Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 Povrv-141/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda Denisu Krnjaku, u parničnom postupku tužitelja M. M.d.o.o., N., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici G. R. i M. S. G., odvjetnici iz Č., protiv tuženika B. V. j.d.o.o, Č., OIB:..., radi isplate iznosa od 77.780,31 kn, nakon glavne rasprave zaključene 20. rujna 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja G. R., 30.

rujna 2021. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz Č., poslovnog broja Ovrv-412/2021 od 02. travnja 2021., u kojem je naloženo tuženiku B. V. j.d.o.o, Č., , OIB:…, da u roku od 8 dana isplati tužitelju

M. M.d.o.o., N., OIB:…,

iznos od 77.780,31 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 538,64 kn od 09. rujna 2019. do isplate,

- iznos od 100,00 kn od 11. rujna 2019. do isplate,

- iznos od 200,00 kn od 26. listopada 2019. do isplate,

- iznos od 5.538,64 kn od 30. listopada 2019. do isplate,

- iznos od 2.000,00 kn od 20. studenoga 2019. do isplate,

- iznos od 5.851,14 kn od 28. studenoga 2019. do isplate,

- iznos od 100,00 kn od 30. studenoga 2019. do isplate,

- iznos od 200,00 kn od 30. siječnja 2020. do isplate,

- iznos od 5.538,64 kn od 15. ožujka 2020. do isplate,

- iznos od 1.347,33 kn od 15. ožujka 2020. do isplate,

- iznos od 6.851,14 kn od 18. srpnja 2020. do isplate,

- iznos od 6.851,14 kn od 18. srpnja 2020. do isplate,

- iznos od 6.851,14 kn od 18. srpnja 2020. do isplate,

- iznos od 5.968,75 kn od 22. kolovoza 2020. do isplate,

- iznos od 5.968,75 kn od 17. rujna 2020. do isplate,

- iznos od 5.968,75 kn od 09. listopada 2020. do isplate,

- iznos od 5.968,75 kn od 31. listopada 2020. do isplate,

- iznos od 5.968,75 kn od 29. studenoga 2020. do isplate,

- iznos od 5.968,75 kn od 17. prosinca 2020. do isplate,

po stopi od 8,30% godišnje u razdoblju do 31. prosinca 2019., po stopi od 8,11%

godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 7,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. i po stopi od 7,75%

godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

kao i iznos nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 597,25 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 02. travnja 2021. pa do isplate po stopi od 7,75%

godišnje u razdoblju do 30. lipnja 2021., po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01.

srpnja 2021. do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku B. V. j.d.o.o, Č., OIB:…, da u roku od 8 dana naknadi tužitelju M. M.d.o.o., N., OIB:…, parnični trošak u iznosu od 3.628,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg je 02. travnja 2021. doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. M. iz Č. pod poslovnim brojem Ovrv-412/2021. Po prigovoru tuženika kao ovršenika sud je donio rješenje 03. svibnja 2021. poslovnog broja Povrv-141/2021-3 kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen pred sudom kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj kao vjerodostojnu ispravu na temelju koje je predložio donošenje rješenja o ovrsi kod javnog bilježnika naznačava Izvod otvorenih stavki (IOS) na dan 31. prosinca 2020. (list 9 spisa), a iz koje isprave je vidljivo da glavnična tražbina tužitelja iznosi ukupno 77.780,31 kn. Ističe se da je navedena isprava podobna za ovrhu u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13,

94/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

3. Tužitelj činjenično i pravno determinira predmet spora u svom podnesku od 03. rujna 2021. u kojem ističe da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu na temelju zaključenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 19. kolovoza 2019. kojim je tužitelj kao zakupodavatelj dao u zakup tuženiku kao zakupniku poslovni prostor od 52

m2 u Č., a tuženik se obvezao plaćati zakupninu u iznosu od

600,00 EUR-a mjesečno uvećano za PDV u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan izdavanja računa kao i sve režijske i ostale troškove navedene u čl. 7. predmetnog Ugovora. Tužitelj ističe da su svi navodi tuženika iznijeti u odgovoru na tužbu netočni i neosnovani te pojašnjava da je odredbom čl. 4. predmetnog Ugovora ugovoreno da zakupnik može u poslovnom prostoru vršiti preinake odnosno adaptacije isključivo uz suglasnost zakupodavatelja kao i da je odredbom čl. 13. Ugovora ugovoreno da su izmjene i dopune Ugovora važeće ako su sačinjene u pisanoj formi.

