Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-rz-10/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Snježane Hrupek-Šabijan, mr.sc. Marijana Bitange, Marije Balenović, i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. Ć., optuženog N. M. i optuženog A. P. zbog kaznenog djela iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. ožujka 2021. broj K-Rz-1/2017-215, u sjednici održanoj 28. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 3. ožujka 2021. broj K-Rz-1/2017-215, donesenoj u odsutnosti, optuženi Ž. Ć., optuženi N. M. i optuženi A. P. su na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), oslobođeni optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZRH, pobliže činjenično opisano u izreci pobijane presude.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08.) i povrede kaznenog zakona (članak 469. stavak 4. ZKP/08.), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu podnio je optuženi N. M. po branitelju, odvjetniku S. Š., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Ujedno je zatražio obavijest o sjednici vijeća.
5. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Sjednica vijeća održana je, u smislu odredbe članka 475. stavak 4. ZKP/08., u odsutnosti optuženog N. M., njegovog branitelja, odvjetnika S. Š. i državnog odvjetnika koji nisu pristupili, iako su uredno izviješteni o sjednici.
7. Žalba nije osnovana.
8. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje, državni odvjetnik, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, smatra da "postoji zatvoren krug indicija koje dovode do utvrđenja da su optuženici počinili kazneno djelo za koje su optuženi", a pri tome analizira i reproducira iskaz svjedoka M. H..
8.1. Tako žalitelj ističe da iz iskaza svjedoka M. H. (danog pred istražnim sucem 1992. i na raspravi 2020.) proizlazi da je čuo kada su optuženici Ć. i M. pitali optuženog P. što da rade s onom trojicom nakon čega je Ć. rekao da on ima sjekiru i da voli "klati" Hrvate, iz čega je, po žalitelju, vidljivo da je upravo P. bio taj koji je o svemu odlučivao, što proizlazi i iz iskaza drugih svjedoka. Kako su nakon takve komunikacije žrtve nađene mrtve, a svjedok M. H. ne spominje druga imena osim optuženika koji su i njemu prijetili da će ga ubiti, žalitelj smatra da postoji zatvoren krug indicija koji dovode do utvrđenja da su optuženici počinili kazneno djelo za koje su optuženi.
8.2. Slijedom izloženog, u okviru istaknute žalbene osnove državni odvjetnik u stvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo iznova analizira i polemizira s razlozima pobijane presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultat izvedenih dokaza. Naime, razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao sud prvog stupnja u odnosu na kazneno djelo koje je optuženicima stavljeno na teret, drugostupanjski sud nalazi da žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.
8.3. Protivno navodima žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju u dovoljnoj mjeri analizirao, a potom i ispravno ocijenio iskaz svjedoka M. H. u dijelu koji se odnosi na njegova saznanja o inkriminiranom događaju. Taj svjedok, koji je i sam bio zarobljen u M. G. u vrijeme kada su ubijene žrtve (civili I. J., E. N. i Š. N.), naveo je u svom iskazu da je dan prije povlačenja srpskih paravojnih postrojbi znao da ima ljudi u zatvoru i sjeća se da su došli N. M., Ž. Ć. i pitali A. P. što da čine sa onom trojicom iz V. G. i tada je Ž. Ć. rekao da ima sjekiru i da voli ustaše ubijati i sjeći im glave. Dakle, A. P., iako je nedvojbeno imao zapovjednu funkciju prema kazivanju svjedoka M. H., nije tada naredio da pobiju civile. Svjedok M. H. je naveo da su to vjerojatno učinili Ž. Ć. i N. M., ali nema neposrednih saznanja. Naime, s obzirom da su se ubojstva dogodila u vrijeme povlačenja paravojnih snaga, ona su bila određena odmazda i u kaosu i metežu koji je vladao mogle su to učiniti i druge osobe različite od optuženih, kako to zaključuje prvostupanjski sud.
8.4. Da je tome tako proizlazi iz iskaza svjedoka B. B. koji je u bijegu iz Z. putem sreo svjedoke D. U. i M. B. od kojih je čuo "da je onaj ludi I. (radi se o osobi V. I.) pobio onu trojicu iz G.!", a kada je nakon mjesec dana po odlasku iz Z. sreo V. I. i pitao ga zašto je pobio trojicu zarobljenika, I. mu je odgovorio da se radilo o osveti brata koji je poginuo od granate.
8.5. Iz iskaza u postupku ispitanih svjedoka K. N., M. J., M. N. i V. F., S. F., I. N. proizlazi kako isti nemaju neposrednih saznanja o tome tko je počinio inkriminirano djelo, jer su o identitetu osoba koje su ubile žrtve svjedočile na temelju onoga što su im drugi govorili.
8.6. Prema tome, suprotno istaknutom prigovoru iz žalbe državnog odvjetnika, ispravno je sud prvog stupnja izveo zaključak da, unatoč tome što iz dokumentacije u spisu proizlazi da su optuženici bili pripadnici u činjeničnom opisu navedene srpske paravojne postrojbe, iz provedenih dokaza ne može se sa sigurnošću, izvan svake sumnje zaključiti da su optuženici počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZRH, pobliže opisano u izreci pobijane presude, pa je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je optuženog Ž. Č., optuženog N. M. i optuženog A. P. oslobodio optužbe za to kazneno djelo, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. i time nije ostvario žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona na koju povredu žalitelj ukazuje kao posrednu povredu zakona proizašlu iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Podredno se ističe da je u optužnici pogrešno naveden ... kao dan kada su ubijeni I. J., E. N. i Š. N., jer iz stanja spisa proizlazi da su toga dana žrtve zarobljene, da su u zarobljeništvu u Z. bile do ... kada su hrvatske snage započele operaciju oslobađanja i kada su ih pripadnici paravojnih snaga prebacili u M. G., gdje su prema liječničkoj potvrdi dr. M. K. H. ubijeni ...
10. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda, a prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 28. rujna 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
