REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-272/2019-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Zorana Sršena predsjednika vijeća, suca Sandre Juranović kao izvjestitelja te suca Srebrenke Šantić kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Diane Matijašević, u kaznenom predmetu protiv okr. I. P., zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući žalbu okr. I. P. izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 6 K-162/12 od 21. veljače 2019., u sjednici vijeća dana 29. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika I. P. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 6 K-162/2012 od 21. veljače 2019. okrivljenik I. P. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavka 1. KZ/11.

2. Okrivljeni I. P. je na temelju članka 233. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci te mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da je određeno da se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

3. Na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11 okr. I. P. određena je posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11 da u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom oštećenom obrtu K. T. S., , uplatom iznosa od 42.786,04 kune, a na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 odlučeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora optuženom ako u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu.

4. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08 okr. I. P. dužan je oštećenom obrtu K. T. S., , na ime imovinsko - pravnog zahtjeva platiti iznos od 42.786,04 kune, u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti presude, dok se sa ostatkom imovinsko pravnog zahtjeva u iznosu od 0,01 kunu oštećenik upućuje na parnicu.

5. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi je dužan naknaditi troškove postupka iz članka 145. savka 2. točke 1. ZKP/08 u iznosu od 11.280,35 kuna te troškove iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

6. Protiv te presude žalbu je izjavio okrivljenik I. P. putem svog branitelja odvjetnika R. H. iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

7. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.

8. Okrivljenik u žalbi ističe počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju zapisnika o ispravama i iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Sadržajno, međutim, okrivljenik prigovara pogrešnim zaključcima suda u pogledu valjanosti i dokazne snage inventurnog zapisnika od 31. listopada 2009. koju obrana osporava, koji je predstavljao polazišnu točku za kompariranje podataka prilikom provođenja inventure na dan 2. siječnja 2010. kojom je utvrđen manjak pozivajući se i na nalaz i mišljenje vještakinje za financije koja smatra nevjerodostojnim inventurne liste koje nisu potpisane od članova komisije. Žalitelj smatra da je bitna povreda odredaba kaznenog postupka počinjena i time što se presuda temelji na nezakonitim dokazima, budući je protiv oštećenika podignuta optužnica kod Općinskog suda u Zlataru zbog kaznenog djela krivotvorenja u kojem postupku da je utvrđeno kako su članovi komisije osporili potpisivanje spornih inventurnih lista od 31. listopada 2009. Nadalje je, referirajući se na nalaz i mišljenje vještaka za financije, žalitelj istakao kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda koji okrivljenika proglašava krivim za zadržavanje utrška od prodaje mesa kada je vještačenjem utvrđeno da nema računa za koji nije predat utržak slijedom čega se eventualno može raditi o manjku u robi. U odnosu na tvrdnju suda koji o kaznenoj odgovornosti okrivljenika zaključuje i na temelju njegove izjave o prihvaćenoj odgovornosti za robu i poslovanje djelatnika, žalitelj ističe aspekt građanskopravne odgovornosti okrivljenika čija je odgovornost i zbog propusta nadzora nad poslovanjem djelatnika koju da međutim treba razlikovati o kaznenopravne odgovornosti koja podrazumijeva postupanje s namjerom stjecanja protupravne imovinske koristi.

9. Suprotno stavu žalitelja nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Naime, netočna je tvrdnja žalitelja da bi u razlozima presude prvostupanjski sud o sadržaju isprava i iskaza izvedenih u dokaznom postupku iznosio nešto drugo ili drukčije u odnosu na sam sadržaj tih isprava ili iskaza jer je sud sadržaj svih provedenih dokaza pravilno izložio i interpretirao. 10. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je bitna povreda odredaba kaznenog postupka počinjena jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu odnosno podacima inventurne liste od 31. listopada 2009. za koju obrana tvrdi da je krivotvorina. Ovo stoga što je člankom 10. ZKP/08 propisano kada se radi o nezakonitim dokazima, a to su dokazi pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, povredom Ustavom, Zakonom i Međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života ili povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ovim zakonom ili se radi o dokazima za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza, dok se u konkretnom slučaju radi o tome da se osporava vjerodostojnost inventurne liste od 31.10.2009. za koju obrana tvrdi da nije propisno sastavljena pa ne može biti pouzdan izvor saznanja za komparaciju sa stanjem inventure od 2.1.2010. tijekom koje je i utvrđen sporni manjak.

11. Zaključak da je okrivljenik I. P. protupravno, kao poslovođa mesnice, prisvojio novac od dnevnog utrška u iznosu od 42.786,04 kune prvostupanjski sud temelji poglavito na nalazu i mišljenju vještaka za financije mr.sc. J. H. koja je ustvrdila da je za provođenje financijskog vještačenja raspolagala dostatnom dokumentacijom, potom na činjenici da je provođenjem inventure dana 2. siječnja 2010. utvrđen manjak od 51.037,58 kuna, odnosno 42.787,00 kuna nakon što je okrivljenik dodatno predočio otpremnice koje je imao kod sebe. U konačnici, sud prvog stupnja zaključak o kaznenoj odgovornosti okrivljenika temelji i na njegovoj izjavi da se slaže s usklađenjem otpremnica i novčanih pologa, temeljem čega je utvrđen manjak, kao i analizom iskaza ispitanih svjedoka.

12. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio odlučne činjenice te provedene dokaze analizirao kako pojedinačno tako i u međusobnoj korelaciji sagledavajući ih i u odnosu na sadržaj okrivljenikove obrane.

13. Tako je sud iz međusobno suglasnih iskaza ispitanih svjedoka J. G., R. B., Š. B., B. M. i T. N. utvrdio tko je, zašto i na koji način sudjelovao u provođenju mjesečnih inventura pa tako i one u listopadu 2009. kao i godišnje inventure u siječnju 2010., potom o načinu poslovanja u mesnici u odnosu na zaprimanje robe i naplatu prodanih proizvoda te načinu na koji je utvrđen manjak u prodavaonici koje je okrivljenik bio poslovođa. Ocijenivši nalaz i mišljenje vještaka za financije J. H. potpunim, stručnim i logičnim sud je utvrdio da je oštećenik vodio financijsko i knjigovodstveno zaduženje, a po vještaku utvrđeni manjak za inkriminirano razdoblje podudaran je s onim utvrđenim od strane inventurne komisije oštećenika.

14. Vještakinja za financije ustvrdila je da su vjerodostojne inventurne liste one koje sadrže potpis svih članova inventurne komisije no da se njihova vjerodostojnost može provjeriti i usporedbom sa knjigovodstvenim stanjem robe. Analizom raspoloživih podataka vještakinja je utvrdila da su podaci o zaduženju i razduženju usklađeni knjigovodstveno, financijski i robno što da je bilo dostatno za izračune utvrđene vještačenjem te kako u analizi poslovanja nije pronađen račun ili podatak o računu, a da nije predan utržak po tom računu. Za naglasiti je da su podaci mjesečne inventurne liste od 31. listopada 2009. potpisane od strane okrivljenika, da ih je, prema iskazu svjedokinje R. B., on bio dužan i sačiniti te da imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka o usklađenim podacima robnog, knjigovodstvenog i financijskog zaduženja i razduženja predstavljaju valjani relevantan podatak za utvrđivanje činjenica u postupku unatoč eventualnim formalnim nedostacima, pri čemu okrivljenik nije s uspjehom učinio dvojbenim utvrđenja suda koja proizlaze korištenjem podataka iz istih.

15. Nedvojbenim je mjesečno izvješće o popisu robe sačinjavao upravo okrivljenik kao poslovođa o čemu iskazuju R. B., B. M. i J. G., dakle i ono 31.10.2019., no manjak je utvrđen za nastavno razdoblje do 2. siječnja 2020. na koja utvrđenja okrivljenik nije istaknuo primjedbe, već ga je prihvatio. U ingerenciji upravo okrivljenika kao poslovođe je bio mjesečni popis robe koji je sačinjavan mimo godišnjih inventura i prema odluci poslodavca pa je točnost i vjerodostojnost podataka u njemu bio interes upravo okrivljenika. Dakle, osim analize vještaka koji kao vjerodostojan izvor saznanja prihvaća mjesečni popis robe dajući za to i valjane razloge isto se zaključuje i na temelju analize svjedočkih iskaza. Nadalje, prema navodima i svjedok T. N., vlasnik mesnice, i svjedok B. M. ustvrdili su da je manjak utvrđen upravo u novcu što proizlazi i iz analize vještaka za financije koja manjak utvrđuje izračunom razlike zaduženja i razduženja za inkriminirani period. Proizlazi stoga da je zaključak prvostupanjskog suda o kaznenoj odgovornosti okrivljenika rezultat sveobuhvatne analize i ocjene dokaza provedenih u postupku i to kako svakog pojedinačno tako i međusobno.

16. Obzirom da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji valja istaći da je ispitujući presudu suda prvog stupnja u odnosu na kaznu izrečenu okrivljeniku I. P. utvrđeno da su od strane prvostupanjskog suda pravilno i potpuno cijenjene okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja te da je izrečena kazna primjerena težini i naravi kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim kao i osobnim okolnostima i svojstvima okrivljenika.

17. Obzirom na izostanak otegotnih okolnosti pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se obzirom na okrivljenikovu raniju neosuđivanost i životnu dob i izricanjem uvjetne osude sa dužim rokom provjeravanja može okrivljenika odvratiti od činjenja kaznenih djela, a kod građana ojačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja pri čemu dodatna obveza nadoknade nastale štete u određenom roku proizlazi iz naravi kaznenog djela i činjenice da nastala šteta do donošenja odluke suda nije naknađena.

18. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08 sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

19. Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a da nema niti povreda zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 ovom presudom je odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Rijeka, 29. rujna 2021.

Predsjednik vijeća

Zoran Sršen v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Diana Matijašević