REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:16 Pn-3414/20-50

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja D. C. (OIB: ….) iz D. G., zastupanog po punomoćnici L. H., odvjetnici u Z., protiv tuženika Republika Hrvatska (OIB: 52634238587), zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. rujna 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja D. G. i zamjenice zastupnika tuženika L. M., 29. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju D. C. iznos od 25.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2013. do isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 25.000,00 kn sa zateznom kamatom, odnosno za isplatu zatezne kamate na gore dosuđeni iznos od 25.000,00 kn za razdoblje od 20. srpnja 2012. do 26. travnja 2013.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi od 26.4.2013. i tijekom postupka naveo da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora na temelju presude Županijskog suda u Zagrebu od 17.6.2009. br. K-79/09. Isti je u razdoblju od 4.3.2009. do 30.6.2010. bio u Zatvoru u Z., nakon čega je premješten u Kaznionicu u L. gdje se

nalazi i u vrijeme podnošenja tužbe. Tužitelj kaznu izdržava u ponižavajućim uvjetima koji su suprotni odredbama Ustava Republike Hrvatske, Zakona o izvršenju kazne zatvora, kao i CPT Standardima Vijeća Europe, a zbog prenapučenosti i loših higijenskih uvjeta radi se o smještaju nedostojnom čovjeka kojim mu je povrijeđeno temeljno pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima. Tako je uglavnom u Zatvoru u Z. bio smješten u sobi površine oko 20 m2 s još 6 osoba što je prostor ispod minimuma standarda predviđenog zakonskim propisima, a kraće vrijeme boravio je i u sobi površine 30 m2 s još 19 zatvorenika, gdje je zbog prenapučenosti često dolazilo po povišenih tenzija i svađa između zatvorenika. Zatvorenici u Zatvoru u Z. 22 sata dnevno provode u sobi, u kojoj se nalazi i sanitarni čvor bez adekvatne ventilacije i koji od ostatka prostorije nije u potpunosti odijeljen, što dovodi do neugodnih mirisa i nehumanih uvjeta obavljanja nužde i općenito ponižavajućih higijenskih uvjeta. U istom prostoru poslužuje se i hrana što je uslijed nedostatka prostora i nedostatne ventilacije te postojanja sanitarnog čvora vrlo neprimjereno i vrijeđa ljudsko dostojanstvo. S obzirom da za stolom nema mjesta za sve zatvorenike, primorani su jesti "na smjenu" ili na krevetu. U Zatvoru ne postoji prostorija za zajedničko druženje zatvorenika ili blagovaonica, a ne postoji niti mogućnost bavljenja kojom od slobodnih aktivnosti. Održavanje osobne higijene je vrlo otežano, budući da je tuširanje dozvoljeno tek jednom tjedno u trajanju od 5 minuta, zbog čega se zatvorenici improvizirano tuširaju u sobama na krajnje neprikladan način. Zbog nedostatka sredstava za održavanje osobne hijene i čistoće prostorija u kojima borave zatvorenici, a koje je Zatvor dužan osigurati, uvjeti života su dodatno otežani. Zatvorenicima je otežan, odnosno onemogućen i kontakt s obitelji i vanjskim svijetom, dok hrana koja se poslužuje ne odgovara zdravstvenim i prehrambenim standardima, a cijene proizvoda u kantini su previsoke i nerealne. Osvjetljenost u sobi je vrlo slaba te su po cijeli dan upaljene neonske lampe, što uzrokuje glavobolje i slabi vid. Tijekom ljeta u sobi je nepodnošljivo vruće, dok je zimi grijanje nedostatno. Zdravstvena zaštita u Zatvoru u Z.

također je neadekvatna. U Kaznionici u L. tužitelj boravi u sobi od 9 m2,

što obuhvaća i sanitarni čvor. U sobi boravi 4 zatvorenika te nema mjesta za normalno kretanje. S obzirom na skučenost prostora i male prozore, u sobi nema dovoljno svježeg zraka i prirodne svjetlosti te je vrlo zagušljivo. Higijenski uvjeti su također neprihvatljivi, a budući da 56 zatvorenika koristi 4 tuš kabine, a prostor kupaonice je pun gljivica i plijesni te tople vode skoro nikada nema. Kroz rešetke na čitavi odjel pada smeće s gornjih katova te je sve prljavo i prilično neuredno. Tužitelj je u Kaznionici u L. boravio u više različitih odjela i soba gdje je često bio smješten i sa zatvorenicima "povratnicima" koji su osuđene na dugotrajne kazne zatvora. Zdravstvena zaštita je u potpunosti neadekvatna, tužitelj ima probleme sa zubima i već neko vrijeme ga boli peta lijeve noge i sama noga, ali usprkos traženju nije uspio ostvariti odgovarajuću liječničku skrb. Hrana ne udovoljava prehrambenim standardima, dok su uvjeti u zatvorskoj blagovaonici te općenito higijena loši. Za vrijeme cijelog izdržavanja kazne zatvora tužitelj nije imao mogućnosti za pravilno ostvarenje zakonom zajamčenih prava na rad, prava na sportske aktivnosti. na druženja, pristup bibilioteci ili pravo na izobrazbu. Uslijed nepravilnog provođenja programa izvršavanja kazne tužitelja se ne priprema za izlazak iz zatvora. Zbog svega toga tužitelj je uputio zahtjev za sudsku zaštitu Županijskom sudu u Varaždinu, te je rješenjem suca izvršenja prihvaćen zahtjev tužitelja u pogledu neadekvatnog smještaja. Kako je u konkretnom slučaju izdržavanjem kazne u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti, i to posebice pravo na tjelesni, psihički, i duševni integritet te pravo na dostojanstvo, tužitelj je potraživao od tuženika pravičnu novčanu naknadu za takvu povredu u iznosu od 95.970,00 kn (70,00 kn po danu boravka u zatvoru) sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu i troškovima postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i kasnije u cijelosti osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Istakao je prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda te prigovor zastare za sva potraživanja unazad 3 godine od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora. U preostalom dijelu u bitnom ne čini spornim boravak tužitelja u Zatvoru u Z. i K. u L. u