Ulaganje u poslovni prostor i razni popravci koje tuženik navodi u odgovoru na tužbu izvršeni su na trošak tužitelja, a ako je tuženik i vršio kakva ulaganja to je učinjeno bez potrebne pisane ili usmene suglasnosti tužitelja. Parnične stranke 1. srpnja 2020.

zaključile su Aneks ugovora o zakupu poslovnog prostora kojim je smanjena zakupnina na iznos od 500,00 EUR-a mjesečno uvećano za PDV, a ugovoreno je plaćanje režijskih troškova u nominalnom iznosu od 800,00 kn mjesečno uvećano za

PDV te trošak jednog parkirnog mjesta u iznosu od 250,00 kn mjesečno uvećano za

PDV. Tražbina tužitelja temelji se na dospjelim, a neplaćenim računima koji su navedeni u tužbi i koji su dostavljeni u ovaj spis, a koji su izdani na temelju zaključenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 19. kolovoza 2019. i njegovog Aneksa od

01. srpnja 2020. Računi broj 534/1/1, 552/1/1, 708/1/1 i 41/1/1 odnose se na uslugu oglašavanja tuženika na radijskoj postaji tužitelja, a koju su uslugu parnične stranke dogovorile neovisno o zakupodavnom odnosu. U konačnici tužitelj predlaže donošenje odluke kojom će se u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

4. Tuženik u prigovoru kojeg je izjavio protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika te i kasnije u podnesku dostavljenom 14. svibnja 2021. ističe da rješenju o ovrsi prigovara jer je direktorica tuženika V. A. sve uvjete najma poslovnog prostora dogovarala sa suprugom direktorice tužitelja E. M. te da je dogovoreno da će se

tuženiku priznati u najam sva njegova ulaganja u poslovni prostor te da su se ulaganja odnosila na izradu dovoda i odvoda za frizerski salon, promijenjene su sve cijevi od rasvjetnih tijela, pomalao se cijeli prostor, preinačili neki pregradni zidovi, stavila su se nova vrata i tepisi po cijelom prostoru budući da vlasnik nije osigurao adekvatan prostor. Par mjeseci poslovanja, a početak je bio 30. rujna 2019., u prostoru nije bilo tople vode za frizerske usluge i pedikuru pa se kupio bojler i izradile su se instalacije te i nije bilo omogućeno grijanje poslovnog prostora. Nakon pet mjeseci poslovanja pojavila se corona te je tuženik morao zatvoriti salon sa skoro dva mjeseca odlukom

Stožera civilne zaštite RH te je gospodin M. rekao da će se znatno smanjiti najamnina i režije, ali se to nije dogodilo. Kada je ponovno otvoren salon poslovanje se smanjilo za 60% te je tuženik odlučio napustiti prostor, a uz to tuženik nije bio u mogućnosti pokrivati visoke troškove najama i režija. Predstavnik tuženika, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište koje je održano 20. rujna 2021., a isto tako tuženik se nije očitovao vezano za navode tužitelja iz podneska 03. rujna 2021.

5. Tužitelj u dokaznom postupku predlaže pročitati dokumentaciju koju je dostavio u spis. Tuženik u tijeku postupka nije predlagao dokaze.

6. U dokaznom postupku pročitana je sva materijalna dokumentacija koja je od strane tužitelja dostavljena u spis i to:

- izvod otvorenih stavki (IOS) na dan 31. prosinca 2020. (list 9 spisa),

- preslika Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 19. kolovoza 2019. (listovi 40 do 43 spisa),

- preslika Aneksa 1 Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. srpnja 2020.

(list 44 spisa),

- račun broj 514/1/1 od 30. kolovoza 2019., račun broj 534/1/1 od 4. rujna 2019., račun broj 552/1/1 od 16. rujna 2019., račun broj 620/1/1 od 14. listopada 2019., račun broj 665/1/1 od 31. listopada 2019., račun broj 691/1/1 od 12. studenoga 2019., račun broj 708/1/1 od 14. studenoga 2019., račun broj 41/1/1 od 28. siječnja 2020., račun broj 101/1/1 od 28. veljače 2020., račun broj 102/1/1 od 28. veljače 2020., račun broj 238/1/1 od 26. lipnja 2020., račun broj 239/1/1 od 30. lipnja 2020., račun broj 240/1/1 od 2.srpnja 2020., račun broj 270/1/1 od 31. srpnja 2020., račun broj 305/1/1 od 31. kolovoza 2020., račun broj 327/1/1 od 9. rujna 2020., račun broj 334/1/1 od 1. listopada 2020., račun broj 384/1/1 od 13. studenoga 2020. i račun broj 397/1/1 od 1. prosinca 2020. (listovi 45 do 63 spisa).

