REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 30/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. M. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 4. studenog 2019. broj K-9/2019-13, u sjednici održanoj 29. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog B. M. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Karlovcu proglasio je krivim optuženog B. M. da je počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11. te je, na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11., isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine. Na temelju članka 72. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju koje je dvije godine dulje od izrečene kazne zatvora. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) optuženik je oslobođen obveze da nadoknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. - 6. ZKP/08. te nagradu i nužne izdatke za postavljenog branitelja.

I Kž 30/2020-4

2. Protiv te presude žalbe su izjavili državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik podnio je žalbu zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

2.2. Optuženi B. M. žali se putem braniteljice, odvjetnice D. D. L. naznačujući kao žalbene osnove bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, povredu kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i odluku o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., vratio spis na daljnji postupak.

4. Žalbe nisu osnovane.

4.1. Optuženik navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. stoga što pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. To se obrazlaže tvrdnjom da je optuženik u svojoj obrani naveo kako je do sudara došlo na njegovoj strani kolnika iz razloga što je svjedok S. Dž. sjekao zavoj, a da sud nije kritički ocijenio iskaz tog svjedoka te proveo dokaze radi provjere istinitosti obrane optuženika.

4.2. Suprotno navedenom, sud prvog stupnja je dao razloge u odnosu na pitanje samog mjesta sudara te je iznio svoju ocjenu navoda svjedoka S. Dž., kao i obrane optuženika čiju istinitost je odbio prihvatiti uz valjano i jasno obrazloženje, o čemu će biti više riječi u daljnjem dijelu ove odluke koji se odnosi na činjenična utvrđenja.

4.3. Optuženik također tvrdi da je povrijeđeno pravo obrane jer je sud odbio provesti rekonstrukciju događaja i tako provjeriti obranu optuženika. Pitanje potrebe za rekonstrukcijom događaja je činjenično pitanje i ne može se podvesti pod povredu prava obrane koja je propisana u članku 468. stavku 3. ZKP/08. To stoga što dokazivanje, prema članku 418. stavku 1. ZKP/08., obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. Međutim, to ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože, a pod uvjetima iz članka 421. stavka 1. ZKP/08., sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza i za to odbijanje dati valjano obrazloženje. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud odbio dokazni prijedlog za provođenjem rekonstrukcije kao nevažan te je dao obrazloženje u tom pravcu, pa stoga odbijanje nekog dokaznog prijedloga samo za sebe ne predstavlja povredu prava na obranu i prava na pravično suđenje. Dakle, odlukom suda kojom se odbija provođenje dokaza ne dovodi se u pitanje pravo obrane, već se ta odluka može odraziti samo na potpunost, a samim time i na

I Kž 30/2020-4

pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što zapravo i predstavlja bit ove žalbene tvrdnje.

4.4. Slijedom izloženog, nisu počinjene istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude, sukladno članku 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka druga povreda odredaba kaznenog postupka koja nije istaknuta u žalbi, a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4.5. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir rezultate prometnog vještačenja prema kojima bi se, pod pretpostavkom da je brzina vozila svjedoka S. Dž. bila prilagođena stanju na cesti, izbjegla ona jačina udara zbog koje je nastupila smrt suvozača optuženog B. M. – F. K. pa žalitelj zaključuje da je S. Dž. u bitnome pridonio nastupanju ovako teške posljedice.

4.6. Nasuprot istaknutom, sud prvog stupnja se osvrnuo i na okolnost prekoračenja brzine od strane S. Dž., no to prekoračenje, po ocjeni suda, nije bilo od utjecaja na uzročnost ove prometne nezgode. Prekoračenje brzine od strane S. Dž., i po ocjeni suda drugog stupnja, prvostupanjski je sud pravilno cijenio (četvrti odjeljak šeste stranice presude) kao okolnost koja je mjerodavna za odmjeravanje kazne, a što je u skladu i s odredbom članka 47. KZ/11.

4.7. Žalitelj također nije u pravu kada tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer je sud odbio provesti rekonstrukciju događaja kojom bi se sa sigurnošću mogle utvrditi odlučne činjenice te provjeriti navodi optuženikove obrane. Naime, sud je pravilno zaključio da su relevantne činjenice događaja koji je predmet ovog kaznenog postupka ponajprije razjašnjene iskazom svjedoka S. Dž. te potom nalazom i mišljenjem prometnog vještaka, zbog čega nije bilo potrebe za provođenjem rekonstrukcije događaja.

4.8. Također je neprihvatljiva žalbena tvrdnja optuženika da se presuda temelji na pretpostavkama prometnog vještaka u odnosu na brzinu vozila S. Dž. budući da je žalitelj, iz konteksta dopune nalaza i mišljenja s rasprave od 4. studenog 2019., izdvojio dio navoda vještaka i tako izmijenio sadržaj izrečenoga. Naime, smisao onoga što je vještak tada rekao jest da je ta brzina iznosila 78,9 km/h što je iznad dopuštene od 70 km/h pa da je u situaciji mokrog kolnika i loših uvjeta za pretpostaviti da brzina iznad dopuštene istovremeno predstavlja i brzinu koja nije bila prilagođena uvjetima na cesti.