utuženom razdoblju, ali poriče navode da se radilo o smještaju protivnom propisanim standardima. Nesporna prenapučenost zatvorskih soba u kojima je boravio tužitelj posljedica su objektivnih okolnosti, koja činjenica međutim za sebe ne ukazuje na nečovječno postupanje prema tužitelju i povredu njegovog ljudskog dostojanstva. Svi drugi propisani smještajni uvjeti bili su osigurani te stoga tuženik osporava tome suprotne navode tužbe. S obzirom da u konkretnom slučaju tužitelju nije povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesni i duševni integritet te dostojanstvo, ne postoje niti pretpostavke za dosudu zatražene pravične novčane naknade, pa je tuženik predlagao odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Presudom ovoga suda od 4.8.2017. br. Pn-1515/13-38 u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn. Žalbu protiv te presude podnio je tužitelj, a ista žalba odbijena je i potvrđena prvostupanjska presuda presudom Županijskog suda u Vukovaru od 29.5.2018. br. Gž-949/17-3. Protiv te presude tužitelj je podnio ustavnu tužbi te je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 10.12.2020. br. U-III-2774/18 ustavna tužba usvojena u odnosu na prigovore podnositelja (ovdje tužitelja) glede osobnog prostora koji je imao na raspolaganju tijekom boravka u Kaznionici u L. te su slijedom toga ukinute gore citirane prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak, dok je rješenjem ustavna tužba odbačena u odnosu na podnositeljeve prigovore gleda ostalih uvjeta kojima je bio podvrgnut tijekom boravka u Kaznionici u L. i glede uvjeta kojima je bio podvrgnut tijekom boravka u Zatvoru u Z..

4. U ponovnom postupku tužitelj potražuje od tuženika s osnova pretrpljene neimovinske štete iznos od 50.000,00 kn sa zateznom kamatom i troškovima postupka, dok je tuženik u cijelosti ostao kod svih ranijih navoda i prigovora.

5. U provedenom postupka sud je izvršio uvid u izvješća pučkog pravobranitelja, za 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012., rješenje Županijskog suda u Z. od 8.3.2010. br. K-79/09, zahtjev za sudsku zaštitu tužitelja od

19.7.2012. rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 20.3.2013. br. Ik I-549/12- 9 i od 8.4.2013. br. Kž I-98/13-3, zahtjev za mirno rješenje spora od 19.7.2012., dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 3.10.2012., presude Europskog suda za ljudska prava, liječničku dokumentaciju i zdravstveni karton za tužitelja, Izvješće Ustavnog suda Republike Hrvatske o uvjetima života u zatvorima od 12.6.2014. br. U-X-5464/2012, Standarde Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), pročitani su iskazi svjedoka Lj. M. iz ovosudnog spisa br. Pn-

1869/13 i svjedoka J. Ž. iz ovosudnog spisa br. Pn-3920/13, pročitan je zapisnik o očevidu u Zatvoru u Z. iz ovosudnog spisa br. Pn-1811/13 i zapisnik o očevidu u Kaznionici u L. s nalazom i mišljenjem vještaka iz ovosudnog spisa br. Pn-4253/12, saslušani su svjedoci M. J., I. Š.,

M.K. i R. H. te tužitelj.

6. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu pravične novčane naknade zbog navodne pretrpljene povrede prava osobnosti izdržavanjem kazne zatvora u Zatvoru u Z. (dalje: Zatvor) i Kaznionici u L.

(dalje: Kaznionica) u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima. Sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 99/99., 29/02. i 49/02.) ovaj sud je prilikom donošenja predmetne presude obvezan poštivati pravna stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske izražena u gornjoj odluci kojim su ukinute ranije presude zbog povrede ustavnog prava ovdje tužitelja glede osobnog prostora koji je imao na raspolaganju u Kaznionici u L..

9. Između stranaka nije sporno da se tužitelj u razdoblju od 5.3.2009. do 30.6.2010. nalazio u Zatvoru u Z. gdje je u razdoblju od 5.3.2009. do

2.4.2010. bio u pritvoru te boravio na ... zatvorskom odjelu u sobama br. …, …, …, … i … s još četiri do šest pritvorenika. U razdoblju od 2.4.2010. do

30.6.2010. nalazio se na izdržavanju kazne u Centru za d., te je do

20.4.2010. boravio u ... zatvorskom odjelu u sobi br. … s još pet do šest, a ponekad i sedam zatvorenika, nakon čega je do 24.5.2010. boravio u sobi … -

.. s još šesnaest do sedamnaest zatvorenika (do 11.5.2010), odnosno s još jedanaest do trinaest zatvorenika (do 24.5.2010.), a poslije toga boravio je na ... zatvorskom odjelu u sobi .. s još pet do sedam zatvorenika.