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno,

a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. U dokaznom postupku sud je primarno primjenjivao odredbu čl. 492.a ZPP-a u kojoj je određeno da će sud u postupku pred trgovačkom sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

9. Tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu ukupnog iznosa od 77.780,31 kn i to većim djelom s osnova koje proizlaze iz sklopljenih Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 19. kolovoza 2019. (list 40 do 43 spisa) i Aneksa 1 Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 01. srpnja 2020. (list 44 spisa) i to s osnova zakupnine za poslovni prostor od 52 m2 u Č. u iznosu od 61.370,48 kn, s

osnova režija nastalih prilikom korištenja predmetnog poslovnog prostora u iznosu od 12.997,33, i s osnova zakupnine za parkirno mjesto u iznosu od 2.812,50 kn, a sve za razdoblje od rujna 2019. do prosinca 2020. Uz navedeno tužitelj traži i isplatu s osnova pružene usluge oglašavanja na radio postaji tužitelja u iznosu od 600,00 kn. Tužitelj traži i pripadajuće zatezne kamate koje teku od dospijeća svake pojedine obveze do isplate.

10. Iz isprave Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 19. kolovoza 2019.

(list 40 do 43 spisa) između parničnih stranaka vidljivo je da tužitelj kao zakupodavac daje, a tuženik kao zakupnik prima u zakup poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju zgrade RK "M." u Č., a koji se sastoji od poslovnog

prostora površine 52 m2 (čl. 1. Ugovora). Iz navedene isprave, kao i iz činjenice da tuženik u tijeku postupka nije osporio sklapanje citiranog Ugovora, sud zaključuje da su se parnične stranke nalazile u ugovornom odnosu zakupa poslovnog prostora koji je reguliran u Zakonu o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine, broj 125/11, 64/15 i 112/18). Osnovne obveze svake od ugovornih strana određene su u čl. 5. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, a u kojoj odredbi je određeno da se ugovorom o zakupu poslovnog prostora obvezuje zakupodavac predati zakupniku određeni poslovni prostor na korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu.

11. U dokaznom postupku utvrđeno je da je tužitelj kao zakupodavac svoju osnovnu obvezu predaje određenog poslovnog prostora tuženiku kao zakupniku ispunio, a što proizlazi iz sadržaja tuženikovog prigovora izjavljenog protiv predmetnog rješenja o ovrsi. S druge strane tuženik kao zakupnik nije dokazao da bi podmirio utuženu obvezu s osnova mjesečnih zakupnina i režijskih troškova.

12. Ističe se da su parnične stranke iznos mjesečne zakupnine ugovorile u čl. 5. Ugovora o zakupu poslovnog prostora i to u iznosu od 600,00 EUR-a mjesečno uvećano za porez na dodanu vrijednost sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan fakturiranja. Iz čl. 2. Aneksa 1 ugovora o zakupu poslovnog prostora stranke su 1. srpnja 2020. ugovorile da je zakupnik dužan plaćati zakupninu poslovnog prostora u iznosu od 500,00 EUR-a uvećano za PDV u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan fakturiranja.

13. Iz čl. 7. Ugovora o zakupu poslovnog prostora vidljivo je da se tuženik kao zakupnik obvezao plaćati i troškove režija s time da je Aneksom 1 ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. srpnja 2020. ugovoreno da je tuženik dužan plaćati troškove režija u iznosu od 800,00 kn mjesečno uvećano za PDV te i plaćati iznos od 250,00 kn mjesečno uvećano za PDV na ime naknade za jedno parkirno mjesto.

14. Analizom po tužitelju dostavljenih računa broj 514/1/1 od 30. kolovoza 2019., broj 620/1/1 od 14. listopada 2019., broj 665/1/1 od 31. listopada 2019., broj 691/1/1 od 12. studenoga 2019., broj 101/1/1 od 28. veljače 2020., broj 102/1/1 od 28. veljače 2020., broj 238/1/1 od 26. lipnja 2020., broj 239/1/1 od 30. lipnja 2020., broj 240/1/1 od 2.srpnja 2020., broj 270/1/1 od 31. srpnja 2020., broj 305/1/1 od 31. kolovoza 2020., broj 327/1/1 od 9. rujna 2020., broj 334/1/1 od 1. listopada 2020., broj 384/1/1 od 13. studenoga 2020. i broj 397/1/1 od 1. prosinca 2020. (listovi 45 do 63 spisa) sud zaključuje da tužitelj u istima naznačava tražbine koje proizlaze iz ugovornog odnosa parničnih stranaka i to kako u osnovi tražbina tako i u visini tražbina. Zbog svega zaključuje se da tužitelj osnovano potražuje isplatu iznosa iz prednje navedenih računa

15. Nadalje, u računima broj 534/1/1 od 4. rujna 2019. (iznos od 100,00 kn), broj 552/1/1 od 16. rujna 2019. (iznos od 200,00 kn), broj 708/1/1 od 14. studenoga 2019.

