Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Gž-1263/2019

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Jasne Momirović, predsjednice, te Katice Lučić i Ljiljane Percel, članica vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe L. d.d. i dr., zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14. i 110/15; 14/19.), odlučujući o zajedničkoj žalbi okr. pravne osobe L. d.d. i odgovorne osobe M. Z., po branitelju D. Š., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P., Š. i partneri d.o.o. u Z., protiv presude Općinskog suda u Kutini broj: 10 Pp G-130/2019 od 5. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. pravne osobe L. d.d. kao osnovane, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okr. pravnoj osobi L. d.d. za činjenično opisano postupanje u izreci i pravno označeno prekršajem iz članka 138. stavka 1. točke 46. Zakona o zaštiti potrošača, na temelju citiranog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 25.000,00 (dvadesetipettisuća) kuna, koju kaznu je dužna platiti u roku trideset dana od dana primitka ove presude, pa ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

II U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. pravne osobe L. d.d. i odgovorne osobe M. Z. kao neosnovana, te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. i 5. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. pravna osoba L. d.d. i odgovorna osoba M. Z. dužni su naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, svaki, u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini okr. pravna osoba L. d.d. i odgovorna osoba M. Z. proglašeni su krivima, da su, na način činjenično opisan u izreci te presude, počinili prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, te su na temelju cit. propisa, a okr. odgovorna osoba i uz primjenu instituta ublažavanja, kažnjeni novčanim kaznama, u iznosu od 50.000,00 kuna okr. pravna osoba, a u iznosu od 5.000,00 kuna okr. odgovorna osoba.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, i to u iznosu od 200,00 kuna, svaki.

3. Protiv te presude okrivljenici su zajednički, putem branitelja, podnijeli pravodobnu žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana u odnosu na okr. pravnu osobu, a nije osnovana u odnosu na okr. odgovornu osobu.

6. Rješavajući predmet u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona.

7. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe, po ocjeni ovog Suda, nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. toč. 6. Prekršajnog zakona prekoračenja optužnog prijedloga, jer je iz prvostupanjskog predmeta i izreke pobijane presude razvidno da se presuda odnosi na djelo iz podnesenog optužnog prijedloga, budući da postoji istovjetnost između činjeničnog opisa optužbe i presude koja je na temelju njega donesena. Izreka pobijane presude sadrži sva bitna obilježja djela iz članka iz članka 138. stavka 1. točke 46. Zakona o zaštiti potrošača. Suprotno tvrdnje žalitelja, sud je ovlašten sam, bez tužitelja, u izvjesnoj mjeri činiti intervencije u činjenični opis optužbe, te ga urediti dodavanjem ili ispuštanjem onih činjenica koje nisu bitne za radnju ostvarenja prekršaja, odnosno, izmijeniti bilo koji dio činjeničnog opisa ako se time okrivljenici ne proglašavaju krivim za neki drugi prekršaj od onog koji im je stavljen na teret ili ako se ne proglašavaju krivim za nešto više od onoga što im je optužnim aktom stavljeno na teret, pri čemu takva izmjena činjeničnog opisa ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenike, a sukladno odredbe članka 179. stavka 4. Prekršajnog zakona sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela. U konkretnom predmetu, sud je pravilno činjenično opisano postupanje označio prekršajem iz citirane zakonske odredbe, budući su 15. veljače 2019. stupile na snagu izmjene Zakona o zaštiti potrošača i to Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/19.), a prekršajno djelo stavljeno okrivljenicima na teret u izreci pobijane presude propisano je sada djelom odredbom članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. važećeg Zakona.

9. Neosnovano žalitelji ističu kako se radi beznačajnom prekršaju budući iz odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona proizlazi kako je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa, i to da beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, kao i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, te da ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. U odnosu na prvi element, gdje je potrebno uzeti u obzir sve konkretne okolnosti pojedinog slučaja, ovaj Sud nalazi da su nepoštivanjem uvjeta u obavljanju djelatnosti trgovine zanemarena osnovna prava potrošača na istinito informiranje i mogućnost donošenja relevantne odluke, u kojem smislu se ne može zaključivati o neznatnosti povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se štite Zakonom o zaštiti potrošača.

Budući u konkretnom slučaju po ocijeni ovoga Suda nije ostvaren taj prvi objektivni element, to je već samo po sebi dovoljno za zaključak da se predmetno djelo, za koje se terete okrivljenici, ne može okarakterizirati kao beznačajni prekršaj, pa ne treba ulaziti u analizu okolnosti za utvrđivanje eventualnog odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Međutim na strani žalitelja, imajući na umu njihovu raniju kažnjavanost, nije ostvaren niti subjektivni element za beznačajnost djela.

10. Rješavajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom pisane obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, prvenstveno iskaza svjedokinje N. K. P., utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o zaštiti potrošača, koji je prihvatljiv i ovom Sudu. Žalitelji ne ističu nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovode u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10.1. Pogrešno smatraju žalitelji da činjenično opisanim postupanjem u izreci pobijane odluke nisu obavljali nepoštenu poslovnu praksu, budući su isticanjem prekriženih redovnih cijena u višem iznosu od stvarno utvrđenih redovnih cijena po kojima su proizvodi ušli u dokumentaciju trgovca, kako to proizlazi iz rezultata provedenog postupka, zavaravali potrošače ili postoji vjerojatnost da će ih zavarati u pogledu pogodnosti cijene proizvoda, koje u stvarnosti nije bilo, te su na taj način navodili ili je vjerojatno da će navesti potrošače da donesu odluku o kupnji, stvaranjem dojma veće pogodnosti cijene. Takva informacija zavarava prosječnog potrošača u pogledu cijene proizvoda, postojanju pogodnosti u odnosu na redovnu maloprodajnu cijenu i sugerira kupcu da se proizvod nudi po većoj pogodnosti u odnosu na istaknutu višu redovnu cijenu, smatrajući to kupnjom po povoljnijoj cijeni.

10.2. Žalitelji ne dovode u pitanje da su inkriminirane prilike bile istaknute niža cijena i prekrižena viša cijena proizvoda za Delimano štapni mikser i Delimano sjeckalicu, međutim pogrešno smatraju da nema protupravnosti iz razloga jer iz materijalne dokumentacije, kartice artikala te iskaza svjedokinje jasno proizlazi da su 22. siječnja 2019. za Delimano štapni mikser formirali cijenu u iznosu od 499,00 kuna bez ulaza proizvoda i bez artikala na stanju, pri čemu je prvi ulaz u maloprodaju evidentiran 4. veljače 2019. po mpc 249,95 kuna, pa je niža cijena redovna cijena i takva ne predstavlja pogodnosti u pogledu cijene proizvoda, a jednako tako i u odnosu na Delimano sjeckalicu za koju je bila istaknuta prekrižena viša cijena u iznosu od 199,90 kuna i nova niža cijena u iznosu od 99,95 kuna. Stoga i ovaj Sud smatra da iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je trgovac ukupnim prikazivanjem relevantnih parametara za donošenje odluke o kupnji stvarao dojam koji će potaknuti kupca na odluku o kupnji, lažnim prikazivanjem veće pogodnosti cijena, koje u stvarnosti nisu postojale, a koje postupanje je suprotno pozitivnim propisima Republike Hrvatske.

9.3. Bez uspjeha žalitelji ističu da bi se moguće radilo i o pogrešci u knjiženju ulazne cijene proizvoda u maloprodaji, budući isto ne proizlazi iz rezultata provedenih dokaza, pri čemu su žalitelji prije početka obavljanja trgovačke djelatnosti bili dužni upoznati se s odredbama važećih zakona, koji propisuju pod kojim se uvjetima može obavljati navedena djelatnost, pa u tom kontekstu ne mogu isključiti odgovornost za djelo, imajući na umu da je za počinjenje prekršaja, sukladno odredbe članka 25. Prekršajnog zakona, kriv počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, što nije slučaj u ovom predmetu.

9.4. Slijedom navedenog, pravilan je i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da su okrivljenici svojim postupanjem ostvarili sva zakonom opisana obilježja prekršaja stavljenog im na teret.

10. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud je, s obzirom na utvrđene okolnosti koje se tiču djela i počinitelja u smislu čanka 36. Prekršajnog zakona, a imajući na umu zakonom propisanu kaznu za okr. pravnu osobu u rasponu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna, ocijenio da je novčana kazna prestroga u odnosu na okr. pravnu osobu, iz razloga jer je do donošenja ove odluke, u pogledu cijenjene kažnjavanosti okr. pravne osobe, u smislu odredbe članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona, u pretežitom dijelu navedenih odluka nastupila rehabilitacija. Stoga je ovaj Sud preinačio odluku o kaznu za okr. pravnu osobu i izrekao je razmjerno svim relevantnim okolnostima od utjecaja na kaznu, kako je to i označeno u izreci ove odluke pod toč. I, smatrajući je primjerenom težini djela, stupnju prekršajne odgovornosti te u svemu pogodnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja.

10.1. Ispitujući nadalje odluku o kazni izrečenu okr. odgovornoj osobi ovaj Sud nalazi da je ista odmjerena u zakonom propisanim granicama i pravilno cijenjenim svim okolnostima odlučnim za njezino određivanje, u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Naime, za predmetni prekršaj propisana je novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi, a prvostupanjski sud je okr. odgovornoj osobi, pravilno smatrajući da su ostvareni uvjeti za primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona kaznu, kaznu odmjerio u značajnoj mjeri ispod zakonom propisane minimalne kazne.

10.2. Tako izrečene kazne predstavljaju primjerenu društvenu osudu za počinjeni prekršaj i opravdano se može očekivati da će se njima postići opća i posebna svrha kažnjavanja.

11. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, kazne smatrati u cjelini plaćene, ako osuđene osobe u roku koji je određen za plaćanje, uplate dvije trećine izrečenih kazni.

14. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) kojim je paušalni iznos propisan u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.

15. Zbog izloženih razloga, na temelju članaka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. rujna 2021.

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nada Horvatović, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.