10. Iz dopisa Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Z. od

20.10.2014. proizlazi da sobe br. …, …, …, …, …, … i … imaju površinu od 21,10 m2 (od čega je sanitarni dio 1,57 m2), a volumen istih je 49,80 m3. Soba br. A1-110 ima površinu od 43,71 m2 (od čega je sanitarni dio 1,92 m2), a volumen sobe je 112,33 m3. Sobe nisu pregrađene, te svaki zatvorenik može koristiti svu površinu i volumen sobe. Sobe br. …, …, …, …, …, … i … imaju po četiri prozora (visine 86 cm i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 3,20 m2), a soba …-… ima 8 prozora (visine 86 cm i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 6,40 m2), koji se mogu otvoriti i time je omogućeno prozračivanje, a kroz iste se vrši dotok danjeg svjetla. Objekt Zatvora nije klimatiziran, a otvaranjem prozora omogućava se prozračivanje. U sobi se nalazi stol s dvije klupe i još stolica prema potrebama zatvorenika, a za konzumiranje obroka zatvorenik ima na raspolaganju po 30 minuta za doručak i večeru, te za ručak jedan sat sukladno Dnevnom rasporedu za zatvorenike. Objekt Zatvora nema blagovaonice za zatvorenike, te svi zatvorenici, neovisno o statusu dnevne obroke hrane konzumiraju u zatvoreničkim sobama. Sanitarni čvor je od ostatka sobe odvojen zidom visine 180 cm. Dezinsekcija Zatvora obavlja se najmanje četiri puta godišnje, a uključuje i dezinsekciju zatvoreničkih soba, dok se deratizacija obavlja dva puta godišnje i to samo objekta Zatvora, a ne i zatvoreničkih soba. Zatvorenicima je svakodnevno omogućeno pranje tijela budući da u zatvoreničkim sobama imaju stalno dostupnu pitku (hladnu i toplu) vodu, što omogućuje dodatno održavanje higijene. Čistoća posteljnog rublja, rublja i odjeće zatvorenika obavlja se u zatvorskoj praonici rublja, a prema Dnevnom rasporedu za zatvorenika obavlja se svakih 15 dana. Pokrivači se peru najmanje jedan puta godišnje, a madraci i jastuci se zamjenjuju ako su oštećeni. Svakom zatvoreniku omogućene su potrepštine za održavanje osobne higijene. U skladu s Dnevnim rasporedom za zatvorenike istima je omogućen svakodnevni boravak na svježem zraku u trajanju od najmanje dva sata, a osigurana su im najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal dnevno. Zatvorenicima je svakodnevno omogućen odlazak kod zatvorskog liječnika, a u Zatvoru je osigurana skrb liječnika specijaliste psihijatra, liječnika opće medicine (u dvije smjene) i stomatologa. Telefonski razgovor s obitelji obavljao se jedanput tjedno u trajanju od 8 minuta, uz mogućnost izvanrednih razgovora uz odobrenje uprave Zatvora. Šišanje se obavlja prema potrebama zatvorenika, a zatvorenicima koji nemaju novca osigurava se pribor za pisanje, donje rublje i odjeća. Zatvorenici su obvezni održavati čistoću prostorija i prostora u kojima borave i koje koriste u trajanju od dva sata dnevno bez novčane naknade. Sukladno Pravilniku o Kućnom redu u zatvorima za izvršavanja istražnog zatvora istražnim zatvorenicima se omogućava posjet srodnika ili druge osobe (po odobrenju suda) šest puta mjesečno, od čega dvije posjete u neradne dane. Posjeti traju po 20 minuta. Zatvorenici na izdržavanju kazne zatvora imaju pravo na posjete članova obitelji dva puta mjesečno i blagdanom u trajanju od najmanje 1 sat. Maloljetna djeca mogu posjećivati roditelja zatvorenika svaki tjedan i blagdanom.

11. Nadalje, nije sporno se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u L. u razdoblju od 30.6.2010. do 30.5.2014. kada je pušten na uvjetni otpust. Glede utuženog razdoblja tužitelj je u razdoblju od 30.6.2010. do 26.7.2010. boravio na odjelu … u sobi br. …, površine 9,50 m2 i volumena 27,40 m3, površine sanitarnog čvora 1,80 m2, s još 3 zatvorenika, u razdoblju od 26.7.2010. do 3.2.2011. boravio je na odjelu … u sobi br. … površine 9,43 m2 i volumena od 28,29 m3, površine sanitarnog čvora od 1,50 m2, s još 3 zatvorenika, u razdoblju od 3.2.2011. do 18.5.2011. boravio je na odjelu … u sobi br. … površine 9,25 m2 i volumena od 30,98 m3, površine sanitarnog čvora od 1,68 m2, s još 3 zatvorenika, u razdoblju od 18.5.2011. do 13.8.2011. boravio je na odjelu … u sobi br. 8 površine 9,61 m2 i volumena od 32,67 m3, površine sanitarnog čvora od 1,68 m2, s još 3 zatvorenika, u razdoblju od 13.8.2011. do 29.11.2011. boravio je na odjelu … u sobi br. … površine 31,55 m2 i volumena od 105,69 m3, površine sanitarnog čvora od 2,15 m2, s još 11 zatvorenika, u razdoblju od 29.11.2011. do 22.3.2012. boravio je na odjelu … u sobi br. … površine 9,65 m2 i volumena od 32,81 m3, površine sanitarnog čvora od 1,68 m2, s još 3 zatvorenika, u razdoblju od 22.3.2012. do 25.3.2012. boravio je na odjelu … u sobi br. .. površine 9,46 m2 i volumena od 27,43 m3, površine sanitarnog čvora od 1,50 m2, s još 3 zatvorenika, u razdoblju od 25.3.2012. do 21.5.2012. boravio je na odjelu … u sobi br. … površine 9,46 m2 i volumena od 27,43 m3, površine sanitarnog čvora od 1,50 m2, s još 3 zatvorenika, u razdoblju od 21.5.2012. do 29.9.2012. boravio je odjelu … u sobi br. … površine 9,79 m2 i volumena od 28,39 m3, površine sanitarnog čvora od 1,50 m2, s još 3 zatvorenika, u razdoblju od 29.9.2012. do 13.12.2012. boravio je na odjelu … u sobi br. … površine 9,45 m2 i volumena od 27,40 m3, površine sanitarnog čvora od 1,50 m2 s još 3 zatvorenika, u razdoblju od 13.12.2012. do 17.12.2012.boravio je u istoj sobi s još 2 zatvorenika, u razdoblju od 17.12.2012. do 21.2.2013. boravio je u istoj sobi s još 3 zatvorenika, u razdoblju od 21.2.2013. do 24.2.2013. boravio je u istoj sobi s još 2 zatvorenika, u razdoblju od 24.2.2013. do 1.3.2013. boravio je u istoj sobi s još 2 zatvorenika, u razdoblju od 1.3.2013. do 29.3.2013. ponovno je boravio u sobi br. … na istom odjelu s još 3 zatvorenika, u razdoblju od 29.3.2013. do 5.4.2013. boravio je u istoj sobi s još 2 zatvorenika, u razdoblju od 5.4.2013. do 6.4.2013. boravio je u istoj sobi s još 1 zatvorenikom, u razdoblju od 6.4.2013. do 10.5.2013. boravio je u istoj sobi s još 2 zatvorenika.

