REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1192/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. D. M. iz Z., S., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. H., odvjetnici iz Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici D. L. N., odvjetnica iz O. d. L. i p. iz Zagreba, odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-8104/2019-22 od 29. lipnja 2021., 30. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-8104/2019-22 od 29. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. iz Z., ..., OIB: ..., isplatiti tužitelju S. D. M. iz Z., ..., OIB: ..., iznos od 2.074,98 HRK sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: na iznos od 20,77 kn od 30.9.2007 pa do isplate

na iznos od 20,75 kn od 31.10.2007 pa do isplate

na iznos od 21,04 kn od 30.11.2007 pa do isplate

na iznos od 20,88 kn od 31.12.2007 pa do isplate

na iznos od 21,25 kn od 31.1.2008 pa do isplate

na iznos od 31,14 kn od 29.2.2008 pa do isplate

na iznos od 31,68 kn od 31.3.2008 pa do isplate

na iznos od 30,79 kn od 30.4.2008 pa do isplate

na iznos od 30,59 kn od 31.5.2008 pa do isplate

na iznos od 30,88 kn od 30.6.2008 pa do isplate

na iznos od 30,31 kn od 31.7.2008 pa do isplate

na iznos od 30,34 kn od 31.8.2008 pa do isplate

na iznos od 30,68 kn od 30.9.2008 pa do isplate

na iznos od 33,52 kn od 31.10.2008 pa do isplate

na iznos od 31,60 kn od 30.11.2008 pa do isplate

na iznos od 33,65 kn od 31.12.2008 pa do isplate

na iznos od 33,96 kn od 31.1.2009 pa do isplate

na iznos od 34,10 kn od 28.2.2009 pa do isplate

na iznos od 33,67 kn od 31.3.2009 pa do isplate

na iznos od 33,74 kn od 30.4.2009 pa do isplate

na iznos od 33,18 kn od 31.5.2009 pa do isplate

na iznos od 32,70 kn od 30.6.2009 pa do isplate

na iznos od 30,26 kn od 31.7.2009 pa do isplate

na iznos od 30,52 kn od 31.8.2009 pa do isplate

na iznos od 30,49 kn od 30.9.2009 pa do isplate

na iznos od 30,24 kn od 31.10.2009 pa do isplate

na iznos od 30,70 kn od 30.11.2009 pa do isplate

na iznos od 31,03 kn od 31.12.2009 pa do isplate

na iznos od 31,56 kn od 31.1.2010 pa do isplate

na iznos od 31,42 kn od 28.2.2010 pa do isplate

na iznos od 32,11 kn od 31.3.2010 pa do isplate

na iznos od 31,96 kn od 30.4.2010 pa do isplate

na iznos od 32,28 kn od 31.5.2010 pa do isplate

na iznos od 34,36 kn od 30.6.2010 pa do isplate

na iznos od 33,92 kn od 31.7.2010 pa do isplate

na iznos od 35,12 kn od 31.8.2010 pa do isplate

na iznos od 34,73 kn od 30.9.2010 pa do isplate

na iznos od 33,91 kn od 31.10.2010 pa do isplate

na iznos od 30,88 kn od 30.11.2010 pa do isplate

na iznos od 32,59 kn od 31.12.2010 pa do isplate

na iznos od 31,41 kn od 31.1.2011 pa do isplate

na iznos od 31,84 kn od 28.2.2011 pa do isplate

na iznos od 31,27 kn od 31.3.2011 pa do isplate

na iznos od 31,35 kn od 30.4.2011 pa do isplate

na iznos od 30,76 kn od 31.5.2011 pa do isplate

na iznos od 30,90 kn od 30.6.2011 pa do isplate

na iznos od 33,82 kn od 31.7.2011 pa do isplate

na iznos od 30,31 kn od 31.8.2011 pa do isplate

na iznos od 29,39 kn od 30.9.2011 pa do isplate

na iznos od 29,28 kn od 31.10.2011 pa do isplate

na iznos od 29,20 kn od 30.11.2011 pa do isplate

na iznos od 29,60 kn od 31.12.2011 pa do isplate

na iznos od 30,03 kn od 31.1.2012 pa do isplate

na iznos od 30,06 kn od 29.2.2012 pa do isplate

na iznos od 29,77 kn od 31.3.2012 pa do isplate

na iznos od 29,91 kn od 30.4.2012 pa do isplate

na iznos od 30,05 kn od 31.5.2012 pa do isplate

na iznos od 29,84 kn od 30.6.2012 pa do isplate

na iznos od 29,91 kn od 31.7.2012 pa do isplate

na iznos od 29,79 kn od 31.8.2012 pa do isplate

na iznos od 29,48 kn od 30.9.2012 pa do isplate

na iznos od 29,80 kn od 31.10.2012 pa do isplate

na iznos od 29,98 kn od 30.11.2012 pa do isplate

na iznos od 29,92 kn od 31.12.2012 pa do isplate

na iznos od 29,23 kn od 31.1.2013 pa do isplate

na iznos od 29,82 kn od 28.2.2013 pa do isplate

na iznos od 29,85 kn od 31.3.2013 pa do isplate

na iznos od 29,11 kn od 30.4.2013 pa do isplate

do 31. prosinca 2007. g. po stopi od 15 % iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, zatim od 01. siječnja 2008. g. do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. iz Z., ..., OIB: ..., isplatiti tužitelju S. D. M. iz Z., ..., OIB: ..., iznos od 9.938,87 HRK sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: na iznos od 1,55 kn od 31.5.2006 pa do isplate

