksimum zapriječene kazne zatvora (od 3 do 12 godina), a također i zakonski opis djela. Nadalje kod oba kaznena djela predviđena je mogućnost blažeg kažnjavanja pomagača te zakonsko ublažavanje do jedne godine. S obzirom da zbog prethodne osuđivanosti optuženika nije bio mjesta primjeni uvjetne kazne ni rada za opće dobro, primijenjen je zakon u vrijeme počinjenja djela KZ/97.

U odnosu na kazneno pravnu sankciju

20. Odlučujući i vrsti i visini kazne koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti optuženika, vijeće je prvenstveno imalo u vidu visinu zapriječene kazne za kazneno djelo iz članka 218. stavak 2. u vezi članka 38. stavak 1. KZ/97 koja je uz zakonsko ublažavanje primjenom članka 57. stavak 1. i 4. točka c) KZ/97. od 1 do 12 godina, stupanj krivnje, pogibeljnosti djela i svrhu kažnjavanja. Vijeće je pritom bilo vezano i visinom kazne izrečenoj u prvoj presudi poslovni broj: K-15713 od 24. veljače 2014. od jedne godine na koju ŽDO nije uložilo žalbu.

20.1. Kao otegotne okolnosti vijeće je uzelo u obzir dosadašnju kaznenu osuđivanost optuženika i to: 4 puta na uvjetne osude (2010.-2013.) prema izvodu iz KE i PE, da je osuđivan 2011. za istovrsno kazneno djelo pomoć počinitelju nakon počinjenog djela kaznenog djela iz članka 301. stavak 1. KZ/97, pobude iz kojih je djelo počinjeno i upornost pri činjenju djela.

20.2. Kao olakotne okolnosti vijeće je uzelo u obzir protek vremena od počinjenja djela, da je djelo ostalo u pokušaju, da posljednjih osam godina nije osuđivan te da je otac mlt. djeteta. S obzirom da je optuženik pri počinjenu djela bio pomagač, vijeće je primijenio i zakonsko ublažavanje kazne iz članka 57. stavak 1. i stavak 4. točka c KZ/97 jer i članak 38. stavak 1. KZ/97 predviđa mogućnost blažeg kažnjavanja za pomagača, te je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, smatrajući da se svrha kažnjavanja može ostvariti samo bezuvjetnom kaznom zatvora, no izricanjem kazne blaže od propisane. Zbog prethodne osuđivanosti optuženika vijeće je smatralo kao nema mogućnosti primjene uvjetne kazne zatvora, kao niti zamjene zatvora radom za opće dobro.

20.3. Izrečenom kaznom će doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.

U odnosu na troškove postupka

21. S obzirom da je optuženik proglašen krivim vijeće mu je naložio plaćanje troškova kaznenog postupka sudu na ime paušala i troškova dolaska svjedoka u ukupnom iznosu od 1.036,00 kuna u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, imajući u vidu složenost predmeta, duljinu trajanja postupka i imovinsko stanje optuženika, smatrajući da je iste u mogućnosti platiti s obzirom na primanja i imovinsko stanje.

U Sisku 30. rujna 2021.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Zorislav

Kaleb,v.r.

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog primjerka iste. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.