Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-353/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. B., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kzd-2/2021-25 od 26. kolovoza 2021. o ukidanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2021.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se protiv optuženog K. B. produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, broj Kzd-2/2021-25 od 26. kolovoza 2021., u tijeku postupku nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog K. B., zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11. i teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi sa člankom 158. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I izreke rješenja, na temelju članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ukinut je istražni zatvor optuženom K. B. te je naloženo da se isti ima odmah pustiti na slobodu.
1.1. Pod točkom II izreke rješenja, na temelju odredbe članka 98. stavka 6. u vezi sa člankom 1. i 2. točkom 3.,4.,5. i 9. ZKP/08. optuženiku su određene mjere opreza i to obveza redovitog javljanja Policijskoj postaji u Velikoj Gorici svakog drugog ponedjeljaka u mjesecu; zabrana približavanja žrtvi mlt. L. M., rođenoj … iz V. G., na razdaljinu manju od 100 metara; zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze, telefonom, e-mailom ili poštom, sa žrtvom mlt. L. M. i zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve mlt. L. M..
1.2. Pod točkom III izreke rješenja, navedeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude te da će na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. izrečene mjere opreza izvršavati Policijska postaja Velika Gorica, a u slučaju nepridržavanja mjera opreza da će se iste zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP/08., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu te preinači pobijano rješenje na način da na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. produlji istražni zatvor optuženiku.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
5. Ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Razmotrivši razloge pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. no da je pogrešno zaključio da se svrha istražnog zatvora može ostvariti mjerama opreza.
6.1. Unatoč činjenici da je optuženik prekršajno i kazneno neosuđivana osoba i da je do predmetnih događaja živio sukladno općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja, nije u pravu prvostupanjski sud kada zaključuje da je boravak u istražnom zatvoru u trajanju od 9 (devet) mjeseci zasigurno utjecao na njegovu svijest o pogibeljnosti protupravnog ponašanja te da će se izrečenim mjerama opreza prevenirati opasnost od ponavljanja kaznenih djela.
6.2. Naime, ima li se na umu da se optuženika, na razini osnovane sumnje, tereti za čak dva kaznena djela i to na način da je u dužem vremenskom razdoblju, od dvije godine, svjestan niske životne dobi i emocionalne nezrelosti žrtve, svoje nećakinje, u više navrata, prilikom obiteljskih okupljanja, dok se nalazio nasamo s njom, prema njoj vršio bludne radnje, grleći je, ljubeći je, dirajući preko odjeće po grudima i intimnim dijelovima tijela, a potom i zavlačeći ruke ispod majice i gaćica dodirujući joj grudi i spolovilo da bi njegovi postupci progredirali kada je žrtva tijekom samoizolacije bila sama u stanu kojom prilikom joj je spolovilo ugurao u anus, u pravu je državni odvjetnik kada navodi da se iteracijska opasnost u konkretnom slučaju može prevenirati samo mjerom istražnog zatvora jer značaj i kvaliteta pobrojanih okolnosti ne opravdavaju primjenu blažih mjera.
6.3. Navedene okolnosti, osobito vremenski period počinjenja kaznenih djela, upućuju na izrazitu upornost i jaku kriminalnu volju u protupravnom postupanju prema žrtvi, koja se ogleda i u činjenici da je optuženik zlouporabio povjerenje žrtve i nemogućnost njenog odupiranja, zbog emocionalne nezrelosti, te da ga niti blizina članova njegove ili žrtvine obitelji nije spriječila u protupravnom postupanju, zbog čega, po mišljenju drugostupanjskog suda, mjere opreza nisu dostatne i prikladne u sprečavanju opasnosti od počinjenja novih kaznenih djela, koja se može spriječiti samo daljnjim produljenjem istražnog zatvora.
6.4. Napominje se da su dosadašnji život, neosuđivanost i dosadašnji boravak u istražnom zatvoru, samo neke od okolnosti, ne i odlučne, za procjenu načina i ostvarenja svrhe istražnog zatvora, no u konkretnom slučaju okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela te zahtjevi javnog interesa u zaštiti djece kao najranjivije populacije i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu pa je produljenje istražnog zatvora opravdano i nužno te razmjerno postizanju opravdanog cilja.
7. Nije u pravu prvostupanjski sud kada navodi da bi se produljenje istražnog zatvora pretvorilo u izdržavanje kazne, čime dovodi u pitanje povredu načela razmjernosti. Drugostupanjski sud je utvrdio da dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru, te daljnjim produljenjem mjere istražnog zatvora, nije došlo do povrede načela razmjernosti pri čemu je sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08. vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela i kazne (za kazneno djelo iz članka 158. stavka 2. KZ/11. propisana je kazna zatvora od jedne do osam godina, a za kazneno djelo iz članka 166. stavka 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. KZ/11. od tri do petnaest godina zatvora ) koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova iz članka 133. ZKP/08. Pritom se napominje da, osim što se radi o istražnozatvorskom predmetu koji zahtjeva hitnost u postupanju, radi se i o predmetu kaznenopravne zaštite djece pa je prvostupanjski sud i iz toga razloga, u daljnjem tijeku postupka, dužan voditi računa o hitnosti u postupanju.
8. Slijedom svega navedenoga, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., preinačiti pobijano rješenje na način kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 29. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