12. Iz dopisa Uprave za zatvorski sustav, Kaznionice u L. od

27.10.2014. proizlazi da je tužitelj bio radno angažiran od 16.7.2010. na poslovima u građevini, zatim od 21.1.2011. kao čistač u zatvoreničkoj kuhinji, a po pregledu na radu u zatvoreničkoj kuhinji, od 22.3.2012. kao radnik na utovaru. U slobodno vrijeme bio je uključen u informatičku sekciju. Smještaj zatvorenika u Kaznionici odgovara zdravstvenim, higijenskim i klimatskim prilikama. Sve prostorije u kojima zatvorenici borave su čiste, suhe, opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, te imaju prekidač za hitne pozive. Sobe su opremljene radijatorima koji su uključeni u sustav centralnog grijanja, a grijanje ovisi o klimatskim prilikama. Temperatura u sezoni grijanja u sobama se održava na 22°C, a noću na 15°C. Zatvorenici sukladno dnevnom rasporedu određeni dio dana borave izvan svojih soba, u radionicama, TV boravku ili na svježem zraku. Svi ti ostali prostori u kojima se boravi tijekom dana zadovoljavaju prostorne kapacitete. Kaznionica ima sanitarne uređaje koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god zatvorenici žele. Pitka voda uvijek je dostupna svakom zatvoreniku, a u sklopu zajedničkog sanitarnog čvora, odnosno kupaonice, na odjelu su u funkciji četiri tuša s toplom vodom koji su zatvorenicima dostupni za korištenje tijekom cijelog dana, dakle korištenje kupaonice nije ograničeno. Prostorije i prostori Kaznionice moraju se propisno održavati i redovito čistiti što obavljaju zatvorenici u trajanju od najmanje dva sata dnevno bez novčane naknade, a Kaznionica osigurava sredstva za čišćenje, održavanje osobne higijene, čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. Zdravstvena zaštita u Kaznionici je primjerena i adekvatna, te je kao takva pružena i tužitelju.

13. Postojanje takvih smještajnih uvjeta i rasporeda zatvorenika u Zatvoru u svojim iskazima uglavnom su potvrdili i svjedoci J. Ž. (upravitelj Zatvora od 14.8.2012.) saslušan u ovosudnom predmetu br. Pn-3920/13, odnosno svjedok Lj. M. (voditelj odsjeka unutarnjeg osiguranja)

saslušan u ovosudnom predmetu br. Pn-1869/13, a za čije iskaze su stranke pristale da se kao dokaz koriste i u ovom postupku. Sud je prihvatio navedene iskaze kao iskrene i uvjerljive, te suglasne kako međusobno tako i s gore dostavljenim podacima Zatvora. Tako utvrđeni smještajni uvjeti proizlaze i iz zapisnika o očevidu od 6.2.2014. provedenog u Zatvoru u ovosudnom predmetu br. Pn-1811/13 (sobe br. 121 i 53 na odjelu br. 7, te prostorije za tuširanje sa šest tuševa i jednim odvojenim prostorom za tuširanje), za koji dokaz su stranke također dale pristanak za korištenje u ovom postupku. Iz zapisnika o očevidu od 28.2.2013. u Kaznionici te nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo M.

O. iz ovosudnog predmeta br. Pn-4253/12, a za koje dokaze su stranke dale pristanak za korištenje u ovom postupku, proizlazi da izmjerena površina sobe br. …, na odjelu … iznosi 9,65 m2, volumen je 36,92 m3, dok je površina sanitarija 1,47 m2. Na sobi se nalaze dva prozora, svaki dimenzija 96x106 cm, grijanje je centralno, a temperatura zraka za vrijeme očevida u sobi je bila 22,9 °C. U sobi su bila četiri kreveta, dva po dva na kat, stol, stolice, ormarići za stvari, zidne vješalice. U sanitarijama postoji sanitarna keramika, tj. umivaonik, školjka, vodokotlić i zrcalo. Na odjelu postoji dnevni boravak 1 - soba za TV površine 38,54 m2, volumena 127,95 m3, sa sanitarnim čvorom površine 1,75 m2, s centralnim grijanjem te dnevni boravak 2 – također soba za TV površine 32,62 m2, volumena 108,29 m3, u kojima postoji TV prijamnik te stolovi i stolice. U dnevnom boravku 2 postoji i sudoper, bojler za toplu vodu, električni štednjak s tri grijaća tijela. Kupaonica na odjelu je površine 11,46 m2, volumena 38,05 m3, s klima uređajem i centralnim grijanjem, a postoje četiri ograđena prostora pogodna za tuširanje, prostor s umivaonikom i zrcalom. Blagovaonica je površine 392,73 m2, volumena 1.398,12 m3, gdje postoji više stolova s klupama. Postoje i 2 informatičke sobe površina 28,43 m2, volumena 126,80 m3, s više stolova, svaki sa stolicom, računalom i monitorom. Sud je prihvatio takav nalaz i mišljenje vještaka kao stručne i obrazložene, a isti u tim dijelovima potvrđuju i podatke koje je dostavila sama Kaznionica dopisom od 27.10.2014.

14. Tužitelj je u svom iskazu u bitnom potvrdio navode iz tužbe te ponovio da je osnovni problem Zatvora u Z. bila prenatrpanost ćelija budući da je u površinama malim prostorijama boravilo puno više ljudi nego što bi inače trebalo. Tako je on uglavnom tamo boravio sa 6-7 osoba u ćeliji, a jedno vrijeme dok se nalazio u karanteni bio je u sobi s još 20 ljudi. Određeno vrijeme bio je smješten u sobu s invalidima koji su imali razne psihičke i fizičke probleme zbog čega mu je boravak u tom razdoblju bio i dodatno otežan. Tužitelj inače pripada kršćanskoj adventističkoj zajednici te kao takav vjernik prakticira tzv. "košer" ishranu, što međutim nije mogao ostvariti za vrijeme boravka u Zatvoru jer su mu jednostavno rekli da takva mogućnost ishrane tamo ne postoji, a morao je konzumirati tzv. "islamsku" ishranu koja je bila predviđena za zatvorenike muslimanske vjeroispovijesti koja je u samo jednom dijelu slična njegovoj ishrani. U sobama u kojima je boravio WC je otvoren u sklopu sobe i koriste ga svi zatvorenici iz te sobe, što je naravno higijenski potpuno neprihvatljivo, a uzimajući i u obzir da su morali i jesti u toj istoj sobi budući da nije bilo posebnog prostora za blagovanje. Tuširanje je bilo jedanput tjedno i vremenski ograničeno, osvijetljenost soba u kojima je boravio nije bila optimalna, a bilo je nedovoljno i higijenskih potrepština. Imali su dva sata dnevno za šetnju dvorištem što je vrlo ograničeno, a npr. ukoliko nije želio ići u šetnju nije bilo mogućnosti da ostane u sobi, već su ga u tim trenucima ostavljali u sobi s drugim zatvorenicima, što mu je predstavljalo dodatni stres, budući da ne voli kontakte s nepoznatim ljudima. Osim te šetnje, preostalo vrijeme bio je zaključan u sobi. Zdravstvena skrb u Z., bila je gotovo nikakva, a osobno je u više navrata tražio da ga odvedu k liječniku budući da se osjećao jako loše, međutim, to nije učinjeno dok se nije doslovno srušio u sobi, kada su ga konačno odveli k liječnici. Isto tako, bezuspješno je tražio i tretman kod zubara. U Kaznionici u L. bilo ih je četvorica u sobi, ali su i sobe bile površinom manje od onih u Zatvoru u Z.. WC je također bio u sklopu sobe, ali ipak zatvoren s vratima. Svoj tip ishrane također nije dobio niti u L., već je ponovno morao koristiti spomenutu ishranu određenu za islamske vjernike. Higijenski uvjeti u kuhinji, a što je osobno vidio budući da je godinu dana radio u kuhinji na ispomoći, bili su krajnje nezadovoljavajući, bilo je puno žohara, čak i u hrani, a u nekoliko navrata vidio je i štakore koji su bili u dodiru s hranom. U Lepoglavi je postojala posebna prostorija za blagovanje, gdje su konzumirali hranu. Na hodnicima postoje rešetke kroz koje se može vidjeti između katova, a kroz te rešetke zatvorenici od gore bacaju smeće, pljuju i rade slične stvari onima na nižim katovima, a što je posebice bilo neugodno kada je boravio na tzv. "…" odjelu, budući da su iznad bili zatvorenici (narkomani) koji su uglavnom bolovali od hepatitisa i sličnih bolesti. Tijekom boravka u Kaznionici bio je u sobi i sa zatvorenicima tzv. povratnicima koji su bili osuđeni za teška kaznena djela, a dobro mu je ostalo u sjećanju da je kod dolaska u L.

