REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

P-2477/2020-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja stečajna masa iza F. d.d. „ u stečaju“, O. …, S.,

zastupanog po punomoćniku M. J. M., protiv tuženika F.

A. Z. - R. centar S., O.: …,.,

Z., radi Obvezno - isplata, dana 30. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 2.425.526,79 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 1999 godine obračunatim po stopi koja je određena člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate za razdoblje od 31. prosinca 2007 godine, a od 1. siječnja 2008 godine po stopi koja je određena člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB

koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 199.037,50 kuna.

Obrazloženje

U tužbi tužitelj navodi da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu, I.P.85/93 od 8. travnja 1998. godine, tužitelj obvezan isplatiti društvu A. d.o.o. S. iznos od 16.000.00 kuna s zakonskim zateznim kamatama od 31. srpnja 1992.g. do isplate te iznos od 4.520,50 kuna na ime troškove postupka. U ovršnom postupku Trgovačkog suda u Splitu Ovr 86/99, temeljem ustupa potraživanja, O. L. i. P. S., potražuje od tužitelja

upravo iznos od 16.000,00 kuna i spp.

Pri izračunu ukupnog dužnog iznosa, dana 10. ožujka 1999.g., postupajući po rješenju o ovrsi, tuženik je postupio protivno propisima o izračunu kamata te je sukladno tome ukupni dug iznosio 2.300.000,00 kuna te je s tog osnova s računa tužitelja i isplaćen iznos od 1.779.618,08 kuna.

Tužitelj je za izračun kamata angažirao sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije te je vještvom A. P., dipl. oec., utvrđen ukupan dug tužitelja u iznosu od 112.093,34 kune, što znači da je tuženikovim pogrešnim obračunom tužitelju do sada nastala šteta u iznosu od 1.667.524,74 kune.

Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatu, međutim, tuženik je svojim odgovorom od 11. studenoga 1999.g. istaknuo da smatra da nije postupio nezakonito.

Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese slijedeću

presudu

1. Dužan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.667.524,74 kune sa zakonskim zateznim kamatama od 10. ožujka 1999.g. do isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužitelju troškove postupka.

U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo kako nijednim propisom nije određena metoda obračuna kamata za duža razdoblja od godine dana, metodu da određuje sudska praksa i sam tuženik kada on provodi ovrhu. Konformni način obračuna da tuženik primjenjuje već 10 godina, na isti način da provodi ovrhu svih sudskih rješenja ako sud drugačije ne naredi. Slijedom prednjeg predloženo je odbiti tužitelja sa postavljenim zahtjevom.

Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev tako da sada isti glasi:

1.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 2.284.459,58 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 1999..g., obračunatim po stopi koja je određena člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g, pa stopi koja je određena člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB

koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju parnični trošak.

Presudom ovog suda II P 371/2000. godine od 13. studenoga 2002. godine sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.433.400,86 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od 10. ožujka 1999. godine pa do isplate, te troškove postupka.

U citiranoj odluci ovaj sud navodi da prema odredbi čl. 279 st. 1 Zakona o obveznim odnosima na dospjelu a neisplaćenu ugovornu ili zateznu kamatu te na druga dospjela povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata izuzev kad je to zakonom određeno. Dakle, citirana odredba koja je prisilne naravi izričito zabranjuje obračunavanje kamata na kamatu. Jedini izuzetak propisan je odredbom čl. 400 st. 3 Zakona o obveznim odnosima a koja odredba se odnosi na kreditno poslovanje banaka i drugih bankarskih organizacija u kojim slučajevima je dopušten obračun kamata na kamate.

