Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-174/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Ordani Labura, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz K., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku u K., protiv tuženika G. K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu broj Pn-126/2016 od 12. studenoga 2018. godine, dana 29. rujna 2021. godine,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Karlovcu broj Pn-126/2016 od 12. studenoga 2018. godine.
II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu parničnog troška žalbenog postupka, kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade štete iznos od 27.000,00 kn sa zateznom kamatom od 12. studenog 2018. do isplate, koja na navedeni iznos teče na način opisan u izreci, kao i da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 13.523,04 kn sa zateznom kamatom od 12. studenog 2018. do isplate i to po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Ujedno, prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena preinaka tužbe.
3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik uvodno zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, dok je protiv prvostupanjskog rješenja žalbu izjavio tužitelj zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
4. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda te predložio da drugostupanjski sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu te prvostupanjsko rješenje potvrdi, uz zahtjev za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. U odnosu na žalbu tuženika protiv presude:
6.1. Naime, neosnovano tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer je, suprotno žalbenim navodima, izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, u obrazloženju presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji međusobno ne proturječe a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, slijedom čega prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6.2. Stoga, kako nije počinjena u žalbi istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka, te kako nisu ostvarene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članaka 365. stavak 2. ZPP), žalba zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.
6.3. Neosnovano tuženik prvostupanjsku presudu pobija i zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
6.4. Naime, predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne štete nastale zbog oduzimanja zemljišta radi izgradnje nerazvrstane ceste.
6.5. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da je rješenjem suda u K. izvršena promjena površine i kulture na ½ suvlasnog dijela tužiteljice na nekretninama upisanim u zk.ul. … k.o. K. I., uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na kčbr…. nerazvrstana cesta D. 009 od 379 m2 za korist: javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu G. K., te ujedno nije bilo sporno da tuženik nije isplatio tužiteljici naknadu za oduzeto zemljište.
6.6. Međutim, u postupku pred prvostupanjski sudom bila je sporna pasivna legitimacija tuženika te osnov i visina tužbenog zahtjeva, a što je obzirom na žalbene navode tuženika ostalo sporno i u žalbenoj fazi postupka.
6.7. Odredbom članka 101. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, u daljnjem tekstu: ZC) propisano je da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, dok je odredbom članka 102. stavak 2. ZC propisano da se nerazvrstana cesta upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave.
6.8. Nadalje, odredbom članka 105. stavak 1. ZC propisano je da je građenje, rekonstrukcija i održavanje nerazvrstane ceste od interesa za Republiku Hrvatsku, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se na postupak izvlaštenja nekretnina radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta primjenjuju propisi o izvlaštenju, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok je odredbom članka 105. stavak 5. ZC propisano da vlasnik izvlaštene nekretnine radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta ima pravo na novčanu naknadu sukladno zakonu kojim je uređeno izvlaštenje, a može mu se umjesto novčane naknade dati u vlasništvo druga odgovarajuća nekretnina u vlasništvu jedinice lokalne samouprave.
6.9. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u konkretnoj pravnoj stvari pasivno legitimiran tuženik kao jedinica lokalne samouprave koji je oduzeo tužiteljici suvlasništvo nekretnine i u čiju korist je upisano pravo vlasništva oduzete nekretnine, radi čega su žalbeni navodi tuženika u kojima ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da propisi o izvlaštenju nekretnina koje su od interesa za Republiku Hrvatsku određuju da je upravo Republika Hrvatska u obvezi isplaćivanja novčane naknade neosnovani i bez uporišta u mjerodavnim odredbama koje se primjenjuju u konkretnoj pravnoj stvari.
6.10. Stoga, kada je utvrdio da predmetna čestica kčbr. ... k.o. K. i u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu, time da njezina površina prije evidentiranja nerazvrstane ceste iznosi 360 m2 (put D.), a nakon evidentiranja 379 m2
, da se radi o makadamskom
putu koji se od ulice D. odvaja pod pravim kutom i vodi do obiteljskih kuća koje su u odnosu na glavnu cestu uvučene u pravcu rijeke K., da je put prekriven sitnim kamenom i dijelom niskom travom, dok je konfiguracija terena ravna, da je put dužine cca 84 m, a većim dijelom jednolike širine, oko 5 m, dok su njegove duže stranice ujedno i ograde susjednih čestica, kao i da tržišna vrijednost predmetnog suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice iznosi 36.000,00 kn prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu te dosudio tužiteljici iznos od 27.000,00 kn kako je zatražila u tužbi.
6.11. Pravilna je i na zakonu utemeljena odluka o parničnom trošku, kako u odnosu na osnov (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i u odnosu na visinu (članak 155. ZPP).
6.12. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima tuženika u kojima ponavlja prigovore koje je isticao tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom o kojima je prvostupanjski sud pravilno odlučio i dao valjane razloge za svoju odluku, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, to je neosnovanu žalbu tuženika trebalo odbiti i prihvatiti prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP i članak 380. točka 2. ZPP).
7. U odnosu na žalbu tužitelja protiv rješenja:
7.1. Prvostupanjski je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi dok iz razloga prvostupanjske presude proizlazi da nije dopustio preinaku tužbe učinjenu nakon provedenog građevinskog vještačenja i nakon zaključenja prethodnog postupka.
7.2. Tužiteljica u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 190. ZPP ostvarenu time jer nije dopustio preinaku tužbe, iako je preinaku trebalo dopustiti obzirom da tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe nije znala visinu štete, te je konačni tužbeni zahtjev mogla postaviti tek nakon provedenog vještačenja, te bi ujedno dopuštenje preinake bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
7.3 Prema odredbi članka 190. stavak 1. ZPP tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.
7.4. Stoga kako iz razloga pobijanog rješenja kao i iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica preinačila tužbu podneskom od dana 1. listopada 2018. godine povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 36.000,00 kuna, dok je prethodni postupak zaključen na ročištu 30. siječnja 2018. godine, dakle prije preinake tužbe, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada preinaku nije dopustio, jer se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka kada su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva ne može tražiti ni kao iznimka prema članku 299. stavak 2. ZPP (navedeno stajalište zauzeto je i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018. godine), kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.
7.5. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje (članak 380. točka 2. ZPP).
8. Kako žalitelji nisu uspjeli u žalbenom postupku, to su njihovi zahtjevi za naknadu troška za sastav žalbe odbijeni kao neosnovani (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 381. ZPP), dok je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu također odbijen jer isti, obzirom na sadržaj u kojem se ponavljaju navodi izneseni tijekom postupka, nije bio potreban za donošenje odluke u žalbenom postupku (članak 155. stavak 1. ZPP), slijedom čega takav trošak, koji nije opravdan, ne može biti ni stavljen na teret protivne stranke, radi čega svega je o parničnom trošku žalbenog postupka odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Šibeniku, 29. rujna 2021. godine
SU D A C
Ordana Labura, v.r.