bio sa zatvorenicima koji su bili osuđivani zbog ubojstva jedan na 26 godina, drugi na 21-22 godine, a treći na 14 godina. U Kaznionici je imao mogućnost svakodnevnog tuširanja, a što u praksi uglavnom nije bilo provedivo budući da često nije bilo tople vode ili vode uopće. Zdravstvena skrb je bila vrlo slična kao u Z., do zubara nije uspio doći sve dok nije upućen na tzv. "vanjsko održavanje kazne", no tada je već bilo kasno zbog čega je u konačnici ostao bez dva zuba. Imao je i velike bolove u peti zbog čega se učestalo žalio i tražio pregled kod liječnika, što u pravilu nije uspio ishodovati, sve dok se nije požalio sucu izvršenja, međutim i onda su ga odveli liječniku tijekom noći, što je u njemu pobuđivalo dodatnu sumnju i određeni strah, a kada je i pristao na taj posjet, liječnik mu je ponudio da si sam izabere medikamente koje će uzimati radi bolova, što je za njega bilo neprimjereno, budući da nije liječnik, niti se u to razumije, tako da konkretne koristi od tog posjeta liječniku nije bilo. Posjet liječniku tražio je i za vrijeme epidemije gripe, ali na pregled kod liječnice došao je tek nakon desetak dana kada mu se situacija znatno popravila, odnosno u tom razdoblju uzimao je medikamente od zatvorenika koji su uspjeli doći do liječnice puno prije njega.

15. Svjedok M. J. u iskazu navodi da je s tužiteljem u razdoblju od 7 mjeseci 2011/2012. godine bio smješten u sobi br. …, odjel … u Kaznionici L. Soba ima površinu oko 10 m2, u sobi ih je bilo četvero, a

od namještaja tamo su četiri kreveta, time da su ti kreveti na kat, četiri ormara, stol i par stolica. Na sobi postoje dva prozora koji se mogu otvoriti, odnosno kroz njih prodire i dnevno svjetlo. U sklopu sobe je i sanitarni čvor koji je fizički ograđen od ostatka sobe. Svjedok nema primjedbi na prehranu u Kaznionici, a obroke su konzumirali u blagovaonici. Zatvorenici koji su bili u radnim skupinama, a tako i tužitelj, tuširali su se svakodnevno kada su htjeli. Od higijenskih pribora dobivali su po 6 manjih šampona u vrećici i 6 britvica, time da je glede toga situacija varirala ovisno o gospodarskoj situaciji u RH tako da su prije dobivali više tih potrepština, a kako je kriza rasla, toga je bilo sve manje. Zatvorenici u radnim skupinama radili su u redovnom radnom vremenu, a nakon toga su imali tzv. "slobodno vrijeme" u sklopu kojega su mogli i 2 sata šetati po dvorištu, odnosno parku, a tko nije želio van mogao je šetati po hodniku. Zatvorenici su se mogli baviti i sportom ukoliko su to htjeli, a postoji i knjižnica, informatički tečaj i sl. čime su se sve zatvorenici mogli baviti. Koliko se svjedok sjeća tužitelj je za vrijeme njihovog zajedničkog boravka u sobi redovito odlazio u teretanu. U Kaznionici postoji i dnevni boravak s dva televizijska prijamnika gdje zatvorenici mogu boraviti i gledati program. Glede medicinske skrbi potrebno se predbilježiti za pregled zatvorskom liječniku, ali to čekanje na pregled onda potraje dosta dugo. Jedino ako se radi o doista hitnoj situaciji gdje je neodgodivo potrebna liječnička pomoć onda se ta pomoć pruža odmah. U sklopu Kaznionice postoji i kantina gdje se mogu kupiti prehrambene i higijenske potrepštine, te slične stvari. Za cijeli odjel postojala su 3 tuša, a odjel ima 45 zatvorenika. Tople vode prilikom tuširanja uglavnom je bilo, iako je bilo situacija da je nije bilo pogotovo od kada se ova gospodarska situacija u državi pogoršala. Svjedoku je poznato da je tužitelj za vrijeme boravka u Kaznionici neko vrijeme boravio i u sobama s tzv. "zatvorenicima povratnicima" tj. osobama koje su ponovno osuđivane i to na duže zatvorske kazne.

