REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-8195/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D.M., okrivljenog D.F. i okrivljenog I.M. kojeg brane odvjetnici xx iz OD xx d.o.o., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog I.M., podnijete putem branitelja protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj: 20. Pp J-2965/2020 od 5. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana okrivljenog I.M. i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu u odnosu na žalitelja.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni I.M. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni D.M., okrivljeni D.F. i okrivljeni I.M. proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te je na temelju citiranog propisa okrivljenom D.M. izrečena novčana kazna u iznosu od 750,00 kuna, a što je protuvrijednost od 200,00 DEM-a, odnosno 102,25 EUR-a, okrivljenom D.F. je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.360,00 kuna, a što je protuvrijednost od 350,00 DEM-a, odnosno 179,00 EUR-a i kojem je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna pa mu je preostalo za platiti 760,00 kuna, dok je okrivljenom Ivici Mihoviloviću izrečena novčana kazna u iznosu od 375,00 kuna, a što je protuvrijednost od 100,00 DEM-a odnosno 51,13 EUR-a i koji su upozoreni da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati u cijelosti plaćene. Istom presudom okrivljeni D.M., okrivljeni D.F. i okrivljeni I.M. dužni su naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna, svaki.

2. Okrivljeni I.M. pravodobno je posredstvom branitelja podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava te zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe i navodeći u bitnome da je žalitelj branio svoju obitelj odnosno otklanjao neposrednu opasnost pod život i tijelo od svoje obitelji i maloljetnog unuka pa postupio u nužnoj obrani i krajnjoj nuždi, te da nije utvrđena namjera okrivljenika za počinjeni prekršaj kao i da je kazna neprimjerena jer je žalitelj nekažnjavan i istom se neće ostvari svrha kažnjavanja.

Žalba nije osnovana.

3. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da nisu osnovani razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4. Naime, razmatrajući žalbene navode da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer nisu pravilno utvrđene odlučne činjenice kao niti dinamika inkriminiranog događaja o kojem ovisi pravilna primjena materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja unutar granica objektivnog identiteta optužbe, budući su u tijeku glavne rasprave na ročištu dana 4. veljače 2021. godine ispitani okrivljenici, te u nastavku glavne rasprave na ročištu dana 4. ožujka 2021. godine svjedokinje I.M., S.M.te su pročitani drugi dokazi, medicinska dokumentacija te evidencija o ranijoj , dok iz stanja spisa proizlazi kako nije bilo potrebe izvoditi kažnjavanosti okrivljenika

druge dokaze. Prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koji sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno rukovodeći se prema osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općega ljudskog iskustva. Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su se okrivljenici u inkriminirano vrijeme na fiktivnom javnom mjestu vikali, svađali te sudjelovali u tučnjavi i koje je ponašanje pravilno cijenjeno kao protupravno i nepristojno, čime su remetili javni red i mir građana na naročito drzak i nepristojan način uzimajući u obzir težinu protupravnosti, a što predstavljaju konstitutivna obilježja prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i dinamiku inkriminiranog događaja na temelju obrana okrivljenika i drugih provedenih dokaza unutar granica objektivnog identiteta optužbe na koje je odlučne činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava.

5. U odnosu na žalbene navode žalitelja da je okrivljeni I.M. postupao u nužnoj obrani te krajnjoj nuždi, prvostupanjski sud pravilno je zaključio da su radnje žalitelja bile protupravne te stoga nije bilo uvjeta za primjenu instituta nužne obrane kao okolnosti koja isključuje protupravnost koja je propisana odredbom članka 18. stavka nužna obrana je ona obrana koja je prijeko

2. Prekršajnog zakona prema kojoj je

potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Naime, iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da žalitelj u konkretnom slučaju nije postupio u nužnoj obrani budući je nakon verbalnog napada od strane okrivljenog D.M. koji je nesporno započeo svađu, prvi primijenio fizičku silu. Dakle, žalitelj je u konkretnom slučaju nakon verbalnih provokacija okrivljenog D.M. istog nogom udario u unutarnju stranu njegovog desnog bedra te nožem kojeg je držao u ruci uslijed nasrtaja ogrebao po ramenu, nadlaktici i potkoljenici, kao to proizlazi iz provedenih dokaza kao i pročitane medicinske dokumentacije, slijedom čega proizlazi da je žalitelj prvi primijenio fizičku silu u odnosu na verbalni napad pa je stoga isti nerazmjerno postupio u odnosu na vrstu i intenzitet provokacija koje su bile na početku inkriminiranog događaja verbalne naravi, dok žalbeni navodi žalitelja uopće ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zbog čega je trebalo žalbene navode odbiti kao neosnovane. U odnosu na žalbene navode žalitelja da je trebalo primijeniti institut krajnje nužde u konkretnom slučaju koja je regulirana odredbom članka 19. Prekršajnog zakona iste je također trebalo odbiti kao neosnovane, budući se navedeni institut primjenjuje kada neiskrivljena opasnost proizlazi od stvari ili nepogoda, a ne od napada čovjeka kada se primjenjuje institut nužne obrane, a o čemu se izneseni razlozi kao gore navedeno.

6. U odnosu na žalbene navode okrivljenika da nije utvrđena namjera okrivljenika, potrebno je napomenuti da je sukladno članku 25. Prekršajnog zakona nehaj osnovni oblik prekršajnopravne odgovornosti, a za namjeru okrivljenik odgovara samo kada je to izričito propisano zakonom, pa je za prekršajnu odgovornost dovoljno da okrivljenik postupa i iz nehaja, dok je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da su se okrivljenici na javnom mjestu svađali i tukli te da su bili svjesni neprimjerenosti svojeg ponašanja i koje su voljno realizirali u odnosu na opisani sukob koji je započeo verbalno, a koje nakon toga prerastao i u fizički sukob i koji su stoga postupali sa izravnom namjerom, a koji su bili dužni mirnim putem rješavati postojeći sukob.

7. Nadalje, razmatrajući povodom žalbe okrivljenika pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj sud nalazi da je žalitelju za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna kao blaže propisna kazne za navedeni prekršaj koja je izrečena u iznosu od 375,00 kuna, a što predstavlja protuvrijednost od 100,00 DEM-a koja je razmjerna težini prekršaj, stupnju krivnje počinitelja i drugim utvrđenim okolnostima, uzimajući u obzir i okolnost da žalitelj nije inscenirao sukob, ali je nastavio sudjelovati u istom na neprimjeren i protupravan način. Za prekršaj iz članka 6. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 350 DEM ili kazna zatvora do 30 dana, te je cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao blažu vrstu propisane kazne, a po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna svim olakotnim i otegotnim okolnostima počinjenog prekršaja, te zakonskoj svrsi kažnjavanja, kao i utvrđenim osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika, a kojom će se stoga ostvariti specijalna i generalna prevencija.

6. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 11. svibnja 2021.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenom I.M., braniteljima i ovlaštenom tužitelju.