Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-348/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. G., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-133/2021. (K- 23/2020.) od 13. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog S. G. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-133/2021. (K- 23/2020.) od 13. rujna 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-260/2020. od 31. ožujka 2020. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-19/2020. od 29. svibnja 2020., protiv optuženog S. G., zbog kaznenih djela silovanja iz članka 153. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog S. G. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 2. siječnja 2020. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi S. G. po branitelju odvjetniku M. S. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti istražni zatvor i pustiti optuženika na slobodu.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.
7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženi počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka prilikom donošenja presude u ponovljenom postupku, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to pa nije u pravu žalitelj da prvostupanjski sud drži "nesporno utvrđenim činjenični opis optužnice". Naime, prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora dostatno je postojanje osnovane sumnje o počinjenju kaznenih djela za koja se optuženik tereti i time je ispunjen osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga žalbeni prigovori kojima optuženi tumači i ocjenjuje da činjenica da je u postupku prvostupanjska presuda ukinuta govori o (ne)postojanju dokazanosti kaznenih djela za koje se tereti, a time i (ne)postojanju osnovane sumnje nisu od značaja.
8. Neslaganjem s razlozima iznesenim u pobijanom rješenju žalitelj obrazlaže žalbenu osnovu iz članka 470. ZKP/08. smatrajući da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženika nisu takve da bi opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.
8.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela utemeljio na okolnostima i načinu počinjenja kaznenih djela silovanja za koje je optuženik osnovano sumnjiv (koje je prema optužnici počinjeno s iskazanom bezobzirnošću, okrutnošću i upornošću prema istoj žrtvi), što je osnovano povezao s zaključcima psihijatrijskog vještačenja i činjenicom da je optuženik pravomoćno osuđen zbog drugih kaznenih djela na štetu iste žrtve (detaljno opisano u odlomku 13. pobijanog rješenja) i izrečena mu sigurnosna mjera zabrane približavanja žrtvi. Iz zaključaka psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik osoba s dubokim poremećajem u strukturi ličnosti, disocijalnog tipa, niskog praga tolerancije, manipulativan i preporučen je najstroži policijski nadzor. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.
9. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu su okolnosti i način počinjenja kaznenih djela za koje je osnovano sumnjiv samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
10. Stoga je osnovan i pravilan zaključak prvostupanjskog suda o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem blaže mjere niti je za to dovoljna sigurnosna mjera zabrane približavanja žrtvi koja je izrečena i egzistira u drugom pravomoćno okončanom postupku, a kako predlaže žalitelj pa nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se zaštita žrtve (a i time i svrha primjene mjere istražnog zatvora) može osigurati na taj način.
11. Drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora. Nisu od značaja navodi žalitelja da je istražni zatvor određen u "kombinaciji s mjerom opreza" jer optuženiku nije određena primjena niti jedne mjere opreza.
12. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 29. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
