REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 893/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Vanja Buntić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-392/2021-2 od 9. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-146/2020-18 od 18. siječnja 2021., u sjednici održanoj 29. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-392/2021-2 od 9. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-146/2020-18 od 18. siječnja 2021., na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 isplatiti tužiteljici HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 12.768,40 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, kako slijedi:

- na iznos od 3.030,32 kuna počevši od 01.01.2016. do isplate,

- na iznos od 3.027,04 kuna počevši od 01.01.2017. do isplate i

- na iznos od 3.027,04 kuna počevši od 01.01.2018. do isplate,

- na iznos od 3.684,00 kuna počevši od 01.01.2019. do isplate u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 naknaditi tužiteljici HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od petnaest dana.”

II. Nalaže se tužiteljici MU da tuženici Republici Hrvatskoj nadoknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 5.875,00 kuna, u roku od 8. dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 12.768,40 kn sa zateznom kamatama tekućim na iznos od: 3.030,32 kn od 1. siječnja 2016.; 3.027,04 kn od 1. siječnja 2017.; 3.027,04 kn od 1. siječnja 2018. na iznos od 3.684,00 kn od 1. siječnja 2019., sve do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 6.250,00 kn, sa zateznim kamatama od 18. siječnja 2021. do isplate (stavak II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1937/21-2 od 2. prosinca 2020., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-392/2021-2 od 9. ožujka 2021., zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Je li tužiteljica, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), koji propisuju što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

2. Može li tužiteljica ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), koje propisuju da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom iz čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine” broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?“

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog gore navedenih pravnih pitanja, u kojoj je predložila preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, i istog obvezati da joj nadoknadi troškove postupka, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju, a tuženicu obvezati da joj nadoknadi troškove sastava odgovora na prijedlog i odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu 12.768,40kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabavke građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2015. do 2018.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je tužiteljica zaposlena u Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za razvoj, opremanje i potporu, Sektor za informacijsku i telekomunikacijsku tehnologiju, u Službi za kriptološku sigurnost i zaštitu podataka, za koje je kao uvjet utvrđena srednja stručna sprema i zvanje viši policajac,

- da tužiteljica zadužuje policijsku značku i iskaznicu,

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove svog radnog mjesta isključivo u građanskom odijelu, budući da nije zaduživao službenu odoru.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužiteljici isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakon o policiji („Narodne novine” broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužiteljica kao policijski službenik (čl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima „Narodne novine“ broj 76/2009 i 92/2014 - dalje: ZPPO) obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je obavljala posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon, a prilikom obavljanja poslova, neovisno od toga je li riječ o redovitim ili posebnim poslovima u izvanrednim okolnostima, zadužuje službenu značku i iskaznicu, te i po ocjeni tog suda tužiteljici pripada pravo na utuženu naknadu, i u smislu odredbe čl.

15. st. 1. ZOP-i koja propisuje da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ZOP-i.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

13. Sporno je ima li tužiteljica pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

14. 1. Obrazlažući postavljeno pitanje tuženica, pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO-a, čl. 28. st. 5. ZOP-i i čl. 3. Pravilnika analizira sadržaj poslova policijskog službenika kriptološke sigurnosti, a koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju, te odredbu čl. 3. ZPPO-a i smatra da tužiteljica ne obavlja nikakve policijske poslove već poslove kriptiranja podataka, a što su stručni (administrativni) poslovi vezani s policijskim poslovima, a ne i policijski. Smatra da je uvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo da policijski službenik zaista u svom svakodnevnom radu obavlja policijske poslove, a da tužiteljica obavlja isključivo administrativne poslove kriptiranja podataka, čiji je cilj zaštititi određene podatke, odnosno sačuvati njihovu tajnost, pri čemu tužiteljica ne prikuplja bilo kakve podatke, od bilo koga, već isključivo obrađuje odnosno kriptira podatke koje primi, kako bi se takvi podaci mogli slati dalje pošiljatelju.

14. 2. Uz navedeno poziva se i na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka (primjerice poslovni broj Usž-2221/15- 2 od 11. veljače 2016., poslovni broj Usž-607/15-2 od 16. srpnja 2015., te poslovni broj Usž-1472/15-2 od 23. rujna 2015., koji prileže spisu) pravomoćno utvrdio da policijski službenici raspoređeni u centru za Forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan: Vučetić“ prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO-a i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo, te se poziva i na istu praksu Županijskog suda u Splitu (Gž R-854/18).

