Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-1335/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Tante, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. K. iz Z., OIB: … i drugotužiteljice Đ. K. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnik M. H., odvjetnik u

Z., protiv tuženika D. B. iz Z., OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž. i S. j.t.d., Z., radi zaštite od uznemiravanja,

odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1324/18-17 od 15. travnja 2020., u sjednici održanoj 29. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba prvotužitelja M. K. i drugotužiteljice Đ. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1324/18-17 od 15. travnja 2020.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I/ U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku D. B. prestati uznemiravati I-tužitelja M. K. i

II-tužiteljicu Đ. K. u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava u pogledu nekretnine zk.č.br. …, označene kao OBITELJSKA STAMBENA ZGRADA U … (ulica) I DVORIŠTE, površine 317 m², upisane u zk.ul.br…k.o. G. Z., u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na

način da trajno ukloni postavljena tri prozora na južnom zidu nekretnine tuženika izgrađene na međi s nekretninom tužitelja te da umjesto istih ugradi stijene od staklene opeke te mu se zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje ubuduće, sve u roku 15 dana.“.

II/ Odbija se zahtjev I-tužitelja M. K. i II-tužiteljice Đ. K. za naknadu troškova parničnog postupka, u cijelosti.

III/ Nalaže se I-tužitelju M. K. i II-tužiteljici Đ. K. naknaditi tuženiku D. B. troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn, u

roku 15 dana."

2. Protiv citirane presude tužitelji su izjavili žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrde da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), jer nisu uzeti u obzir svi dokazi i iskazi pa je presuda nerazumljiva i proturječna razlozima navedenim u obrazloženju. Tuženik korištenjem svoga prava postupa bezobzirno protiv nesmetanog korištenja prava vlasništva tužitelja, budući da tuženikovo korištenje prava vlasništva ne smije zadirati u tuđa prava. Pogrešno se tvrdi da se radi o sporu iz pitanja negativne stvarne služnosti. Pogrešno je utvrđeno činjenično stanje kada se navodi da je dogovorom roditelja stranaka prije izgradnje nekretnine tuženika zasnovana negativna služnost na temelju koje tuženik na međi ne bi smio imati postavljeni prozor, već samo staklenu stijenu od mutne cigle. Suprotno tome, tuženik ne bi smio imati postavljene otvore na zgradi. Tužitelj je taj koji je dao suglasnost i odredio granicu korištenja određenog prava, u konkretnom slučaju prava na postavljanje otvora od staklene cigle bez mogućnosti otvaranja. Postavljanjem prozora tuženik je tužitelje uznemirio u korištenju njihovog prava vlasništva. Netočno je utvrđeno da su od izgradnje 1992. prozori postavljeni na zgradi tuženika, budući da je tuženik nakon ishođenja rješenja o izvedenom stanju protuzakonito postavio prozore na međi. Predlažu usvojiti žalbu i preinačiti presudu usvajanjem tužbenog zahtjeva, a podredno ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je izreka presude jasna, nije proturječna sama sebi ni razlozima navedenim u obrazloženju presude te se može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da ih prestane uznemiravati u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava u pogledu nekretnine zk.č.br. 5676/408, obiteljska stambena zgrada u ... (Ulica) i dvorište, površine 317

m², upisane u zk.ul.br. … k.o. G. Z., na način da trajno ukloni postavljena tri prozora na južnom zidu nekretnine tuženika izgrađene na međi s nekretninom tužitelja te da umjesto istih ugradi stijene od staklene opeke te da mu se zabrani svako takvo ili slično uznemiravanje ubuduće.

7. Teza je tužitelja da je tuženik sve do ugradnje PVC prozora 12. travnja 2014. na južnom pročelju svoje zgrade, koje pročelje se nalazi na međi s dvorištem njihove nekretnine, imao samo staklene stijene od mutne staklene opeke te da je te staklene stijene prilikom izgradnje zgrade postavio tek po dozvoli roditelja tužitelja pa tužbom traže da ih tuženik prestane uznemiravati u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava na način da trajno ukloni na južnom pročelju svoje zgrade postavljene prozore s mutnim staklom i umjesto njih ponovno ugradi staklene stijene od mutne staklene opeke.

8. S obzirom na iznesene činjenične navode tužitelja o postojanju dogovora njihova prednika i tuženika prvostupanjski sud tužbu tretira kao tužbu ovlaštenika prava služnosti protiv vlasnika poslužnog dobra koji ga samovlasno onemogućuje u izvršavanju služnosti kojom zahtijeva prestanak uznemiravanja (lat. actio confessoria), u kojoj su tužitelji dužni kumulativno dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da na nekretnini tuženika nije zasnovana negativna služnost zabrane ostvarenja prava na vidik i prozračivanje s južnog pročelja tuženikove zgrade odnosno zabrane postavljanja prozora u punoj funkciji na južnom pročelju tuženikove zgrade za korist svagdašnjeg vlasnika nekretnine tužitelja te da kroz navedene prozore s južnog pročelja zgrade tuženika na nekretninu tužitelja ne dolaze prekomjerne imisije, bilo neposredne bilo (prekomjerne) posredne, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev tužitelja, imajući u vidu odredbe čl. 167., 233. i 234. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.- pročišćeni tekst; dalje ZVDSP).