(iznos od 100,00 kn) i broj 41/1/1 od 28. siječnja 2020. (iznos od 200,00 kn) tužitelj potražuje naknadu za izvršenu uslugu oglašavanja tuženika na radijskoj postaji. Ističe se da tuženik u ovom postupku nije osporio potraživanje tužitelja s ove osnove pa shodno tome sud zaključuje da su se parnične stranke nalazile i u ugovornom odnosu u kojem se tužitelj obvezao izvršiti uslugu oglašavanja tuženika na radijskoj postaji, a tuženik je za izvršenu uslugu dužan platiti naknadu. Budući da je osnovno načelo obveznih odnosa iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05,

41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu ZOO) prema kojem sudionici u obveznom

odnosu su dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje sud zaključuje da tužitelj i s ove osnove osnovano potražuje isplatu iznosa od tuženika.

16. Uz plaćanje glavničnog iznosa tuženik je dužan plaćati i zateznu kamatu i to prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, a u kojoj odredbi je određeno da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate, s time da u skladu sa čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Dospijeće svake pojedine tražbine vidljivo je iz svakog pojedinog računa s time da se ističe da je tužitelj kao zakupodavac prilikom izdavanja predmetnih računa poštivao odredbu čl. 5. predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora, a gdje je između stranaka ugovoreno da se tuženik kao zakupnik obvezuje plaćati zakupninu po primitku računa najkasnije do 8. u mjesecu za tekući mjesec.

Budući da predmetni ugovorni odnosi predstavljaju trgovačke ugovore stopa zatezne kamate određuje se prema čl. 29. st. 2. ZOO-a odnosno određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

17. Završno se ističe da je tuženik u prigovoru kojeg je izjavio protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika te i ponovno u podnesku dostavljenom sudu 14. svibnja 2021. iznio određeno činjenično stanje koje, međutim, u postupku ničim nije dokazao. Naime, tuženik tvrdi da je između stranaka bilo dogovoreno da će tužitelj smanjiti cijenu najma za iznos ulaganja koje je tuženik izvršio u predmetnom poslovnom prostoru, a da se to nije dogodilo. Tuženik za navedeno nije predložio niti jedan dokaz. Prema čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Prema čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema čl. 221a. ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Imajući u vidu procesna načela iz citiranih odredbi ZPP-a razvidno je da je svaka stranka dužna dokazati podobnim dokaznim sredstvima postojanje činjenica na temelju kojih postavlja svoj zahtjev. U ovom parničnom postupku tuženik nije predložio niti jedan dokaz pa sud zaključuje da u postupku nije dokazano postojanje činjenica koje ističe tuženik.

18. Slijedom navedene argumentacije sud tužbeni zahtjev tužitelja cijeni osnovanim te je sud u točci I. izreke presude u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz Č. poslovnog

broja: Ovrv-412/2021, od 02. travnja 2021., i to u dijelu u kojem se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 77.780,31 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.

19. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a

kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku razvidnim proizlazi obveza tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju.

20. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tužitelju priznao slijedeće troškove u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika (vrijednost predmeta spora iznosi 77.780,31 kn):

- trošak javnobilježničke nagrade u predmetu javnog bilježnika prema čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 8/11 i 114/12 – dalje u tekstu: Pravilnik) u iznosu od 566,00 kn (uključen PDV) i trošak prema čl. 3. Pravilnika u iznosu od 31,25 kn (uključen PDV),

te u fazi parničnog postupka kod suda:

- sastav podneska od 02. rujna 2021. prema Tbr.8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 1.250,00 kn (uključen PDV),

- zastupanje na ročištu 20. rujna 2021. prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 1.250,00 kn (uključen PDV), i

- sudska pristojba na presudu u iznosu od 1.128,00 kn.

21. Sumarno je, dakle, tužitelju priznat trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 4.225,25 kn. Dio troška koji je nastao u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika u iznosu od 597,25 kn dosuđen je tužitelju u točci I. izreke dok je u točci II. tuženiku naložena platež iznosa od 3.628,00 kn kao dio troška koji je nastao u parničnoj fazi postupka pred sudom. Na dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zatezna kamata i to na iznos od 597,25 kn (dio troška nastao u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika)

tekuća od dana donošenja rješenja o ovrsi javnog bilježnika u skladu sa čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona.

U Varaždinu 30. rujna 2021.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u tri istovjetna primjerka. DNA:

- punomoćnik tužitelja

- tuženik