REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 478/2020-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. O. zbog kaznenog djela iz čl. 119. st. 1. u vezi s čl. 118. st. 1. i čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak i 101/17 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 21. svibnja 2020. broj K-21/18, u sjednici održanoj 29. rujna 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice opt. B. O. i branitelja optuženika, odvjetnika Ž. G.,
p r e s u d i o j e :
Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. B. O. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijski sudu u Splitu proglasio je krivim opt. B. O. zbog kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 119. st. 1. u vezi čl. 118. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11 te ga je na temelju čl. 119. st. 1. i čl. 34. st. 2. i čl. 48. st. 1. i 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci koju je kaznu zatvora na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 zamijenio radom za opće dobro na način da je optuženiku jedan dan zatvora zamijenjen s dva sata rada.
1.1. Optuženik je na temelju čl. 55. st. 5., 6. i 7. KZ/11, upozoren da će, nakon što osuđenik nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, rad za opće dobro izvršiti u roku koji to tijelo odredi, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, da navedeni rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro, dok sadržaj rada za opće dobro određuje nadležno tijelo za probaciju u
I Kž 478/2020-6
dogovoru s osuđenikom vodeći računa o njegovim sposobnostima i stručnosti. Ako se osuđenik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju, ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Ukoliko osuđenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku iz st. 5. tog članka, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu, a ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz st. 5. tog članka.
1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. B. O. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme koje je proveo u pritvoru i istražnom zatvoru od 20. svibnja 2018. do 06. lipnja 2018.
1.3. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) žrtva D. S. je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
1.4. Na temelju članka 148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 opt. B. O. je presuđen na platež troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 30.214,00 kuna od čega iznos od 29.214,00 kuna na ime troškova vještačenja i paušal u iznosu od 1.000,00 kuna.
2. Protiv te su presude žalbu podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i da se optuženiku izrekne „primjerena kazna zatvora“ i optuženik putem branitelja Ž. G., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i da mu se izrekne uvjetna osuda te u odluci o troškovima kaznenog postupka na način da se odluka o troškovima „prilagodi materijalnom stanju okrivljenika“. Na sjednici vijeća opt. B. O. je predao podnesak naslovljen kao Žalba protiv presude br. K-21/18 od 21. svibnja 2020. i Odgovor na žalbu državnog odvjetnika, koji podnesak je razmotren kao dopuna žalbe na pobijanu presudu.
3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.
4. Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednica vijeća je održana u nazočnosti optuženika i branitelja jer su u žalbi, u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08, zahtijevali da ih se o obavijesti o sjednici vijeća, dok je u odnosu na uredno izvještenog državnog odvjetnika sjednica, u smislu odredbe čl. 475. st. 4. ZKP/08, održana u njegovoj odsutnosti.
6. Žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane.
I Kž 478/2020-6
7. Kao što je navedeno pod toč. 2. obrazloženja optuženik uvodno kao žalbenu osnovu iz koje pobija prvostupanjsku presudu navodi, osim zbog odluke o kazni i troškova kaznenog postupka i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Međutim, ne precizira o kojoj se konkretnoj povredi iz čl. 468. ZKP/08 radi, niti se iz sadržaja obrazloženja dade zaključiti na koju potupovnu povredu optuženik smjera.
8. Naime, iz obrazloženja optuženikove žalbe proizlazi da je on revoltiran činjenicom da je državni odvjetnik protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog odluke o kazni jer smatra da je na taj način tužitelj izigrao njihov sporazum (gentleman's agreement) da stranke neće izjavljivati žalbe protiv prvostupanjske presude kojom je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 119. st. 1. u vezi s čl. 118. st. 1. i čl. 34. KZ/11 i kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci zamijenjena radom za opće dobro. Smatra da je time doveden u zabludu jer je u ovom kaznenom postupku, da nije postignut takav neformalan sporazum s tužiteljem, mogao iznositi čitav niz prigovora kojima bi osporavao tvrdnje optužbe (ukazivati na okolnosti da je postupao u odbijanju protupravnog napada oštećenika na njegovog sina, nepostojanje namjere ozlijeđivnja oštećenika, da nije pronađeno sredstvo počinjenja, na hipotetsko mišljenje medicinskog vještaka o mogućoj posljedici do koje je moglo doći i sl.), ali to nije učinio već je priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela nakon izmijene prvotne optužnice kojom se teretio zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi s čl. 34. KZ/11 počinjenog s izravnom namjerom, jer se dogovorio s tužiteljem da neće pobijati prvostupanjsku presudu.
8.1. Ovi navodi optuženika nisu osnovani jer je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja u kontradiktornom postupku donio presudu te je optuženika proglasio krivim zbog predmetnog kaznenog djela utvrđujući da su optuženikovo priznanje i njegova obrana potvrđeni materijalnim dokazima, iskazima žrtve i ostalih ispitanih svjedoka te nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka A. A. Dakle, optuženik je nakon što je državni odvjetnik na naprijed navedeni način izmijenio optužnicu, u nazočnosti svog branitelja priznao da je počinio predmetno kazneno djelo te je izjavio da ostaje kod obrane koju je dao u istrazi (list 41.) i koju je na raspravi dopunio na način kako je to navedeno u podnesku (list 340.-344.).