10. Tužitelji tvrde da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje da je dogovorom roditelja stranaka prije izgradnje nekretnine tuženika zasnovana negativna služnost na temelju koje tuženik na međi ne bi smio imati postavljeni prozor, već samo staklenu stijenu od mutne cigle, dakle da tuženik ne bi smio uopće imati postavljene otvore na zgradi.

11. Prvostupanjski sud je na temelju suglasnih iskaza prvotužitelja i tuženika utvrdio da su roditelji stranaka još 1992., kada je tuženikova majka ishodila građevinsku dozvolu za izgradnju zgrade, imali usmeni dogovor u pogledu otvora na južnom pročelju buduće tuženikove zgrade.

11.1. Što se tiče sadržaja toga dogovora prvostupanjski sud je osnovano i s razlogom prihvatio kao istinite i vjerodostojne iskaze tuženika te svjedoka D. Š.,

D. P. i M. M. koji su potvrdili činjeničnu tezu tuženika da je

odmah prilikom izgradnje zgrade na južnom pročelju postavio metalne prozore s mutnim staklom koji su se mogli otvarati, koje je prilikom adaptacije kuće 2014. zamijenio novim PVC prozorima s mutnim staklom koji se također mogu otvarati. Tužitelji su na okolnost ranijeg stanja dostavili par fotokopija fotografija u crnobijeloj tehnici, vrlo slabe kvalitete, iz kojih se ne može sa sigurnošću utvrditi ranije stanje, ali se iz istih čini vjerojatnim da su i ranije bili prozori s mutnim staklom.

12. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZVDSP ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava.

12.1. Odredbom čl. 234. toga Zakona je propisano kako ovlaštenik prava služnosti, da bi mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz članka 233. toga Zakona, mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava.

13. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 233. st. 1. i čl. 234. ZVDSP) odbijanjem tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže zaštitu od uznemiravanja svojeg prava negativne služnosti jer nisu dokazali svoje pravo (negativne) služnosti na teret nekretnine tuženika.

14. Što se tiče prigovora tužitelja da se pogrešno tvrdi da se radi o sporu iz pitanja negativne stvarne služnosti, već da ih je tuženik postavljanjem prozora uznemirio u korištenju njihovog prava vlasništva, pravilno je prvostupanjski sud našao da se tužba u tom dijelu ne može smatrati vlasničkom negatornom tužbom u smislu čl. 167. ZVDSP (lat. actio negatoria) jer, iako obje tužbe štite nositelja subjektivnog prava od uznemiravanja u ostvarivanju njegova sadržaja od strane trećih osoba, vlasnik u slučaju negatorne tužbe ustaje protiv onoga tko ga neosnovano uznemirava svojatanjem npr. prava služnosti na njegovoj stvari, dok tužitelji u predmetnoj stvari tvrde da se brane od vlasnika poslužnog dobra koji ih neosnovano onemogućava u izvršavanju njihova prava služnosti pa je riječ o tzv. actio confessoria.

15. Drugim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelji zahtijevaju prestanak uznemiravanja njihovih vlasničkih prava na način da tuženik trajno ukloni postavljena tri prozora na južnom zidu nekretnine tuženika izgrađene na međi s nekretninom tužitelja te da umjesto istih ugradi stijene od staklene opeke, koji zahtjev nije osnovan jer, sve i da se prihvati tvrdnja tuženika da su roditelji stranaka prije početka izgradnje postigli (usmeni) sporazum po kojem je tuženik bio dužan držati na južnom pročelju postavljene prozore zatvorenima kad god bi tužitelji došli na svoju nekretninu, što ukazuje na moguće postojanje negativne služnosti na teret nekretnine tuženika, tužitelji nisu zatražili ostvarenje služnost tuženikovog zatvaranja prozora kad god su tužitelji na svojoj nekretnini, već zahtijevaju zamjenu ugrađenih mutnih prozora u punoj funkciji mutnom nepomičnom staklenom stijenom koja bi u svako vrijeme ograničavala tuženika u pravu na vidik i prozračivanje, a ne samo onda kada su tužitelji na svojoj nekretnini.

16. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelji ne opisuju koje su to štetne imisije koje dospijevaju na njihovu nekretninu osim što općenito navode kako su to buka i miris, niti zbog čega bi imisije bile prekomjerne u smilsu odredbe čl. 110. ZVDSP pa da bi imali pravo na pravnu zaštitu, slijedom čega je tužbeni zahtjev i u odnosu na činjenične navode o štetnim imisijama odbijen jer tužitelji nisu dokazali da ih tuženik uznemirava u izvršavanju njihovih vlasničkih prava štetnim imisijama sa svoje nekretnine (čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP).

17. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP), kada je tužiteljima naloženo da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn.

18. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru 29. rujna 2021.

Predsjednica vijeća

Marina Tanta, v.r.