Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 47 Gž Ob-991/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. Ć., iz D. S., OIB:…, koju zastupa punomoćnik D. N., odvjetnik iz Z., protiv tuženika A. Ć., iz K. S., OIB:…, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 437/21-39 od 2. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice B. Ć. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-437/21-39 od 2. lipnja 2021. u pobijanom dijelu u točki II. i III. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova nastalih u povodu pravnog lijeka u zatraženom iznosu od ukupno 8.906,25 kn.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuje se da je tužiteljica B. Ć., OIB:…, suvlasnik u ½ dijela nekretnine kčbr. 8.. kuća, dvorište i oranica u D. S. od 1624 m2 upisane u zk.ul. br. 1… k.o. D. S..
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica predlaže naložiti tuženiku da tužiteljici izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis suvlasništva u zemljišne knjige jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.
III. Svaka stranka snositi će svoj trošak.“
2. Protiv dijela prvostupanjske presude u točki II. i III. izreke žalbu je podnijela tužiteljica osobno i putem punomoćnika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka posebice iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), zbog pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak podredno istu preinačiti sukladno žalbenim navodima. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 3.906,25 kn uvećano za sudsku pristojbu u iznosu od 5.000,00 kn.
3. Žalba tužiteljice je neosnovana.
4. Predmet postupka je nekretnina zkčbr. 8.., površine 1624 m2, upisana u zkulbr. 1.. k.o. D. S., a koja je upisana kao vlasništvo tuženika, a tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se utvrdi da je ona suvlasnica te nekretnine u ½ dijela i naloži tuženiku da joj izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis suvlasništva u zemljišne knjige tvrdeći da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku bračnu stečevinu.
5. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno odnosno među strankama nije sporno:
- da su stranke bile u braku od 1978. do 2013. kada je brak stranaka razveden,
- da je predmetna nekretnine kupljena za vrijeme trajanja braka kao i da je kuća izgrađena na toj nekretnini građena za vrijeme trajanja braka stranaka,
- da je tuženik cijelo vrijeme trajanja braka bio zaposlen i da je radio u Nj. do 1996. te je slao novac tužiteljici i njihovoj zajedničkoj djeci,
- da je tužena u više navrata bila u Nj. gdje je povremeno radila,
- da je tuženica otvorila f. o. u kući sagrađenoj na predmetnoj nekretnini
- da se tuženica isključivo brinula o kući i domaćinstvu te djeci stranaka i njihovim potrebama,
- da je zemljište na kojem je izgrađena kuća kao i materijal za njenu izgradnju plaćen novcem koje su stranke (tuženik u većem dijelu) zaradile tijekom trajanja braka, radom u Nj..
6. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključio da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu stranaka sukladno odredbi čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994 – dalje: ZBPO) te je ocijenio da je doprinos stranaka u stjecanju predmetne nekretnine podjednak, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 271. ZBPO u vezi čl. 281. ZBPO prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini u ½ dijela. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da joj tuženi izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njezinog suvlasništva na predmetnoj nekretnini, prvostupanjski sud je isti odbio uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona slijedom čega je tužiteljica kao stjecateljica ovlaštena ishoditi upis tako stečenog prava (su)vlasništva na temelju deklarotorne presude na utvrđenje prava (su)vlasništva.
7. Tužiteljica u žalbi podnesenoj osobno kao i u žalbi podnesenoj putem punomoćnika navodi da je njezin doprinos puno veći od dosuđenog dijela osporavajući zaključak suda je je doprinos stranaka jednak.
7.1. Prema odredbi čl. 279. ZBPO svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine. Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Kod utvrđivanja doprinosa bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, sud vodi računa, kako o zaradi svakog bračnog druga, tako i o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, te i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (čl. 281. ZBPO), što je prvostupanjski sud utvrdio i za svoje utvrđenje dao jasne i dostatne razloge. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica radila u domaćinstvu i obitelji, vodila brigu oko odgoja i podizanja djece te u svakom drugom obliku doprinosila upravljanju i održavanju zajedničke imovine stranaka, te je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je doprinos tužiteljice i tuženika u stjecanju predmetne imovine podjednak, dakle svakoga u 1/2 dijela, a sukladno odredbi čl. 281. ZBPO. S obzirom na to da o utvrđenju doprinosa ovisi suvlasnički omjer svakog bračnog druga na tako stečenoj imovini, a tužiteljica je istaknula tužbeni zahtjev da je ona suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela, potpuno su nejasni žalbeni navodi da je njezin doprinos u stjecanju zajedničke imovine stranaka veći od dosuđenog suvlasničkog dijela.
8. U odnosu na pobijani dio presude pod točkom II. izreke, na temelju pravilnog utvrđenja da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu stranaka, dakle da se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona kao pravne osnove, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je obveznopravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave neosnovan.
8.1. Naime, pravo vlasništva se stječe na temelju jedne od pravnih osnova koje su predviđene za stjecanje prava vlasništva. Dakle, pravo vlasništva je moguće steći ili na temelju pravnog posla ili na temelju zakona (u što se ubraja i stjecanje prava na temelju bračne stečevine) ili na temelju nasljeđivanja ili na temelju odluke suda, odnosno drugog nadležnog tijela. Onoga trenutka kada su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju jedne od osnova, pravo vlasništvo je stečeno.
8.2. S obzirom na to da su se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva po osnovi stjecanja na temelju zakona, dakle, riječ je u izvornom stjecanju prava vlasništva pa stoga nije potrebno valjano očitovanje volje prijašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja (clausula intabulandi), odnosno postojanje valjane tabularne isprave kao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave ocijenio neosnovanim. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice Rev-455/2015-5 od 4. prosinca 2019., Revx-434/2013-2 od 22. svibnja 2013., Rev-59/2011-2 od 7. lipnja 2016. i druge)
9. Neosnovano tužiteljica osporava odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude navodeći da zahtjev za izdavanje tabularne isprave predstavlja formalni zahtjev te ukazujući na komponente uspjeha u sporu obzirom na osnov odnosno visinu tužbenog zahtjeva.
9.1. Naime, tužiteljica je u tužbi istaknula dva tužbeni zahtjeva (stvarnopravni i obveznopravni) o kojem je odlučivao prvostupanjski sud te je uspjela samo sa jednim zahtjevom te je u takvoj pravnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno odlučio da svaka stranka snosi svoji trošak. Pri tome je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP, jer u konkretnom slučaju je o troškovima postupka trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o troškovima postupka.
10. Slijedom navedenog, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tužiteljica ističe u žalbi kao ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u točki II. i III. izreke.
11. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.
U Zagrebu, 29. rujna 2021.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić, v.r.