Prema tome, iz izloženog stanja stvari ne proizlazi da bi optuženik priznao počinjenje kaznenog djela iz čl. 119. st. 1. u vezi čl. 118. st. 1. KZ/11 zbog toga što bi bio doveden u zabludu od strane državnog odvjetnika, već je on, uz stručnu pomoć svog branitelja, svjestan svih posljedica takvog postupka, izjavio da se smatra krivim za kazneno djela za koje se teretio izmijenjenom optužnicom.
8.2. U odnosu na optuženikove prigovore kojima on ukazuje na to da je kritične zgode postupao u nužnoj obrani jer da je branio sina od istodobnog protupravnog napad oštećenika treba istaknuti da se radi o činjeničnim prigovorima koje optuženik s obzirom na svoje očitovanje na navode optužbe u smislu odredbe čl. 464. st. 7. ZKP/08 ne može isticati u žalbi.
8.3. Sadržajno se cijelo obrazloženje žalbe svodi na žalbu zbog odluke o kazni i o troškovima kaznenog postupka jer optuženik smatra da mu sud nije u dovoljnoj mjeri
I Kž 478/2020-6
cijenio sve olakotne okolnosti koje je utvrdio i da nije cijenio kao olakotnu okolnost činjenicu da oštećenik kritične zgode nije zadobio teže ozljede, a u vezi troškova da su mu previsoko odmjereni s obzirom na njegove loše imovinske prilike. U žalbenom prijedlogu optuženik navodi da bi mu trebalo izreći kao primjerenu kaznenu sankciju uvjetnu osudu jer s obzirom na visoku životnu dob i činjenicu da se mora brinuti za bolesnu suprugu nije u mogućnosti obavljati bilo koje poslove.
8.4. Međutim, kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci koja je optuženiku izrečena i koja je zamijenjena radom za opće dobro nije prestroga kaznena sankcija. Naime, optuženik je pokušao počiniti kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zavora u trajanju od jedne do osam godina zatvora, što ukazuje na njegovu izrazitu pogibeljnost, a samo stjecajem okolnosti nije došlo do težih posljedica. Prema tome, kada je sud prvog stupnja optuženiku zbog činjenice da je djelo ostalo u pokušaju, a što je zakonska osnova za izricanje kazne ispod posebnog minimuma, kao i na temelju niza olakotnih okolnosti (neosuđivanost, priznanje i kajanje, obiteljske prilike, životna dob i smanjena ubrojivost) i u odsutnosti otegotnih okolnosti, izrekao kaznu zatvora od jedanaest mjeseci koju je zamijenio radom za opće dobro, time je optuženiku izrekao primjerenu, a ne prestrogu kaznenu sankciju. Ta će kaznena sankcija, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ispuniti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u smislu individualne i generalne prevencije. Blaža kaznena sankcija, uvjetna osuda koju predlaže optuženik, tu svrhu ne bi ostvarila, bez obzira što kod oštećenika nije došlo do težih posljedica i bez obzira na optuženikovu životnu dob i bolest supruge.
8.5. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.
9. S druge strane, nije osnovana niti žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni jer izrečena kaznena sankcija, imajući u vidu sve naprijed pravilno utvrđene olakotne okolnosti, nije preblaga. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda optuženiku nije potrebno izreći strožu društvenu osudu te se tvrdnjama državnog odvjetnika, da je optuženik ostao nekritičan prema djelu, da je u izvršenju djela upotrijebio nož ukupne dužine od 50 cm kojega je iz nepoznatih razloga sakrio, da samo spletom sretnih okolnosti nije došlo do težih posljedica i da se stoga radi o izuzetno pogibeljnom kaznenom djelu, ne dovode u pitanje pravilnost odluke o kazni.
9.1. Iz navedenih razloga nije osnovana niti žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.
10. Neosnovano se optuženik žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka jer je sud prvog stupnja, s obzirom da ga je proglasio krivim, na temelju propisa citiranim u izreci prvostupanjske presude, optuženika osnovano presudio na platež troškova kaznenog postupka koji se sastoje od troškova vještačenja i paušalne svote u iznosima navedenim u izreci prvostupanjske presude, a do kojih je došlo uslijed toga što je optuženik počinio predmetno kazneno djelo. Optuženik se stoga neosnovano u žalbi poziva na svoje loše imovinske prilike, a ukoliko bi se naknadno utvrdila nemogućnost plaćanja troškova kaznenog postupka, predsjednik vijeća može na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 posebnim rješenjem osloboditi optuženika dužnosti naknade tih troškova.
I Kž 478/2020-6
11. Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalbe nisu osnovane i kako sud prvog stupnja nije počinio postupovne povrede iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na optuženikovu štetu povrijeđen kazneni zakon, u smislu odredbe iz toč. 2. citiranog propisa, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 29. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