na iznos od 0,76 kn od 30.6.2006 pa do isplate

na iznos od 2,80 kn od 30.9.2006 pa do isplate

na iznos od 16,04 kn od 31.10.2006 pa do isplate

na iznos od 48,66 kn od 31.10.2008 pa do isplate

na iznos od 52,07 kn od 31.12.2008 pa do isplate

na iznos od 60,36 kn od 31.1.2009 pa do isplate

na iznos od 64,00 kn od 28.2.2009 pa do isplate

na iznos od 52,57 kn od 31.3.2009 pa do isplate

na iznos od 54,39 kn od 30.4.2009 pa do isplate

na iznos od 39,51 kn od 31.5.2009 pa do isplate

na iznos od 26,81 kn od 30.6.2009 pa do isplate

na iznos od 29,66 kn od 31.7.2009 pa do isplate

na iznos od 36,97 kn od 31.8.2009 pa do isplate

na iznos od 36,16 kn od 30.9.2009 pa do isplate

na iznos od 29,17 kn od 31.10.2009 pa do isplate

na iznos od 42,23 kn od 30.11.2009 pa do isplate

na iznos od 51,77 kn od31.12.2009 pa do isplate

na iznos od 67,09 kn od 31.1.2010 pa do isplate

na iznos od 63,10 kn od 28.2.2010 pa do isplate

na iznos od 82,89 kn od 31.3.2010 pa do isplate

na iznos od 78,56 kn od 30.4.2010 pa do isplate

na iznos od 87,59 kn od 31.5.2010 pa do isplate

na iznos od 147,50 kn od 30.6.2010 pa do isplate

na iznos od 134,70 kn od 31.7.2010 pa do isplate

na iznos od 169,24 kn od 31.8.2010 pa do isplate

na iznos od 158,13 kn od 30.9.2010 pa do isplate

na iznos od 134,62 kn od 31.10.2010 pa do isplate

na iznos od 180,09 kn od 30.11.2010 pa do isplate

na iznos od 236,71 kn od 31.12.2010 pa do isplate

na iznos od 197,68 kn od 31.1.2011 pa do isplate

na iznos od 211,84 kn od 28.2.2011 pa do isplate

na iznos od 192,82 kn od 31.3.2011 pa do isplate

na iznos od 195,68 kn od 30.4.2011 pa do isplate

na iznos od 271,34 kn od 31.5.2011 pa do isplate

na iznos od 276,43 kn od 30.6.2011 pa do isplate

na iznos od 341,73 kn od 31.7.2011 pa do isplate

na iznos od 310,07 kn od 31.8.2011 pa do isplate

na iznos od 275,17 kn od 30.9.2011 pa do isplate

na iznos od 270,81 kn od 31.10.2011 pa do isplate

na iznos od 267,71 kn od 30.11.2011 pa do isplate

na iznos od 283,05 kn od 31.12.2011 pa do isplate

na iznos od 299,19 kn od 31.1.2012 pa do isplate

na iznos od 300,40 kn od 29.2.2012 pa do isplate

na iznos od 289,58 kn od 31.3.2012 pa do isplate

na iznos od 294,94 kn od 30.4.2012 pa do isplate

na iznos od 299,99 kn od 31.5.2012 pa do isplate

na iznos od 291,97 kn od 30.6.2012 pa do isplate

na iznos od 294,67 kn od 31.7.2012 pa do isplate

na iznos od 290,14 kn od 31.8.2012 pa do isplate

na iznos od 278,65 kn od 30.9.2012 pa do isplate

na iznos od 290,79 kn od 31.10.2012 pa do isplate

na iznos od 297,48 kn od 30.11.201 pa do isplate

na iznos od 295,15 kn od 31.12.2012 pa do isplate

na iznos od 269,16 kn od 31.1.2013 pa do isplate

na iznos od 291,30 kn od 28.2.2013 pa do isplate

na iznos od 292,37 kn od 31.3.2013 pa do isplate

na iznos od 283,06 kn od 30.4.2013 pa do isplate