15. Nasuprot navedenom tužiteljica smatra da joj pripada pravo na naknadu za građansko odijelo temeljem samog zakona jer je policijski službenik, koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove (prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka i to u dijelu koji se bavi kriptološkom zaštitom podataka) primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu. Naglašava da ima službenu iskaznicu i da je ovlaštena upotrijebiti sredstva prisile, sukladno odredbi čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i da zakonom nije propisana razlika vezano za direktnu ili indirektnu primjenu policijskih ovlasti niti je moguće takvu ovlast „ad hoc” dati da bi se slijedom toga policijski službenici mogli razlikovati na one koji primjenjuju policijske ovlasti u obavljanju policijskih poslova i one koji ih ne obavljaju, da je čl. 15. st. 1. ZOP-i predviđeno da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz tog zakona, a da ni sami zakon ne predviđa podjelu na policijske službenike koji primjenjuju policijske ovlasti i one koji ih ne primjenjuju. Zaključno smatra da su poslovi kriptološke zaštite sukladno čl. 3. st. 1. i čl. 13. st. 1. ZPPO-a, policijski poslovi u kojima se primjenjuju policijske ovlasti.

16. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

17. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

18. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

19. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

20. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

21. Prema odredbi čl. 1. st. 2. ZPPO-a policijske poslove obavlja i policijske ovlasti primjenjuje policija prema odredbama toga Zakona, između ostalog, u kriminalističkim istraživanjima.

22. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPPO-a policijski službenik je službenik tuženika, kao i službenik strane policijske službe, koji je prema međunarodnom ugovoru i drugom zakonu ovlašten obavljati policijske poslove.

23. Odredbom čl. 3. st. 1. ZPPO-a propisano je da su policijski poslovi: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, poslovi sa strancem, nadzor državne granice, poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom, te da se policijski poslovi (stavak 2.) obavljaju primjenom policijskih ovlasti.

24. Policijske ovlasti prema odredbi čl. 13. ZPPO, između ostalog: prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregled dokumentacije.

25. 1. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito je određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo i građanskom odjelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodno pitanje u smislu čl. 12. ZPP-a. Stoga je pogrešno shvaćanje tužitelja prema kojem ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj već ono, suprotno tvrdnji tužitelja, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

25. 2. U prilog iznesenom shvaćanju ide i činjenica da su između određenog broja policijskih službenika (vještaka, kriptologa idr.) vođeni upravni postupci u kojim postupcima navedeni policijski službenici odbijeni sa zahtjevima za priznanje navedenog prava na građansko odijelo, te su pravomoćno odbijane i tužbe policijskih službenika, nakon čega su odustali od traženja sudske zaštite kroz upravne postupke i upravne sporove i tužbama za isplatu pokušavali ostvariti pravo za koje smatraju da im pripada. Stoga ne stoji tvrdnja tužiteljice prema kojoj u tom slučaju ona kao i drugi zaposlenici MUP-a ne bi faktički imali pravo na sudsku zaštitu.

25. 3. S obzirom da tužiteljica i ne tvrdi da je stavljena na takav popis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužitelj predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i slijedom čega tužitelju nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

26. Ukoliko bi se o navedenom pravu i moglo raspravljati kao o prethodnom pitanju ističe se da poslovi policijskog službenika kriptološke sigurnosti, koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju, a koji obuhvaćaju: poslove neposredne kriptološke sigurnosti i zaštite brzojavnog prometa uporabom određenih sigurnosno – zaštitnih kriptoloških sustava, metoda i procedura, vođenje propisanih očevidnika i pravovremenog promicanja sigurnosne dojave o prekršajima, brigu o održavanju sveukupne tehnike za kriptološku sigurnost i zaštitu, po potrebi sudjelovanje u operativnim akcijama Ministarstva, te po nalogu voditelja službe obavljanje i drugih poslova iz djelokruga službe, predstavljaju isključivo administrativne stručne poslove zaprimanja i kriptiranja podataka, jer tužitelj u djelokrugu svog posla ne prikuplja podatke (štićenih osoba) već primljene podatke o njima kriptira, te ih kao takve dostavlja upravi-pošiljatelju, na daljnje postupanje, pa obavljanje tih poslova (kriptiranja-zaštite podataka) ne spada u policijske poslove iz čl. 3. st. 1. ZPPO-a, (kao što su npr. poslovi sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima), niti se u njihovom obavljanju primjenjuju bilo kakve policijske ovlasti (čl. 13. ZPPO) prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, provjere i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregleda dokumentacije, (na što se ukazuje u odgovoru na reviziju) isključivo u građanskom odijelu, da bi u smislu čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i imali pravo na građansko odijelo.