16. Svjedok I. Š. u svom iskazu također navodi da je s tužiteljem u razdoblju od ožujka do kolovoza 2013. boravio u sobi br. 7 na odjelu … Kaznionice u L. Navedena soba najgora je soba na tom odjelu budući

da ima samo jedan prozor tako da je i puno manje svjetla, odnosno i mogućnost provjetravanja sobe pošto se za nekakvo svrhovito provjetravanje moraju otvoriti vrata sobe, odnosno i vrata na drugoj sobi da bi se napravio propuh. Svjedok je potvrdio navode tužitelja i svjedoka J. glede opisa sobe i namještaja u sobi, na grijanje sobe isti nema primjedbi, dok je ljeti jako vruće. Zatvorenici dobivaju nedovoljno higijenskih potrepština, tako da su prisiljeni sami kupovati iste, a tuširanje je organizirano za cijeli odjel, uglavnom postoje 3 tuša koja su u funkciji, s time da je veliki problem s toplom vodom, budući da svega par prvih zatvorenika ima toplu vodu, dok su oni koji kasnije dođu prisiljeni tuširati se hladnom vodom ukoliko to uopće žele. Svjedok potvrđuje i korištenje slobodnog vremena od 15-17 sati kada su mogli šetati i vani, odnosno baviti se sportom i sličnim aktivnostima, kao i boraviti u dnevnom boravku. Liječnička skrb u Kaznionici je nikakva, budući da se za pregled zatvorskom liječniku ili stomatologu mora unaprijed naručiti, a onda čeka mjesecima da se dođe na red. Jedino u hitnim situacijama kada je život ugrožen pomoć se pruža odmah. Hrana u kaznionici u načelu nije loša, ali naravno ovisi i o vrsti jela koja se poslužuje, odnosno tko kuha.

17. Svjedok M. K. u iskazu navodi da se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u L. u razdoblju od lipnja 2011. do veljače 2014., te je tužitelja viđao u prolazu. Osnovni problem koji se javljao u to vrijeme u Kaznionici, a tako je bilo i u drugim zatvorima u kojima je svjedok boravio, je prebukiranost samih zatvora, dakle u istima se nalazilo više zatvorenika od samih smještajnih kapaciteta tih zatvora koji bi bili normalni za jedan dostojanstveni boravak u istima. Nekih drugih posebnih primjedbi glede boravka u Kaznionici svjedok nema, s time da može reći da je unazad zadnjih mjesec i pol kada je ponovno vraćen na odsluženje kazne u L.

primijetio određene pomake glede smještajnih uvjeta u zatvoru. Svjedoku je poznato da se neki zatvorenici čekali za pregled kod liječnika za koji je bila potrebna prethodna predbilježba.

18. Svjedok R. H. u iskazu navodi da se već 10 godina nalazi

na odsluženju kazne u Kaznionici Lepoglava i većinu tog vremena proveo je na odjelu …, a trenutačno se nalazi u odjelu poluotvorenog tipa. Kroz tih 10 godina u Kaznionici je bio zaista veliki broj zatvorenika tako da on niti ne zna za većinu njih, a za ovdje tužitelja sjeća se da je bio neko vrijeme u odjelu …, doduše ne u njegovoj sobi. Svjedok nema nikakvih posebnih primjedbi glede smještaja u Kaznionici, a isto tako nema saznanja kako je organizirana zdravstvena zaštita u sklopu Kaznionice budući da je dobrog zdravlja i ne posjećuje liječnika. Potvrđuje da se hrana u Kaznionici poslužuje u blagovaonici, a svjedok nema primjedbi na kvalitetu i količinu hrane koju dobiva.

19. Sud je iskaze tužitelja i svjedoka J., Š. i K. prihvatio u dijelu gdje isti opisuju smještajne nedostatke Zatvora (tužitelj vezano za nedovoljnu površinu i volumen soba, konzumiranje hrane na krevetima, nedostatak prostorija za dnevni boravak i sl.) i Kaznionice (tužitelj i pobrojani svjedoci glede nedovoljne površine i volumena soba) i s tim povezane posljedice, što uostalom nije niti sporno, dok u preostalim dijelovima koji bi navodno ukazivali na postojanje i drugih okolnosti koje izdržavanje kazne čine neodgovarajućom i suprotno propisanim standardima, sud te iskaze ne prihvaća cijeneći ih dijelom subjektivnim (izdržavanje kazne zatvora samo je po sebi otegotno budući da predstavlja lišenje slobode, no činjenica pogrešne percepcije i doživljaja stvarnosti od zatvorenika ne predstavlja ujedno objektivno stanje, dok sam zatvor i kaznionica kao ustanove u kojoj se kazna izdržava, ma kakvim ga ocijenili nije mjesto koje će u danim okolnostima pružiti ugodu i osjećaj zadovoljstva), nedokazanim te u suprotnosti s činjenicama utvrđenim gore pobrojanom dokumentacijom i provedenim dokazima, odnosno i dijelom međusobno proturječnim. Tako npr. tužitelj suprotno iskazima svjedoka J.,

Š., K. i H. ističe nedostatke u prehrani tijekom boravka u

Kaznionici (tužitelj je prema vlastitom iskazu dobivao hranu za zatvorenike islamske vjeroispovijesti, a budući da ne postoje uvjeti za tzv. košer ishranu koju tužitelj prakticira), a ničim ne dokazuje niti navode o lošim higijenskim i sanitarnim uvjetima u kuhinji Kaznionice. Iz iskaza spomenutih svjedoka i tužitelja jasno proizlazi da svaki zatvorenik očito ima vlastitu subjektivnu percepciju Kaznionice i uvjeta izdržavanja kazne (svjedok H. nema nikakvih primjedbi na iste, svjedoci K. i J. osim prebukiranosti zatvora drugih bitnih primjedbi nemaju, svjedok Š. prigovara smještajnim kapacitetima,