4.9. Navod obrane da iskaz svjedoka S. Dž. nije vjerodostojan budući da je svjedok (a ne optuženik) prešao na suprotnu stranu kolnika jer je vozio neprilagođenom brzinom i sjekao zavoj ničim nije potkrijepljen. Naime, osim iskaza ovog svjedoka, obranu optuženika da je zapravo svjedok prešao na njegovu stranu kolnika, opovrgavaju i rezultati obavljenog očevida te nalaz i mišljenje prometnog vještaka prema kojima nema sumnje da je u konkretnoj situaciji upravo optuženik bio taj koji je svojim vozilom prešao na prometnu traku za suprotni smjer kretanja vozila. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju (listovi 81-84 spisa predmeta) dao u tom smjeru

I Kž 30/2020-4

fizikalne i matematičke proračune, a žalitelj nije ponudio nikakve konkretne argumente kojima bi taj i takav nalaz doveo u sumnju, osim pukih tvrdnji kojima odgovornost za prometnu nezgodu neosnovano i neuvjerljivo pripisuje svjedoku S. Dž..

4.10. Mjesto sudara nije ostalo nerazjašnjeno, kako to tvrdi žalba, budući da je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju (list 81 spisa predmeta) naveo da je mjesto sudara definirano krajnjim položajima oba vozila nakon sudara i primarnim oštećenjima na vozilima. Vještak je u svoj proračun uvrstio i rotaciju vozila optuženika do koje je došlo nakon sudara, kao i daljnje kretanje vozila svjedoka S. Dž., koje se, suprotno žalbi, nije rotiralo, nego nastavilo kretati u približno istom pravcu kao prije sudara (skica na listu 82. spisa predmeta).

4.11. Budući da je u pobijanoj presudi u potpunosti i na pravilan način utvrđeno činjenično stanje, nije prihvatljiva pretpostavka žalbe da je "moguće da se okrivljenik zaobilazeći bujicu vode uz desni rub kolnika, približio više uz središnju traku te je stoga...došlo do udara". Osim toga, niti jedan dokaz, osim obrane optuženika, se ne podudara s takvim tijekom događaja, a kako ga opisuje optuženik.

4.12. Prema tome, neutemeljeni su žalbeni prigovori usmjereni na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa nije osnovana žalba optuženika podnesena iz razloga navedenih u članku 470. ZKP/08.

4.13. Optuženik nije obrazložio povredu kaznenog zakona (članak 469. ZKP/08) koju je naznačio u uvodu žalbe, a ispitivanjem pobijane presude, sukladno članku 476. stavku 1. točke 2. ZKP/08., nije nađeno da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4.14. Protivno tvrdnjama iz žalbe državnog odvjetnika i optuženog B. M. u pogledu odluke o kazni, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne i osudio optuženika na kaznu zatvora u visini propisanog minimuma od tri godine. Kao olakotno sud je pravilno cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost optuženika te okolnosti koje se odnose na pitanje brzine kretanja vozila marke M.. S obzirom da je optuženik u događaju pretrpio brojne prijelome, što proizlazi iz bolničke prijave s lista 23. spisa predmeta i iz povijesti bolesti priložene uz žalbu optuženika, a što predstavlja daljnju olakotnu okolnost, na postojeću ravnotežu okolnosti relevantnih za kažnjavanje nisu od utjecaja žalbeni navodi državnog odvjetnika o nekritičkom stavu optuženika prema konzumiranju alkohola, o upravljanju vozilom u takvom stanju i o potrebi strožeg kažnjavanja radi ostvarenja generalne prevencije. Isto tako nije od utjecaja, u pravcu blažeg kažnjavanja optuženika, njegova tvrdnja o ponašanju nakon počinjenja djela, budući da nije obrazložio u čemu bi se ono konkretno sastojalo.

4.15. Kazna zatvora od tri godine, i po ocjeni drugostupanjskog suda, je primjerena stupnju krivnje, težini počinjenog kaznenog djela i osobi optuženika, njome će se prvenstveno utjecati na optuženika da više ne čini ovakva, ali i druga kaznena djela te će se istovremeno poslati poruka drugim članovima društvene zajednice da je činjenje kaznenih djela neprihvatljivo i da isto zaslužuje odgovarajuću i primjerenu

I Kž 30/2020-4

kaznu, pa strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik, a niti blaže, na koje smjera optuženik, ne bi ostvarilo sve svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11.

4.16. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o sigurnosnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom iz članka 72. KZ/11., a na temelju članka 478. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi zakonski uvjeti za izricanje te mjere.

5. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.