Zakonom o zateznim kamatama (NN br. 28/96) i baš čl. 1 propisano je obračunavanje i plaćanje zateznih kamata u slučajevima kad dužnik kasni s ispunjenjem novčanih obveza, dok je čl. 2 određeno da dužnik koji kasni s ispunjenjem svoje novčane obveze duguje osim glavnice i zatezne kamate po stopi koju Uredbom propisuje Vlada R. H.. Čl. 3 st. 1 naprijed citiranog zakona propisano je da se zatezne kamate za razdoblja kraća od godinu dana računaju primjenom konformnog načina obračuna što znači da se po isteku obračunskog razdoblja zatezna kamata pripisuje glavnici a kod izračuna da se primjenjuje kalendarska godina 365 dana. Iako se radi o nejasnoj odredbi koja u praksi izaziva dvojbe i različite stavove, gramatičko tumačenje iste upućivalo bi na to da bi se konformna metoda smjela primjenjivati samo za razdoblje zakašnjenja dužnika kraće od godine dana, dok bi se nakon toga kamate trebale obračunavati metodom prostog kamatnog računa. Na pravilnost prednjeg zaključka upućuje i izričita odredba naprijed citiranog čl. 279 st. 1 Zakona o obveznim odnosima. Polazeći dakle od navedenog tumačenja odredbe čl. 3 st. 1 Zakona o zateznim kamatama te izričite odredbe čl. 279 st. 1 Zakona o obveznim odnosima prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja. Visina tužbenog zahtjeva usklađena je s vještvom sudskih vještaka K. J. i D. T..

Citiranu presudu ovog suda potvrdio je Županijski sud u Splitu svojom odlukom Gž 787/2003 od 29. lipnja 2005. godine.

Po izjavljenoj reviziji i dopuni revizije tuženika Vrhovni sud R. H.

rješenjem Rev 1013/2005 – 2 od 30. ožujka 2006. godine prihvatio je reviziju i dopunu revizije tuženika te je ukinuo citirane presude Županijskog suda u Splitu i presudu ovog suda i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

U svom ukidnom rješenju Vrhovni sud R. H. navodi slijedeće:

Sporno je, je li tuženik s računa tužitelja naplatio veći iznos ovrhovoditelju od onog kojeg je trebao naplatiti po ovršnom prijedlogu i time tužitelju počinio štetu za razliku između onog što je naplaćeno i onog što je trebalo naplatiti, a sve zbog načina obračuna zateznih kamata.

Ostvario se revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz rezultata postupka proizlazi da je tuženik prema ovršnom prijedlogu s računa tužitelja trebao naplatiti glavnicu od 16.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja 1992. godine, pa do isplate.

Pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova prema kojem nema mjesta obračunu zateznih kamata primjenom konformnog načina obračuna kada se radi o obračunu kamata za razdoblje duže od godinu dana, a s obzirom da je odredbu čl. 3. st. 1. Zakona o zateznim kamatama ("NN", broj 28/96) propisano da se

zatezne kamate obračunavaju primjenom konformnog načina obračuna za razdoblje kraće od godinu dana, dakle, ne i kada je u pitanju obračun zateznih kamata za dulje razdoblje.

Stoga bi doista nakon što je stupio na snagu Zakon o zateznim kamatama 20. travnja 1996. godine, obračun kamata za razdoblje duže od godinu dana primjenom konformnog načina obračuna bio u biti obračun kamata na kamatu i kao takav suprotan odredbi čl. 279. ZOO-a koja zabranjuje obračun kamata na kamatu.

Međutim, nižestupanjski sudovi gube iz vida da su zatezne kamate tražene i obračunate i za razdoblje prije stupanja na snagu Zakona o zateznim kamatama "NN", broj 28/96 i baš za razdoblje od 31. srpnja 1992. godine, pa do 20.

travnja 1996. godine.

Kroz razdoblje od 31. srpnja 1992. godine, pa do 20. travnja 1996. god. visina zateznih kamata i način obračuna zateznih kamata regulirana je bila Zakonom o visini zatezne kamate ("NN" broj 53/91) prema kojoj se zatezne kamate obračunavaju mjesečno primjenom komforne metode u visini eskontne stope koju utvrđuje N. banka uvećane za 20%, te U. o visini stope zatezne kamate ("NN, broj 95/93, 8/94, 19/94 i 22/94), time da se prema Uredbi o visini stope zatezne kamate ("NN", broj 22/94) konformni način obračuna kamata primjenjuje za razdoblje kraće od godinu dana.

