REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-8049/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T.I. i okrivljenog T.I., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog T.I., podnijete protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: 76 Pp-2999/2021-6 od 1. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog T.I. i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu u odnosu na žalitelja.

II Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljeni T.I. oslobađa se obveze naknaditi troškove prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni T.I. i okrivljeni T.I. proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te je na temelju citiranog propisa okrivljenom T.I. izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, a kojem se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode i kojem je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi u xx, u trajanju od 2 mjeseca kao i zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti – alkohola u trajanju od 6 mjeseci, dok je okrivljenom T.I. uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna i kojem je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne u preostalom iznosu da će se smatrati u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljeni T.I. i okrivljeni T.I. oslobođeni su naknaditi troškove prekršajnog postupka.

2. Okrivljeni T.I. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći da nije vrijeđao oca i da je u dobrim odnosima, da je lošijeg zdravstvenog stanja i redovito pije lijekove, da je odluka protivna zakonu i temeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjenicama.

Žalba nije osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi okrivljenika neosnovani te da je izrečena kazna zatvora primjerena svim utvrđenim okolnostima slučaja.

4. Naime, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, te u tijeku zakonito provedenog žurnog postupka sukladno odredbi članka 221. stavka 1. točki 3. Prekršajnog zakona budući su okrivljeni T.I. i okrivljeni T.I. bili uhićeni, zakonito ispitao okrivljenog T.I. na ročištu dana 25. lipnja 2021. godine, a koji je u cijelosti priznao krivnju te odlučne činjenice kao i okrivljenog T.I. koji je također priznao krivnju te okolnosno iznio obranu koji se odnose na obiteljske i osobne prilike okrivljenika, a nakon čega je prvostupanjski sud pročitao druge dokaze i donio osuđujuću presudu. Prvostupanjski sud je sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona cijenio sve provedene dokaze pojedinačno i samostalno koje je prihvatio kao istinite i o čemu je dao valjane razloge, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, slijedom čega je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva obilježja predmetnog prekršaja, dok žalbeni navodi okrivljenog T.I. ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja budući isti paušalno ističe kako nije kriv iako je pred prvostupanjskim sudom nedvojbeno priznao sve odlučne činjenice koje tvore biće prekršaja i čija je obrana u skladu sa drugim provedenim dokazima koji ga terete, a u odnosu na koje nije iznio primjedbe pred prvostupanjskim sudom i zbog čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenog T.I..

5. Nadalje, prvostupanjski sud je povodom žalbe okrivljenog T.I., ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 30 dana te je utvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Za prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji alternativno je propisana novčana kazna od najmanje 6.000,00 kuna ili kazna zatvora od najmanje 30 dana. Prvostupanjski je sud okrivljenom T.I. za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana kao težu vrstu propisane kaznu za navedeni prekršaj, pri čemu je pravilno cijenio utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, na način da je utvrdio kao olakotne okolnosti priznanje, da je nezaposlen i otac maloljetnog djeteta, dok je kao otegotnu okolnost pravilno cijenio višestruku raniju kažnjavanost okrivljenika za istovrsne prekršaje kako to proizlazi iz stanja spisa i težinu prekršaja, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena kazna zatvora primjerena vrsti i stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja te da će se ovako izrečenom kaznom zatvora ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, a u koju je prvostupanjski sud na temelju članka 40. Prekršajnog zakona pravilno uračunao vrijeme oduzimanja slobode slijedom čega će se okrivljeniku tako izrečenom kaznom zatvora nedvosmisleno i izričito naglasiti da je takvo protupravno ponašanje apsolutno društveno neprihvatljivo koje je posljedica alkoholiziranog stanja okrivljenika u koje se sam doveo (2,43 g/kg alkohola u organizmu) i čije su posljedice eskalire u vidu ponovljenog obiteljskog nasilja, a što je svakako društveno neprihvatljivo i za težu osudu, dok je odluka o izrečenim zaštitnim mjerama na zakonu osnovana kojima će se u konkretnom slučaju okrivljenika odvratiti od daljnjeg protupravnog ponašanja pri čemu je prvostupanjski sud vodio računa o načelu razmjernosti iz članka 51.a Prekršajnog zakona u konkretnom slučaju.

6. S obzirom na utvrđena osobna svojstava žalitelja i njegovo utvrđeno imovinsko stane, ovaj sud je odlučujući o žalbi, na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio obveze naknade paušalne svote troškova žalbenog postupka, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika i njegove obitelji.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 28. rujna 2021. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku T.I. i ovlaštenom tužitelju.