REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2688/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. L. d.o.o. P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženice D. F. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 6711/2017-2 od 26. veljače 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 2773/2016-13 od 5. listopada 2017., u sjednici održanoj 29. rujna 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 6711/2017-2 od 26. veljače 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 2773/2016-13 od 5. listopada 2017.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tužitelj postavlja više pitanja koja se odnose na primjenu odredbi čl. 10. i čl. 430. u svezi s odredbom čl. 252. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima "Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19 – dalje: ZTD), te postupovnopravna pitanja.
5. S obzirom na pitanja koja se odnose na primjenu odredbi čl. 10. ZTD-a treba reći da je jedno od temeljnih obilježja društva kapitala da članovi društva ne odgovaraju za obveze društva (u konkretnom slučaju društva s ograničenom odgovornošću). Njihov rizik je ograničen samo na ono što su uložili u društvo, ili što su u njega obvezani uložiti (u društvima kapitala članovi društva su odvojene osobe od društva i imaju od njega odvojenu imovinu), ako nisu preuzeli odgovornost za obveze društva nekim pravnim poslom npr. ugovorom o jamstvu, davanjem garancije, pristupanjem dugu, preuzimanjem duga (čl. 385. st. 2. ZTD-a). Iznimku predstavljaju okolnosti iz odredbe čl. 10. st. 3. ZTD-a koja propisuje da se članovi društva koji zlouporabe okolnost da po zakonu ne odgovaraju za obveze trgovačkog društva ne mogu pozvati na to da po zakonu ne odgovaraju za te obveze. Prema odredbi čl. 10. st. 4. ZTD-a, smatra se da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva naročito: - ako član društva koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, - ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnika, - ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, te - ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze. Ta se odredba primjenjuje i na članove društva s ograničenom odgovornošću, i u ovim okolnostima nastala bi njihova odgovornost za te obveze koja je solidarna. Međutim, teret dokaza da je riječ o zloporabi je na vjerovniku, tj. u konkretnom slučaju na tužitelju. On treba dokazati činjenice na kojima se temelji odgovornost člana društva. S druge strane (s obzirom na pitanja koja se odnose na primjenu odredbi čl. 430. u svezi s odredbom čl. 252. st. 2. ZTD- a), shodno odredbi čl. 430. ZTD-a na dužnu pozornost i odgovornost članova uprave društva ograničene odgovornosti na odgovarajući način primjenjuju se odredbe koje se odnose na članove uprave dioničkog društva. Prema odredbi čl. 252. st. 1. i 2. ZTD-a, članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. Prema odredbi čl. 252. st. 5. ZTD-a, zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva. To vrijedi, izvan okolnosti kada član uprave naročito odgovara za štetu prema st. 3. ovog članka, samo onda ako član uprave grubo povrijedi dužnost da primjeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, a teret kojih dokaza je isto tako na tužitelju. Kako prema utvrđenju nižestupanjskog suda, tužitelj tijekom postupka nije dokazao prethodno navedene pretpostavke, to se pitanja kako ih je u prijedlogu postavio tužitelj odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Postupovnopravna pitanja u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kakva je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
7. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 29. rujna 2021.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.