Dakle nema konformnog načina obračuna kamata na dosuđenu glavnicu kada se kamate obračunavaju za razdoblje duže od godinu dana nakon 1. travnja 1994. godine kao početka primjene Uredbe o visini stope zatezne kamate ("NN", broj 22/94) koja predviđa takav obračun zateznih kamata samo kada je u

pitanju obračun za razdoblje kraće od godinu dana.

Prema tome, za razdoblje prije stupanja na snagu Zakona o zateznim kamatama ("NN", broj 28/96) mjerodavni su tada važeći propisi kojima je regulirana stopa zatezne kamate i način obračuna zateznih kamata.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa da je za izračun visine zateznih kamata mjerodavan Zakon o zateznim kamatama ("NN", broj 28/96) iako se

dijelom radi i o zateznim kamatama za razdoblje prije stupanja na snagu tog Zakona činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno, jer nije utvrđeno koliko je iznosila zatezna kamata na glavnicu od 16.000,00 kn za razdoblje od 31. srpnja 1992. pa do stupanja na snagu tog Zakona primjenom tada važećih naprijed spomenutih propisa, pa nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

Odgovornost tuženika za štetu koju bi pretrpio tužitelj zbog toga što je s njegovog računa kojim je upravljao tuženik izvršavajući naloge po kojima su obavljana plaćanja računa proizlazila bi iz povrede ugovornog odnosa, jer treba uzeti da su stranke bile u ugovornom odnosu u svezi s vođenjem računa tužitelja, pa se od tuženika tražilo da postupa s pažnjom dobrog stručnjaka kada je obračunavao kamate na glavnicu da bi utvrdio koliki iznos treba naplatiti s računa tužitelja (čl. 18. ZOO-a).

Na raspravi dana 5. travnja 2018. godine punomoćnik tužitelja izvijestio sud da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu posl. br. St-137/11 od 15. rujna 2017. god. tužitelj brisan iz sudskog registra pa je rješenjem istog suda posl. br. St-137/11 od 07. studenog 2017. god. određen upis stečajne mase iza dužnika Favorit d.d. u stečaju. Slijedom navedenog kao tužitelj se označava: S. masa iza F. d.d. "u S.".

Sukladno citiranoj odluci Vrhovnog suda R. H. sud je proveo novo vještačenje po Z. M., sudskom vještaku za financije i računovodstvo.

U svom vještvu od 18. ožujka 2021. godine sudski vještak Z. M. navodi da obračun zakonske zatezne kamatne stope prema izračunu FINA iznosi ukupno 2.546.545,03 kune, te razlika između obračuna zakonske

zatezne kamatne stope prema izračunu FINA i obračuna zakonske

kamatne stope prema izračunu vještaka iznosi ukupno 2.425.526,79 kuna. Stoga sudski vještak iznosi mišljenje da je iznos koji je tuženik više naplatio od tužitelja iznosio ukupno 2.425.526,79 kn.

Na raspravi dana 2. rujna 2021. godine punomoćnica tužitelja navodi da ispravlja uređeni tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa 2.284.459,58 kn treba stajati 2.425.526,79 kn.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Z. M. kao stručan i logičan. Kako je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno citiranom vještvu sudskog vještaka Z. M. ovaj sud je prihvaćajući pravni stav iz citirane odluke

Vrhovnog suda R. H. utvrdio da je tuženik s računa tužitelja naplatio veći iznos ovrhovoditelju od onog kojeg je trebao naplatiti po ovršnom prijedlogu i time tužitelju počinio štetu u utuženom iznosu. Stoga je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Tužitelju je sukladno važećoj odvj. Tarifi, vps-u i popisanom trošku trebalo obistiniti trošak sastava tužbe 1.667 bodova, sastav 1 podneska po 1.667 bodova, zastupanje po punomoćniku na 7 ročišta po 1.667 bodova, ukupno 15.003 bodova. Utvrđeni iznos bodova trebalo je pomnožiti sa vrijednosti boda sa paušalom od 10 kuna pa dobijemo iznos od 150.030,00 kuna. Utvrđeni iznos trebalo je uvećati za 25% PDV-a od 37.507,50 kuna, trošak vještačenja 1.500,00 kuna i sudsku pristojbu tužbe i presude od 10.000,00 kuna, ukupno 199.037,50 kuna.

U Splitu, 30. rujna 2021.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.