REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4170/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Y. C. B. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., protiv protivnika osiguranja I. G., M. F., Republika Njemačka, kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., radi osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je protivnik osiguranja podnio protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2747/2021-2 od 14. srpnja 2021. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj R1-11/2021 od 23. travnja 2021., u sjednici održanoj 29. rujna 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem određeno je privremena mjera radi osiguranja predlagateljeve novčane tražbine u iznosu od 551.194,92 kune sa zateznom kamatom, a tom privremenom mjerom zabranjena je prodaja i otuđenje motornog broda, zaustavljanje, čuvanje i odlazak broda iz A. u S. uz nalog L. oduzme isprave.
2. Drugostupanjskim rješenjem navedeno prvostupanjsko rješenje je potvrđeno.
3. Protiv navedenog drugostupanjskog rješenja prijedlog za dopuštenje revizije podnio je predlagatelj osiguranja.
4. Predmetna privremena mjera određena jer je utvrđeno da postoji vjerojatnost postojanja tražbine zbog koje je predložena privremena mjera, da je učinjeno vjerojatnim da bi se bez privremene mjere moglo spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, a pri tome je uzeto u obzir da je protivnik osiguranja pravna osoba koja ima sjedište u državi koja je također članica Europske unije, pa nije primijenjena odredba članka 344. stavak 2. OZ, jer bi primjenom te odredbe protivnik osiguranja bio doveden u nepovoljniji pravni položaj u odnosu na osobe koje imaju sjedište odnosno prebivalište u Republici Hrvatskoj.
5. Prvo pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog problematizira zaključak drugostupanjskog suda da bi nepravomoćni zapisnik upravnog tijela kojim se utvrđuje obveza predlagatelja osiguranja te podnošenjem tužbe protiv protivnika osiguranja, predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje novčane tražbine u smislu članka 344. stavak 1. Ovršnog zakona.
Međutim, da li je određeni dokaz (određeni dokazi) dostatan za zaključak o postojanju neke odlučne činjenice (konkretno; vjerojatnost postojanja novčane tražbine) ovisi o ukupnom činjeničnom stanju i okolnostima konkretnog slučaja.
6. Obrazlažući zbog čega ovo pitanje smatra važnim u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), protivnik osiguranja se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje se odnose na pitanje o dostatnosti podnošenja tužbe za zaključak o vjerojatnosti postojanja tražbine pa se ne radi o slučajevima koji bi bili podudarni s ovim slučajem u kojem je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije.
7. Zbog navedenog zaključeno je da prvo pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
8. Drugim pitanjem protivnik osiguranja sugerira da prekršajna odgovornost nije dostatna za ispunjene uvjeta za određivanje privremene mjere, međutim, odluke na koje se poziva protivnik osiguranja (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske) ne sadrže pravno shvaćanje da prekršajna odgovornost nije odlučna prilikom utvrđivanja uvjeta za određivanje privremene mjere već je izneseno shvaćanje da prekršajna odgovornost, sama za sebe, nije dostatna za zaključak o postojanju propisanih razloga za privremenu mjeru, a niti u konkretnom slučaju drugostupanjski sud nije svoje razloge zbog kojih je potvrdio rješenje kojim je određena privremena mjera ograničio samo na okolnost da postoji prekršajna odgovornost protivnika osiguranja.
9. Zbog navedenog zaključeno je da niti ovo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP.
10. Treće pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije glasi:
"Mora li rješenje o određivanju privremene mjere sadržavati razloge o svim preduvjetima iz članka 344. stavak 1. Ovršnog zakona?"
Međutim, ovo pitanje pretpostavlja da drugostupanjsko rješenje nema sve razloge u smislu članka 344. stavak 1. Ovršnog zakona međutim, pretpostavka na koje se temelji ovo pitanje nije osnovana jer drugostupanjsko rješenje ima sve razloge o pretpostavkama za određivanje privremene mjere u smislu članka 344. stavak 1. OZ.
11. Četvrto pitanje zbog kojeg je podnesena revizija također pretpostavlja pogrešno da drugostupanjski sud nije iznio razloge zbog kojih smatra da je počinjen prekršaj te da nije postupljeno u skladu s odredbom članka 12. ZPP, međutim, drugostupanjski sud je obrazložio zbog čega smatra da je tuženik počinio prekršaj. Zbog toga o ovom pitanju ne ovisi rješenje u sporu.
12. Posljednje pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog, izneseno u pravovremenoj dopuni prijedloga za dopuštenje revizije glasi:
"Je li privremena mjera zaustavljanja, čuvanja i zabrane odlaska broda razmjerno osiguranju naplate novčanog potraživanja iz ugovornog odnosa protiv protivnika osiguranja iz Europske unije?"
Međutim, odgovor na ovo pitanje ovisi o okolnostima konkretnog slučaja i nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Čini se da protivnik osiguranja smatra da bi on obzirom na to da ima sjedište u jednoj od zemalja Europske unije, trebao biti privilegiran u odnosu na protivnike osiguranja koji imaju sjedište u Republici Hrvatskoj jer ako je privremenu mjeru moguće odrediti protiv domaćih protivnika osiguranja onda je ta mjera moguća i protiv pravnih osoba s sjedištem u Europskoj uniji, a odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava ne sadrže pravno shvaćanje koje bi podupiralo stav kojeg čini se zastupa protivnik osiguranja da se protiv njega na bi mogla odrediti konkretna privremena mjera jer je on protivnik osiguranja iz jedne od zemalja Europske unije.
13. Zbog izloženih razloga na temelju odredaba članka 387. stavak 5. i 392. stavak 1. ZPP u vezi s odredbama članka 400. ZPP te odredbama članka 12. stavak 1. i 21.
OZ riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 29. rujna 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