zdravstvenoj skrbi, održavanju higijene, dok tužitelj ima primjedbe na gotovo sve uvjete izdržavanja kazne), ali te različite subjektivne percepcije same za sebe ne mogu biti temelj za procjenu stvarnog činjeničnog stanja koje određuje odluku suda u ovoj pravnoj stvari, posebice ako su u suprotnosti s drugim dokazima (ispravama) i dijelom proturječne. Tako nije sporno da je tužitelj sucu izvršenja Županijskog suda u Varaždinu podnio zahtjev za sudsku zaštitu u bitnom prigovarajući smještajnim uvjetima za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici te neadekvatnoj zdravstvenoj zaštiti, te je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 8.4.2013. br. Ik I-549/12-9 prihvaćen zahtjev istoga koji se odnosi na spavaonicu propisane kvadrature i kubikaže, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen. Iz obrazloženja citiranog rješenja te priležećeg zdravstvenog kartona tužitelja proizlazi da je tužitelj uglavnom tjelesno zdrava osoba koja ne traži često liječničku pomoć, da je bio na dijagnostičkoj obradi oko bolova u peti, ali je poslije odbio daljnje liječenje i uzimanje analgetika, dok stomatološku uslugu ne želi niti ju je tražio. Iz dopisa Zatvora i Kaznionice proizlazi da je svim zatvorenicima osigurana odgovarajuća zdravstvena skrb, a eventualna okolnost tužiteljevog osobnog nezadovoljstva pruženom uslugom ne znači da mu ta usluga nije i pružena. Uostalom, tužitelj kao pacijent ne može valjano niti procijeniti potrebu za liječenjem i određivanjem liječničkih pregleda i tretmana, već su za to nadležni odgovarajuće stručne osobe tj. liječnici. Nesporno je i generalno nepostojanje potrebnog broja liječnika u zatvorskom sustavu i sasvim sigurno zatvorenici ponekad čekaju na pregled, ali to je slučaj u cjelokupnom zdravstvenom sustavu u Republici Hrvatskoj. Dakle, neosnovani su navodi tužitelja u pogledu neodgovarajuće zdravstvene skrbi u Kaznionici, odnosno ničim dokazani su navodi glede takve zaštite u Zatvoru u Z.

Tužitelj također ničim nije dokazao da je u Kaznionici boravio u sobama sa zatvorenicima koji su negativno djelovali na njega (eventualna okolnost boravka sa zatvorenicima "povratnicima" nužno ne ukazuje na navedeno, dok prvi puta osuđeni zatvorenici u pravilu izdržavaju kaznu odvojeno od povratnika, što ne predstavlja izričitu obvezu već mogućnost). Nadalje, provedenim dokazima utvrđeno je da je tužitelj kaznu zatvora u Zatvoru izdržavao u sobama koje su uredne i čiste gdje postoji dnevno i umjetno svjetlo tijekom cijelog dana, a urednost i čistoću tih prostorija održavaju sami zatvorenici sredstvima koja im osigurava Zatvor. Dezinsekcija Zatvora uključujući sobe obavlja se najmanje četiri puta godišnje, a deratizacija objekta dva puta godišnje. Sobe su opremljene centralnim grijanjem s automatikom. Pokrivači se peru najmanje jednom godišnje, a madraci i jastuci se zamjenjuju ukoliko su oštećeni. Zatvorenicima je omogućeno svakodnevno održavanje osobne higijene i pranje tijela, a tuširanje im je omogućeno jednom tjedno, po potrebi i češće. U sobama imaju stalno dostupnu hladnu i toplu pitku vodu. Sanitarne prostorije su redovito održavane, moderno uređene i uredne. Odvojene su od ostatka prostorije zidom visine 180 cm, a soba se može provjetravati otvaranjem prozora. Hrana koja se posluživala količinski i prehrambeno je bila dovoljna i primjerena, dok sama okolnost konzumiranja hrane na krevetu po mišljenju suda nema značaj nečovječnog postupanja koje može dovesti do povrede prava osobnosti kod tužitelja. Ničim dokazani su i navodi tužitelja o otežanom i onemogućenom kontaktu s obitelji. Tužitelju je svakodnevno u Zatvoru bio omogućen boravak na svježem zraku u trajanju od dva sata, omogućeno im je posuđivanje knjiga u knjižnici Zatvora te onima na izdržavanju kazne i sportska aktivnost jednom tjedno. Nastavno na sve to, tužitelj je u Kaznionici u L. bio i radno angažiran, uključen u informatičku sekciju i vježbao u teretani, mogao se svakodnevno tuširati, također boraviti na svježem zraku 2 sata dnevno, boraviti u dnevnom boravku i pratiti TV program, konzumirao je hranu u blagovaonici, a sobe nisu bile stalno zaključane tako da je imao veću slobodu kretanja.

20. Cijeneći sve izloženo, sud ne nalazi da su uvjeti i način izdržavanja kazne zatvora tužitelja u Zatvoru i Kaznionici u bitnom bili u suprotnosti s odredbama čl. 9., čl. 14., čl. 74., čl. 76., čl. 78., čl. 80., čl. 91., čl. 93., čl. 96., čl. 97., čl. 99., čl. 101., čl. 103. i čl. 117. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", br. 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. i 125/11. – dalje: ZIKZ) i odredaba čl. 3. do čl. 7. Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika ("Narodne novine", br. 92/02.) na koje se tužitelj poziva, osim u dijelu smještaja u sobama nedovoljne površine i volumena propisane odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ-a (za svakog zatvorenika najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora). Međutim, boravak tužitelja u sobama koje nisu odgovarale tako propisanom standardu, nužno ne mora ukazivati da je tužitelj samim time bio izložen nečovječnom ili ponižavajućem postupanju od strane tuženika, zbog čega bi posljedično imao pravo na dosudu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Obveza tuženika je osigurati smještajne kapacitete koji omogućavaju boravak pritvorenika i zatvorenika u zatvorima s najmanje štete za zatvorenika i društvo koje mogu nastati s obzirom na negativne posljedice neadekvatnog smještaja, međutim, da bi postupanje tuženika bilo podvedeno pod odredbu čl. 3. Europske konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, br. 18/97., 8/99., 14/02., 13/03. 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) isto mora doseći minimalni stupanj težine koja se procjenjuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, pri čemu se uzima u obzir trajanje postupanja, tjelesne i duševne posljedice, dob, spol. Ovdje valja cijeniti i Standarde Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) iz kojih bi proizlazilo da ponižavanje kao povreda čl. 3. Konvencije može biti rezultat određenih organizacijskih nedostataka pa i nedostataka smještajnog kapaciteta, ali je prilikom ocjene da li uslijed toga došlo do povrede prava osobnosti potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi, koja ovisi i o mogućnosti organizacije različitih aktivnosti i iskoristivih mogućnosti boravka zatvorenika izvan ćelije, kako u vremenskom tako i sadržajnom smislu. Dakle, sama prenapučenost soba i s tim povezane posljedice u konkretnom slučaju ne mogu se razmatrati izdvojeno i izolirano, pa stoga smještaj tužitelja u takvim sobama treba cijeniti u ukupnosti svih smještajnih i drugih uvjeta u kojima je tužitelj izdržavao kaznu zatvora, odnosno objektivnih mogućnosti same države i s tim povezanog društvenog standarda koji su također ograničavajući faktor prilikom razvoja cjelokupne društvene pa tako i zatvorske infrastrukture. U predmetu M. protiv Hrvatske br. 7334/13 Europski sud za ljudska prava (dalje:

ESLJP) presudom od 20.10.2016. potvrdio je da osoba lišena slobode mora imati na raspolaganju minimalno 3 m2 osobnog prostora u ćeliji s više zatvorenika. Kada to nije slučaj, postoji čvrsta, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije i tada je na tuženoj državi teret dokazivanja o postojanju olakšavajućih čimbenika koji kompenziraju manjak osobnog prostora. Takvi olakšavajući čimbenici koji moraju biti kumulativno ispunjeni su: smanjenje potrebnog osobnog prostora mora biti kratko, povremeno i manjeg opsega, osoba lišena slobode za to vrijeme mora imati mogućnost slobodnog kretanja izvan ćelije i sudjelovanja u odgovarajućim aktivnostima izvan ćelije, odnosno fizički uvjeti boravka u Zatvoru moraju biti prikladni (pristup prirodnom svjetlu i zraku, grijanje, osnovne higijenske potrebe, mogućnost privatne upotrebe WC-a). Veća površina osobnog prostora (3-4 m2 ili 4 m2 i više) neće automatski značiti da spomenute povrede Konvencije nema. Površina osobnog prostora je samo polazna točka pri ocjenjivanju usklađenosti uvjeta boravka u zatvoru sa zabranom ponižavajućeg postupanja iz čl. 3. Konvencije, a u svakom slučaju potrebno je ispitati sve okolnosti boravka u zatvoru, odnosno jesu li zadovoljeni svi gore navedeni olakšavajući čimbenici. Primjenjujući ta načelna stajališta u ovoj pravnoj stvari, a vezano za boravak tužitelja u Zatvoru (gdje se isti nalazio u istražnom zatvoru i Centru za dijagnostiku te nije podnosio zahtjev za sudsku zaštitu), sud nalazi da je tužitelj uglavnom boravio u ćelijama s više zatvorenika u kojima je imao na raspolaganju više od 3 m2 osobnog prostora, dok je boravak tužitelja u ćelijama s osobnim prostorom manje kvadrature bio kratak i izuzetan (oko 20-ak dana), uz utvrđeno postojanje drugih uvjeta koje ESLJP navodi kao olakšavajuće čimbenike prilikom procjene oborivosti pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije uslijed nedostatka osobnog prostora (čiste i uredne sobe s dnevnim i umjetnim svjetlom te mogućnošću provjetravanja, slobodno i neometano korištenje sanitarnog čvora, dostupnost pitke vode i mogućnost održavanja osobne higijene, odgovarajuća i primjerena prehrana, mogućnost boravka na svježem zraku 2 sata dnevno, osigurana adekvatna zdravstvena zaštita). Dakle, sve okolnosti boravka tužitelja u Zatvoru ne ukazuju da bi u tom dijelu postojala povreda čl. 3. Konvencije. U odnosu na boravak tužitelja u Kaznionici, za istaknuti je da je isti uglavnom boravio u ćelijama s više zatvorenika u kojima je imao na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora što samo za sebe već predstavlja čvrstu pretpostavku povrede čl. 3. Konvencije, a s obzirom da je takav boravak trajao ukupno 970 dana (dvije godine i osam mjeseci) jasno je da se u konkretnom slučaju ne radi o kratkom, povremenom i minimalnom boravku, zbog čega iako su u preostalom dijelu u Kaznionici postojali svi drugi odgovarajući uvjeti izdržavanja kazne, tuženik u ovom postupku nije uspio osporiti tako utvrđenu povredu čl. 3. Konvencije koja proklamira zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, a što predstavlja i povrede ustavnog prava tužitelja iz čl. 23. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 85/10.) koji zabranjuje podvrgavanju ikoga bilo kakvom zlostavljanju te članka 25. prema kojem se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštovati njegovo dostojanstvo. Duševna bol koju tužitelj trpi zbog nedovoljnog osobnog prostora zatvorskih soba u kojima je boravio u Kaznionici i s tim povezanim posljedicama, očito prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja povezanog s oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode, a činjenica nedostatka tog prostora kroz dugo vremensko razdoblje predstavlja svojevrsni oblik poniženja i nečovječnog postupanja tuženika prema tužitelju kojemu je na taj način povrijeđeno njegovo pravo na tjelesni i psihički integritet te pravo dostojanstva, dakle pravo osobnosti iz odredbe čl. 19. u svezi odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO).

21. S obzirom da se radi o povredi prava osobnosti gdje težina povrede i okolnosti konkretnog slučaja u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, sud je istu i dosudio tužitelju. Pri odlučivanju o visini naknade primjenom odredaba st. 2. istoga članka sud je vodio računa o jačini i trajanju povrede prava osobnosti, cilju kojemu služi ta naknada , ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Slijedom navedenih kvalifikatornih okolnosti, ovaj sud cijeni da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti u iznosu od 25.000,00 kn, dok se preostali zatraženi iznos od 25.000,00 kn po toj osnovi ukazuje neosnovanim. Slijedom toga, tako je i odlučeno pod toč. I. izreke presude.

22. Zatezna kamata u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a tužitelju je dosuđena od dana podnošenja tužbe 26.4.2013. (kada je bio poznat opseg cjelokupne štete, dakle nastupila šteta, a što nije bilo poznato u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva 20.7.2012.), dok je stoga kao neosnovan odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate do toga dana. Stopa zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda nije osnovan, a s obzirom da je prema odredbi čl. 52. st. 1. ZPP-a u ovoj vrsti spora osim suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena, a to je prema navodima tužitelja iz tužbe bilo i za vrijeme boravka u Zatvoru u Z., dakle na području koje je tada bilo u nadležnosti ovoga

suda. Neosnovan je i istaknuti prigovor zastare za razdoblje do 20.7.2009. budući da tada za tužitelja šteta nije bila niti nastala (šteta bi eventualno nastala prestankom boravka u Zatvoru 30.6.2010)., pa tako i propisani trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO-a u tom razdoblju uopće nije tekao.

24. Kako su stranke u konačnici u parnici djelomično uspjele u približno jednakim dijelovima, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14

. i 70/19.) odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Zagrebu 29. rujna 2021.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na Županijski sud u Vukovaru, u roku od l5 dana od dana dostave presude, putem ovog suda.

DNA:

tužitelju po pun.

tuženiku po ODO