do 31. prosinca 2007. g. po stopi od 15 % iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, zatim od 01. siječnja 2008. g. do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. iz Z., ..., OIB: ..., da tužitelju S. D. M. iz Z., ..., OIB: ..., naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 8.982,00 kn kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29. lipnja 2021. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud, prihvaćajući kao osnovan zahtjev tužitelja i temeljeći svoju odluku na utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 potpuno promašio svoje shvaćanje jer se navedene presude ne mogu odnositi na ovaj pravni odnos obzirom da predmetni ugovor o kreditu više nije na snazi budući je isti prestao isplatom kredita. Pri tome ukazuje i na pravno shvaćanje Županijskog suda u Osijeku. Ukazuje na činjenicu da je sklopljeni ugovor o kreditu predstavljao pravu volju ugovornih strana i da je posljedično tome tužitelj pristao i na promjenu kamatne stope ugovorene odredbom čl. 4. Ugovora o kreditu, a utemeljena na njegovim Općim uvjetima poslovanja, a koje odredbe su posve jasne. Prilikom sklapanja navedenog ugovora o kreditu poštovao je svu pravnu regulativu propisanu odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 2/15 i 52/16 – dalje: ZPK) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Ukazuje na činjenicu da je tijekom ugovornog odnosa mijenjao kamatnu stopu zbog promjena tržišnih uvjeta, a pri tome tužitelj nikada nije prigovarao takvim promjenama, niti je zatražio raskid ugovora, dakle za zaključiti je da je odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi bila posljedica volje ugovornih strana, pa posljedično tome zaključak suda o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nema uporišta niti u zakonskim propisima, niti u provedenom dokaznom postupku. Nadalje, ističe da je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena odredbama ZOO i njezinim ugovaranjem ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući je ista prema svim sudionicima. Ukazuje na odredbu čl. 22. ZOO i Opće uvjeta poslovanja banke, koji su sastavni dio navedenog ugovora o kreditu. Prigovara i zaključku prvostupanjskog suda o neosnovanosti njegova prigovora zastare te ukazuje na odredbu čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07 i 79/09 - dalje: ZZP/07), kao i na odredbe čl. 241. ZOO. Žalitelj, nadalje smatra da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP jer su razlozi pobijane presude nejasni i proturječni.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka, odnosno da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženika u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba ovog žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.074,98 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom s osnove preplaćenog iznosa utemeljenog na ništetenoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 4.) i isplatu iznosa od 9.938,87 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preplaćenog temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli (čl. 7.) sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: ..., od 27.04.2006., a koji ugovor je solemniziran kod J. b. M. B. iz Z., pod poslovnim brojem: OU-..., od 28. travnja 2006., sklopljenim između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženik, kao kreditora, a sve po pravilima o stjecanju bez osnove, smatrajući da je te iznose tuženik stekao bez osnove budući je te iznose, u utuženom razdoblju, naplatio od tužiteljice temeljem navedenih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 4. točka 1.) i valutnoj klauzuli (čl. 7.), utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. 6. 2018.

