Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-341/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Ivana Turudića, univ.spec.crim., članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. G. i optuženog N. C., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog G. G. i optuženog N. C., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-122/2021. (K- 54/2020.) od 2. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2021.
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog G. G. i optuženog N. C. kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-122/2021. (K- 54/2020.) od 2. rujna 2021. u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog G. G. i optuženog N. C., zbog šest kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. i tri kaznena djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11., uz primjenu članka 51. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.,70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog G. G. i optuženog N. C. temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te im je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 9. veljače 2020. pa nadalje.
2. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je optuženi G. G. osobno te po branitelju, odvjetniku N. A. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koje žalbe se sadržajno nadopunjuju, pa će biti razmatrane kao jedinstvena žalba s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor
3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio i optuženi N. C. po branitelju, odvjetniku Z. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor te podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Pobijano rješenje sa žalbama je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Po razmatranju pobijanog rješenja i žalbenih navoda optuženog G. G. i N. C. ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika temeljem zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom se može prevenirati opasnost od ponavljanja kaznenog djela.
7. Nisu u pravu optuženici kada u svojim žalbama ukazuju na duljinu trajanja istražnog zatvora, apostrofirajući da se istražni zatvor sada već pretvorio u izdržavanje kazne pri čemu G. G. neizravno, a N. C. izravno upiru na povredu načela razmjernosti. Naime, suprotno istaknutim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovih optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja. Unatoč činjenici što se optuženici nalaze u istražnom zatvoru od 9. veljače 2020., u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu te stoga, drugostupanjski sud nalazi kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08.
7.2. Pritom i optuženi G. G. i optuženi N. C. u žalbi ističu da su uslijed trajanja mjere istražnog zatvora progradirali njihovi zdravstveni problemi. G. G. navodi da njegovi problemi s koljenom zahtijevaju operativni zahvat, kao i da ima probleme dentalne naravi, dok optuženi N. C. ističe tegobe vezane uz probavni sustav te također zdravstvene tegobe dentalne prirode. Međutim, drugostupanjski sud ne nalazi da bi ovi navodi bili od značaja, skrećući pažnju optuženicima da je zdravstvena skrb istražnih zatvorenika osigurana unutar zatvorskog sustava.
7.3. Optuženi N. C., pak pogrešno smatra da se istražni zatvor može zamijeniti nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. Naime, prvostupanjski je sud iznio dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom, koji se ogledaju upravo u svim okolnostima na strani obojice optuženika, kako osobnim, tako i okolnostima počinjenja kaznenih djela koja im se stavljaju na teret, a iznesene razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
8. Vezano uz valjanu ocjenu prvostupanjskog suda u odnosu na nemogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama, valja istaći da je s pravom prvostupanjski sud izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora odnosno postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, te su stoga neprihvatljivi žalbeni navodi optuženog G. G. i optuženog N. C. koji ukazuju na suprotno.
8.1. S tim u vezi neprihvatljiv je žalbeni navod N. C. da prvostupanjski sud prilikom isticanja činjenice ranije osuđivanosti optuženika ne uzima u obzir činjenicu da je optuženik većinu ranijih kaznenih djela počinio prije više od 15 godina. Pritom, žalitelj gubi iz vida koliko vremena mu je proteklo na slobodi po izlasku s izdržavanja kazne do trenutka kada je ponovno osnovano sumnjiv na počinjenje novih kaznenih djela (prema izvatku iz kaznene evidencije, izdržavao je višegodišnje kazne zatvora od 2003. pa nadalje, pri čemu mu je posljednja presuda, broj Kv I-267/15. izrečena 8. prosinca 2015., te postala pravomoćna 9. ožujka 2016., a kojom su objedinjene četiri presude i izrečena jedinstvena kazna zatvora u ukupnom trajanju od 15 godina). Jednako tako, u potpunosti je neprihvatljiv žalbeni navod da je stegovni prijestup zbog kojeg je optuženi N. C. proglašen krivim izravna posljedica boravka optuženika u istražnom zatvoru. Naime, prvostupanjski sud je cijeneći kriminalnu količinu koja se u ovom postupku optuženicima stavlja na teret, kao i iskazanu kriminalnu volju, izrazitu upornost i bezobzirnost u protupravnom postupanju te činjenicu da su inkriminirana kaznena djela počinjena u vrlo kratkom razdoblju od svega dva dana, donio valjanu odluku prilikom redovne kontrole istražnog zatora.
8.2. Kada se svemu navedenom pridoda da se radi o višestruko pravomoćno osuđivanim osobama zbog različitih kaznenih djela kako imovinskog tako i nasilnog karaktera, a što se tiče optuženog N. C. i zbog istog kaznenog djela u dva navrata, razvidno je kako su optuženi G. G. i optuženi N. C. osobe koje učestalo dolaze u sukob sa zakonom i kojima je činjenje kaznenih djela, a posebice onih imovinskog karaktera postalo obrazac ponašanja putem kojeg pribavljaju potrebna materijalna sredstva. Stoga, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da na strani obojice optuženika postoji konkretna i neposredna opasnost od ponavljanja istih ili sličnih djela, koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom.
9. Oba optuženika pozivaju se i na članak 22. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine 59/90., 145/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.), kao i na članak 5. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) , u smislu da se time što im je produljen istražni zatvor na najgrublji mogući način krše ove odredbe. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.
10. Neprihvatljiv je žalbeni navod N. C. da nije ispunjena ni opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora. Protivno navodu žalitelja, drugostupanjski sud nalazi da upravo iz razloga što osnovana sumnja proizlazi iz potvrđene optužnice, kao i dokaza na kojima se ista temelji, opravdanim se nameće zaključak da je u konkretnom predmetu osnovana sumnja ostvarena u dostatnom stupnju, a time je ujedno ostvarena osnovna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.
14. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 30. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
Lana Petö Kujundžić,v.r.
