Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-1543/2021-2
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz V., OIB: ..., zastupan po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tužene E. S. B. d.d. sa sjedištem u R., OIB: ..., zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M., K. i P. d.o.o., odvjetnicima iz Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1588/2019-13 od 14. lipnja 2021., dana 29. rujna 2021.,
r i j e š i o j e
I. Uvažavaju se žalbe tužitelja i tuženika, ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1588/2019-13 od 14. lipnja 2021.
II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u ovoj pravnoj stvari, sukladno odredbi članka 213. stavka 2. točke 2. Zakona o parničnom postupku, određen je prekid postupka zbog podnošenja Zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1042/17, a u povodu kojeg zahtjeva se vodi postupak pred Sudom Europske unije pod brojem C- 474/2020. (točka I izreke). Pod točkom II izreke određeno je da će se postupak nastaviti kada se završi postupak pred Sudom Europske unije u predmetu broj C- 474/2020 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; dalje: ZID ZPP) u vezi članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Predlaže rješenje ukinuti bez vraćanja, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
3. Žali se tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. ZPP, predlažući pobijano rješenje ukinuti bez potrebe vraćanja na ponovno odlučivanje.
4. Žalbe su osnovane.
5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je prekinuo ovaj parnični postupak primjenom odredbe članka 213. stavak 2. točka 12 ZPP te odredio nastavak postupka kada Sud Europske unije odgovori na zahtjev za prethodnu odluku u predmetu Vrhovnog suda RH broj Rev-1042/17-3 od 27. svibnja 2020., konkretno na pitanje: treba li Direktivu 93/13 o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima tumačiti na način da se njezine odredbe primjenjuju na ugovor o kreditu koji je sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, ali koji je konvertiran nakon pristupanja Uniji na temelju zakona koji je Republika Hrvatska donijela nakon stupanja u članstvo Europske unije te, s tim u vezi, ima li nadležnosti Suda Europske unije za odgovaranje na drugo pitanje, a pod pretpostavkom da je odgovor na prvo pitanje potvrdan. Dakle, treba li članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis, poput posebnog zakona iz glavnog postupka – ZID ZPK 2015 – Zakon o konverziji, koji s jedne strane, prisilnom odredbom obvezuje pružatelja usluga ponuditi potrošaču sklapanje dodatna ugovora o kreditu na način propisan tim zakonom, a kojim dodatkom se pojedine ugovorne odredbe, koje su u trenutku stupanja na snagu tog zakona (odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope) ili kasnije (odredba o valutnoj klauzuli u CHF) sudskom odlukom utvrđene ništetnima, zamjenjuju valjanim ugovornim odredbama na način kao da je među strankama od početka bilo ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom, a čime se osigurava valjanost ugovora, dok se, s druge strane, potrošaču koji je dobrovoljno prihvatio sklapanje dodatka, uplate izvršene po osnovi nepoštenih ugovornih odredbi iskorištavaju za namirenje njegovih obveza koje proizlaze iz odredbi valjanog dodatka, uz sporazum o raspolaganju eventualnom preplatom ili vraćanjem uplata potrošaču onda kad preplata premašuje zbroj anuiteta prema novom otplatnom planu, sve na način kako je to predviđeno tim zakonom.
6. Iz sadržaja parničnog spisa, u bitnom, proizlazi da je tužitelj podnio tužbu 2110. lipnja 2019., radi utvrđenja ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 5101949247 od 11. lipnja 2004. o promjenjivim kamatama i o valuti vezanoj uz CHF,. te isplate, a tuženik se protivi i osnovu i visini tužbenog zahtjeva.
7. Na temelju takvog stanja u spisu prvostupanjski sud zauzima stajalište da je u ovom predmetu svrsishodno odrediti prekid postupka do završetka postupka pred Sudom Europske unije jer da će odluka Suda Europske unije koja će biti donijeta u navedenom predmetu C-474/2020 biti od utjecaja na donošenje odluke u ovom predmetu, odnosno da donošenje odluke u ovom predmetu ovisi o rješenju tog zahtjeva.
8. Utemeljeni su žalbeni navodi tužitelja koji ukazuju na bitnu povredu postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer prvostupanjsko rješenje uopće ne sadrži utvrđenja o svim odlučnim činjenicama. Naime, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja nije moguće zaključiti jesu li stranke, osim predmetnog ugovora o kreditu eventualno sklopile i dodatak tom ugovoru kojim bi regulirali pitanje predmetne isplate više plaćenih iznosa kredita, kao što je to bio slučaj u drugim postupcima u istoj ili sličnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Osim toga, iz podataka u spisu predmeta nije moguće pouzdano zaključiti je li eventualno sklopljen spomenuti dodatak ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15.).
9. U odnosu na Zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1042/17, postupak bi valjalo prekinuti u okolnostima kad bi se radilo o tome da su stranke naknadno sklopile navedeni dodatak ugovora te stoga pravilno utvrđenje navedenih činjenica predstavlja pretpostavku bez koje i nije moguće odlučiti niti pravilno primijeniti materijalno pravo u smislu odredbe članka 213. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19).
10. Naposljetku je navesti kako je u međuvremenu Vrhovni sud Republike Hrvatske 5. srpnja 2021. zaprimio rješenja Suda Europske unije da je predmet C- 474/20 izbrisan iz upisnika tog suda. Naime, obzirom da je potrošač odustao od izjavljene revizije, pred Vrhovnim sud Republike Hrvatske više se ne vodi postupak za čije je rješenje potrebno zatraženo tumačenje. Pred Suda Europske unije egzistira još jedino Zahtjev za prethodnom odlukom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem C-567/20 o razrješenju istovrsnog pitanja.
11. Dakle, kako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, prvostupanjski sud je donoseći pobijano rješenje počinio opisanu bitnu povredu postupka pa je temeljem odredbe iz članka 380. točka 3. ZPP, odlučeno je kao pod točkom I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
12.Odluka o trošku žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku temeljem članka 166. stavak 3. ZPP (točka II izreke).
U Splitu 29. rujna 2021.
Sudac:
Marko Pribisalić, v. r.