8.1. U ovom postupku nije sporno da je između tuženika, kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita sklopljen Ugovoru o kreditu broj: ..., od 27. 04. 2006., koji je solemniziran kod J. b. M. B. iz Z., pod poslovnim brojem: OU-..., od 28. travnja 2006., temeljem kojeg je tuženik, kao kreditor stavio na raspolaganje tužiteljici iznos od 12.730,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita i da je između njih ugovorena promjenjiva kamatna stopa (čl. 4. Ugovora) i valutna klauzula sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke te valutna klauzula (čl. 7. Ugovora). Nije sporna ni visina novčane tražbine tužitelja.

8.2. Sporno jesu li ove ugovorne odredbe, navedenog Ugovora o kreditu kojima je između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula ništetne i posljedično tome ima li tužiteljica osnovano pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od nje naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO). Osim toga, sporna je i osnovanost tuženikova prigovora zastare.

9. Prvostupanjski sud je odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav njezin tužbeni zahtjev zaključujući, u bitnome, da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u odredbama čl. 1., 3, 4., 5., 6., 7. i 9. navedenog Ugovora nepoštene, jer se u konkretnom slučaju radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužiteljice, budući su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem navedene ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO, koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Posljedično tome prvostupanjski sud smatra da je odredba čl. 4. navedenog ugovora o kreditu u dijelu u kojem se utvrđuje da je korisnik kredita obvezan platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke ništetna i to vezano uz upravo onaj dio odredbe koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope te da je stoga, a zbog primjene tog ništetnog dijela navedenog članka ugovora između stranaka došlo do stjecanja bez osnove u korist tuženika i to u visini razlike koja je nastala naplatom po promijenjenoj, višoj kamatnoj stopi od strane banke na teret tužitelja. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da tužiteljici kao potrošaču nisu na svima jasan način prilikom ugovaranja Ugovora o kreditu obrazloženi svi dosezi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nije joj objašnjeno na koji način i po kojim parametrima može doći do povećanja te kamatne stope, a niti je tuženik, kao banka i kreditor omogućio tužiteljici, kao ugovaratelju i potrošaču da na ravnopravnoj bazi pregovara s bankom o toj ugovornoj odredbi. Osim toga, prvostupanjski sud, cijeneći i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Rev-2221/2018 od 03.09.2019., smatra da su ništene i pojedine odredbe čl. 1., 4., 5., 6., 7. i 9. navedenog Ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu za švicarski franak jer su banke propustile dati svojim klijentima sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumijete značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu te sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose, pa je posljedično tome ugovaranjem valutne klauzule došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužiteljice, pa su i te ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne. Pri takvom pravnom shvaćanju prvostupanjski sud je imao na umu da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 93/03 – dalje: ZZP/03), čiji sadržaj su činile odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, pa je tako čl. 81. st. 2. i 3. navedenog Zakona bilo propisano da se nepoštenom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa posljedično tome, a obzirom na utvrđenu činjenicu da se o navedenim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, prvostupanjski sud zaključuje da su te ugovorne odredbe ništetne. Posljedično tome, prvostupanjski sud je uz primjenu odredaba čl. 1111. i čl. 1115. ZOO obvezao tuženika isplatiti tužiteljici navedene novčane iznose – odnosno vratiti tužiteljici ono što je na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi primio.