27. Tužiteljica dakle, kao kriptolog, obavlja isključivo administrativno stručne poslove zaprimanja i kriptiranja podataka, u okviru kojeg posla tada i procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke te pregledava dokumentaciju, i njegova osnovna zadaća (u okviru opisa poslova radnog mjesta) nije neposredno sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, već stručna obrada već dostavljenih mu podataka, kako bi se ti podaci mogli zaštiti i potom proslijediti drugim osobama i policijskim tijelima i službenicima kojima je to primarna zadaća u okviru njihovog radnog mjesta.

28. Policijski poslovi koji se obavljaju primjenom policijskih ovlasti, kako je navedeno, popisani su u čl. 3. ZPPO-a, a među tim poslovima nisu navedeni poslovi kriptologa. Ako bi se i prihvatila tvrdnja tužiteljice da time što „po potrebi sudjeluje u operativnim akcijama Ministarstva, te po nalogu voditelja službe obavlja i druge poslove iz djelokruga službe” pa da time obavlja policijske poslove otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, prikuplja podataka o tim djelima i počiniteljima i da pri tom primjenjuje policijske ovlasti, ističe se da pojedini policijski službenici koji sudjeluju u operativnim akcijama kao stručne osobe sukladno odredbama čl. 29. i 30. Uredbe o izgledu odora policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj 88/11, 129/11 i 100/13 – dalje: Uredba) ostvaruju pravo na dodatnu policijsku odoru, a to što po potrebi (ne kontinuirano tijekom godine) obavlja takve i s njima povezane i slične poslove, te poslove, prema navedenom, ne obavlja kontinuirano tijekom cijele kalendarske godine isključivo u građanskom odjelu, što je preduvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i, te neovisno o tome što po potrebi eventualno sudjeluje i na mjestu događaja na poziv nadležnih tijela, i što u okviru svoga posla procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke i pregledava dokumentaciju, poslovi kriptiranja koje obavlja nisu poslovi u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i da bi mu pripadalo pravo iz čl. 2. st. 1. Pravilnika.

29. Stoga, iako kriptolozi u okviru provođenja poslova kriptiranja primljenih podataka procjenjuju, pohranjuju, koriste te podatke i pregledavaju dokumentaciju, to istovremeno ne znači da obavljaju i policijske poslove i koriste bilo kakve policijske ovlasti, jer kriptolozi navedene radnje, dakle: pregledavanja dokumentacije, prikupljanja potrebnih podatka, pohrane, procjene, nakon obrade takvih podataka iste prosljeđuju drugim policijskim službenicima ili policijskim tijelima i na taj način im pomažu u otkrivanju počinjenja kaznenih djela kojima je to primarna zadaća, ali time automatski nisu policijski službenici u smislu citiranih odredbi niti obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

30. Zaključno, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a s obzirom na sadržaj čl. 3. i čl. 13. st. 1. ZPPO-a i opis poslova tužiteljice, ne radi se o policijskim poslovima koji se obavljaju tijekom cijele godine primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu te stoga tužiteljica nema pravo na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. i st. 5. ZOP-i.

31. Slijedom svega iznesenog odgovori na postavljena pitanja glase:

1. Tužiteljica, na radnom mjestu policijski službenik kriptološke sigurnosti, u zvanju viši policajac, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, nije policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, u smislu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine” broj 76/09 i 92/14), te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova.

2. Tužiteljica službenik kriptološke sigurnosti, u zvanju viši policajac, nema pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, u smislu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine” broj 64/11).

32. Temeljem iznesenog valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude.

33. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari bilo je nužno, sukladno odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/2012, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora ( 12.768,40 kn) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištima od 9. srpnja 2020., 10. studenog 2020. u iznosima od po 1.000,00 kn, trošak zastupanja na objavi ročišta u iznosu od 500,00 kn, te trošak žalbenog postupka (Tbr. 10/1) u iznosu od 1.125,00 kn, i trošak sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno ukupno 5.875,00 kn.

34. Zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan jer je po ocjeni ovog suda taj trošak bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP- a).

Zagreb, 29. rujna 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić