Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-356/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Ivana Turudića, univ. spec. crim., članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene D. K. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Š. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-I-52/2021-7 (K- 40/2014.) od 6. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog Š. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-I-52/2021-7 (K-40/2014.) od 6. rujna 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-16/2013. od 30. svibnja 2014., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-30/2014-18 od 20. listopada 2014., protiv optužene D. K. i drugih, zbog kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog Š. K. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 1. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 5. studenog 2020. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno optuženi Š. K. i po branitelju odvjetniku K. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske istražni zatvor ukinuti, a podredno ukinuti pobijano rješenje i "uputiti predmet na ponovno odlučivanje". S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj uvodno ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka navodeći da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti iz čega proizlazi postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela kao i da je propustio obrazložiti postojanje opasnosti od bijega. Međutim, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Š. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, smjerajući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
5.1. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Naime, za ispunjene osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. dostatno je postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela za koje se optuženik tereti.
6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženog nisu takve da bi i nadalje opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti bijega. Naime, žalitelj navodi da je na raspravi upozoren sukladno članku 404. stavak 3. ZKP/08. pa da je time otpala svaka mogućnost da ometa i opstruira daljnje vođenje kaznenog postupka te produljenje istražnog zatvora nema nikakvu svrhu.
7. Međutim, protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su na strani optuženog Š. K. ostvarene one osobite okolnosti koje ukazuju na postojanje realne i predvidive opasnosti da će on na slobodi pobjeći, kriti se i time postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, čime je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08, a ta opasnost je takvog intenziteta da se ne može za sada prevenirati blažim mjerama.
7.1. Opasnost od bijega kod optuženika prvostupanjski sud osnovano nalazi u činjenicama da optuženik nakon prvog ispitivanja 2014. više nije boravio na adresi prebivališta iako je prilikom prvog ispitivanja upozoren u smislu članka 272. stavka 2. ZKP/08. da je dužan odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promijeni adresu, kao i na posljedice ako ne postupi prema toj obvezi te usprkos činjenici što je bio upoznat s time da je protiv njega podignuta optužnica. Pismena koja su dostavljana optuženiku su bila vraćana uz napomenu da je primatelj obaviješten, ali nije podigao pošiljku. Potom je pravilno utvrđeno da je optuženik 2015. odjavio adresu svog prebivališta u Č. te unatoč poduzetim mjerama adresa optuženika nije bila utvrđena, niti se sam javio sudu, nego je na temelju izdanog europskog uhidbenog naloga 18. rujna 2018. uhićen u Ujedinjenom Kraljevstvu, a izručen Republici Hrvatskoj 5. studenog 2020. Dakle, nije riječ o dragovoljnom pristupu optuženika pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, a uz navedeno, imajući u vidu brojnost, težinu i posljedice kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret potvrđenom optužnicom, doista je razumno za očekivati da će, puštanjem na slobodu, optuženik pobjeći te postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, a rizik od bijega kod optuženik je takve razine da se ne može prevenirati određivanjem jamstva ili nekom od mjera opreza. Opet se ističe, o ranijem bijegu optuženika i skrivanju u inozemstvu je već Visoki kazneni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište u svojim odlukama (II Kž-104/2021. od 9. travnja 2021. i II Kž-228/2021. od 8. srpnja 2021.). Zbog svega navedenog, s pravom je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženog Š. K. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
8. Značaj pobijanim rješenjem navedenih okolnosti koje govore o realno predvidivoj opasnosti od bijega kod optuženog Š. K., i po ocjeni drugostupanjskog suda ukazuju na zaključak da je protiv optuženog primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., za sada, jedina prikladna te nadalje nužna. Ni po ocjeni drugostupanjskog suda, svrhu zbog kojih je do sada primjenjivan istražni zatvor, u ovom trenutku, nije moguće ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom odredbama ZKP/08. pa tako ni mjerom oduzimanja putne ili druge isprave niti "u kombinaciji s drugim propisanim mjerama opreza" kako predlaže žalitelj. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi da daljnje produljenje istražnog zatvora nema nikakvu svrhu i da ne postoji opasnost od bijega.
9. U žalbi se nadalje tvrdi da sud ponavlja jedne te iste razloge prilikom produljenja mjere istražnog zatvora. Protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u ovoj fazi postupka pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Stoga su bez značaja takvi navodi žalbe koji evidentno smjeraju na primjenu tzv. dinamičkog pristupa razvijenog u praksi Europskog suda za ljudska prava, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika pa nije u pravu žalitelj da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.
9.1. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika pa tako nije došlo ni do navodnih povreda koje se ističu u žalbi iz članka 22. stavak 2. i članka 24. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.), u vezi članka 5. stavka 1. točka c), te stavka 2. i 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) niti je riječ o "arbitrarnom lišenju slobode" kako pogrešno navodi žalitelj.
10. Žalbeni navodi kojima optuženik tumači primjenu odredbi članka 404. stavak 3. ZKP/08. ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora kraj svih okolnosti koje su prethodno iznesene. Nije u pravu žalitelj da je riječ o pretpostavkama niti o "percipiranju budućih želja", nego je riječ o činjenicama koje u svojoj međusobnoj i logičnoj povezanosti predstavljaju okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Bez značaja su pretpostavke optuženika u žalbi da mu se može suditi u odsutnosti i da više ne mora dolaziti na rasprave.
11. Suprotno žalbenim navodima, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti optuženik, propisane kazne te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, posebno imajući u vidu kriminalnu količinu. Suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je do sada u postupku pokazao dovoljan stupanj marnosti i nije bilo zastoja u postupanju. Bez značaja su pretpostavke optuženika u žalbi o tome što je za očekivati u nastavku rasprave u ovom postupku, kao i tome da je prvostupanjski sud svoju "ovlast o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora prenio na Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu".
12. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske smatrajući da se može primijeniti, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od bijega (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
13. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 30. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Lana Petö Kujundžić v.r.