9.1. Pri tome je prvostupanjski sud, kao neosnovan odbio tuženikov prigovor zastare, zaključujući da zastara ove novčane tražbine temeljem odredbe čl. 225. ZOO zastarijeva za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a da je podnošenjem tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa koja je podnijeta Trgovačkom sudu u Zagrebu 04.04.2012., a koji postupak je okončan presudo poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., došlo do prekida zastare te da je ista ponovo počela teći pravomoćnošću te presude, odnosno 13.06.2014., kada je donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/2013-4, pa računajući od tada pa do podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao navedeni rok zastare od pet godina. Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje i da je prilikom odlučivanja o prigovoru zastare imao u vidu pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. kojim se zaključuje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa niti iz ovog razloga nije nastupila zastara ove novčane tražbine tužiteljice.

10. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP), a koja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge.

10.1. Prije svega, u odnosu na žalbene razloge tuženika, kao žalitelja u dijelovima kojima ukazuje na zaključke prvostupanjskog suda u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu broj: ... od 27.04.2006., koji je solemniziran kod J. b. M. B. iz Z., pod poslovnim brojem: OU-... od 28. travnja 2006., sklopljen između tuženika, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnice kredita, utemeljenim na navedenim pravnim shvaćanjima izraženima u navedenim presudama, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10.2. Na temelju odredbe čl. 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10.3. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, pa je posljedično tome prvostupanjski sud, suprotno ovim žalbenim navodima tuženika, između ostalog, pravilno utemeljio svoju odluku o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i na navedenim pravnim shvaćanjima izraženim u navedenim odlukama donesenim u postupcima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojima je kao tuženik sudjelovao i ovdje tuženik, pri čemu je ta pravna shvaćanja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, razmatrao i u okolnostima konkretnog slučaja - uvjetima pod kojima je sklopljen navedeni Ugovor o kreditu broj: ... od 27.04.2006., koji je solemniziran kod J. b. M. B. iz Z., pod poslovnim brojem: OU-... od 28. travnja 2006. i njegovom sadržaju.

10.4. Pri tome, u odnosu na pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o razlozima ništetnosti navedenih ugovornih odredbi kojima je između stranaka u postupku ugovorena o promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u švicarskim francima, valja istaknuti da je takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u cijelosti podudarno sa pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženima u svojim odlukama poslovni broj: Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i poslovni broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., pa je i iz tog razloga žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

10.5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužiteljice za isplatu navedenih novčanih iznosa pravilno zaključujući da je temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženik nezakonitom promjenom kamatne stope i ugovorenom valutnom klauzulom od tužiteljice naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, upravo u presuđenim novčanim iznosima i da je posljedično tome te iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužan platiti tužiteljici, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom.

10.6. Prvostupanjski sud je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tuženik nepošten stjecatelj i da je, kao takav na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO), a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada.

10.7. U odnosu pa na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ustraje na prigovoru zastare valja istaknuti da je prvostupanjski sud i u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj prigovor tuženika. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.), a računajući od tada pa do podnošenja ove tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao rok zastare od 5 godina, zbog čega u konkretnom slučaju zastara nije nastupila. Pri takvom shvaćanju posebice treba imati na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. ZZP/07 propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava. Pokretanjem i vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Za ovakvo pravno shvaćanje treba imati na umu i odredbu čl. 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502.c ZPP). Osim toga, prilikom donošenja odluke o pitanju zastare u konkretnim predmetima treba cijeniti i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013., od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače to pravo je nadređeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe – dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZIDZZP/12) te se primjenjuju kao nacionalni propis. Pri tome valja istaknuti da se na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, međutim u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

10.8. Slijedom navedenog, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, valja zaključiti da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, računajući taj rok temeljem odredbe čl. 225. ZOO (tako i u Rev-2245/17-2 od 20.ožujka 2018.), radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu. Pri tome, valja istaknuti i da je odlučujući o ovom prigovoru zastare prvostupanjski sud svoje pravno shvaćanje o neosnovanosti ovog prigovora tuženika pravilno utemeljio i na navedenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.. pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

10.9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP pravilno odlučio i o svim troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i ovom sudu prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj izjavljenom žalbom.

11. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 30. rujan 2021.

S u d a c:

Bruno Franković, v.r.