REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 387/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice RĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana- Marija Bazina, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (OIB: 91547283790) iz Zagreba, Radnička cesta 1, kojeg zastupa punomoćnica Zlatica Dizdarević, odvjetnica u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-615/2016-2 od 2. veljače 2017., kojom je potvrđena i ukinuta presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1468/2014-24 od 30. kolovoza 2016., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem, na utvrđenje da radni odnos nije prestao, na vraćanje tužiteljice na radno mjesto, na isplatu mjesečnih iznosa od 7.929,58 kuna, na isplatu iznosa od 7.929,58 kuna, na isplatu jubilarne nagrade i na isplatu naknade plaće za prekovremeni rad (točka I.1-8. izreke). Odlučeno je o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke).
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelovima pod točkom I. 1., 2., 3. i 4. i točkom II. izreke, dok je ukinuta u dijelovima pod točkom I. 5., 6., 7. i 8. izreke.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom za preinačenjem pobijane presude i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanjem iste i vraćanjem na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu stručne savjetnice za zapošljavanje temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji joj je otkazan 28. listopada 2014. zbog skrivljenog ponašanja. Nadalje utvrđuju, a na temelju izvješća rukovoditeljice Odjela posredovanja i pripreme za zapošljavanje koja su sastavljana za travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2014., da je tužiteljica nesavjesno, nepravovremeno i nemarno obavljala radne obveze uz nedolično ponašanje prema strankama. Utvrđuju i da je tuženik zaprimio tijekom 2014. godine 70 zahtjeva za promjenu savjetnika od strane nezaposlenih osoba čiji je savjetnik bila tužiteljica, a koji da su izražavali nezadovoljstvo ponašanjem tužiteljice i njezinim načinom ophođenja prema strankama te njezinim radom. Utvrđuju da je Predstojnik Područnog ureda Karlovac 11. lipnja 2014. dostavio tužiteljici, sindikalnom povjereniku i Središnjem uredu upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i najavio mogućnost otkaza ugovora o radu jer da je dobila već četiri upozorenja te da unatoč tome nije promijenila način ponašanja i postupanja. Utvrđuju i da je Predstojnik Područnog ureda Karlovac 3. rujna 2014. zatražio očitovanje od tužiteljice te da je prijedlog odluke o otkazu ugovora o radu 7. listopada 2014. dostavljen na očitovanje tužiteljici i sindikalnom povjereniku. Utvrđuju da tužiteljica nije dostavila očitovanje već je e-mailom dostavila opasku da nezaposlene osobe svoje zahtjeve temelje na doživljajima nje kao savjetnice, a ne na materijalnim dokazima. Konačno je utvrđeno da tužiteljica niti sedam mjeseci nakon početka rada nije savladala sve poslovne procese i usvojila nova znanja iako je prošla obuku te da na dan 12. rujna 2014. u svojoj kartoteci ima evidentiranu 151 nezaposlenu osobu koja od 26. ožujka 2014. nema evidentiranu individualnu konzultaciju niti bilo kakvu drugu aktivnost koju je poduzela tužiteljica kao njihov savjetnik.
8. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužiteljica čitavo vrijeme od početka rada na novom radnom mjestu kršila obveze iz radnog odnosa, na kršenje kojih je bila usmeno i pisano upozoravana, da joj je omogućeno iznošenje obrane te da su konkretne povrede obveza iz radnog odnosa učinjene zbog nesavjesnog, nepravovremenog i nemarnog obavljanja radnih obveza te nedoličnog ponašanja prema strankama koje nanosi štetu ugledu tuženika, pa primjenom čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR) tužbeni zahtjev odbijaju u cijelosti.
9. Suprotno navodima revizije u nižestupanjskim postupcima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužiteljica ukazuje opisno sukladno zakonskom opisu te povrede. Suprotno takvim navodima, pobijana presuda, a i presuda suda prvoga stupnja, posve su jasne, više nego razumljive i sadrže razloge o svim odlučnim činjenicama. Iz sadržaja revizije dalo bi se razabrati da tužiteljica osporava ocjenu dokaza koju su proveli sudovi nižega stupnja te da time, premda to izričito ne navodi, ukazuje i na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a. Međutim, sudovi su posve brižljivo i savjesno ocijenili dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti čime su pravilno primijenili odredbu čl. 8. ZPP-a. Uopćeno govoreći revidentica nastoji svoje subjektivno viđenje o nepočinjenju povrede radnog odnosa pretočiti u postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Stoga takvi njezini razlozi nisu osnovani i bitne povrede na koje ukazuje nisu počinjene.
10. Veliki dio sadržaja, inače opsežne, revizije svodi se uglavnom na, po mišljenju tužiteljice, nepravilno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocjenu dokaza. Pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja nije zakonom predviđeni razlog za podnošenje revizije (arg. iz čl. 385. ZPP-a) pa takvi opširni navodi nisu mogli biti cijenjeni pri donošenju odluke. O ocjeni dokaza već je obrazloženo u točki 9. obrazloženja.
11. U odnosu na dio revizije koji se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava revidentici valja ukazati da istu opet svodi na vlastito viđenje činjeničnog stanja koje je po njoj nepravilno utvrđeno, pa iz toga zaključuje o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Međutim, valja joj i odgovoriti da je radila na izuzetno osjetljivim i socijalno i društveno napose važnim poslovima u obavljanju kojih je potreban veliki stupanj razumijevanja i pomoći nezaposlenim osobama kao osobama od posebne skrbi države u smislu njihove egzistencije. Upravo suprotno, tužiteljica je postupala, kako je to utvrđeno, neprofesionalno, nesavjesno i nepravovremeno što je prouzročilo veliki broj zahtjeva za promjenu savjetnika od strane upravo tih osoba. Stoga su sudovi posve pravilno primijenili odredbu čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a, pa se revizijski navod o pogrešnoj primjeni materijalnog prava ukazuje neosnovanim.
12. Stoga je na temelju čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude.
Zagreb, 29. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
