REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1064/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. M. H. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-178/2020-2 od 3. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1434/19-17 od 28. listopada 2019., u sjednici održanoj 28. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-178/2020-2 od 3. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1434/19-17 od 28. listopada 2019., na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA za MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, isplatiti tužiteljici N. M. H. iz Z., po osnovi naknade za nabavu građanskih odijela i obuće za 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu, iznos od neto 15.798,72 kuna (slovima: petnaesttisućasedamstodevedeset- osamkunaisedamdesetdvijelipe), sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim na:

- iznos od 3.030,32 kn počev od 01.01.2015. godine pa do isplate,

- iznos od 3.030,32 kn počev od 01.01.2016. godine pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kn počev od 01.01.2017. godine pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kn počev od 01.01.2018. godine pa do isplate,

- iznos od 3.684,00 kn počev od 01.01.2019. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna sa zateznom kamatom tekućem od 28.10.2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici N. M. H. da tuženici Republici Hrvatskoj nadoknadi troškove revizijskog postupka u o iznosu od 6.000,00 kuna, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 15.798,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznose od 3.030,32 kn od 1. siječnja 2015. do isplate, 3.030,32 kn od 1. siječnja 2016. do isplate, 3.027,04 kn, od 1. siječnja 2017. do isplate, 3.027,04 kn od 1. siječnja 2018. do isplate, 3.684,00 kn od 1. siječnja 2019. do isplate, u roku od 8 dana, dok je u točki II. izreke nalaženo tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2019. do isplate, u roku od 8 dana.

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1607/2021-2 od 14. travnja 2021., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-178/20 od 3. prosinca 2020., zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), koji propisuju što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

2. Ima li tužitelj pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), koje propisuju da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom iz čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine” broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?“

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog gore navedenih pravnih pitanja, u kojoj je predložila preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, i istu obvezati da joj nadoknadi troškove postupka, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju, a tuženicu obvezati da joj nadoknadi troškove sastava odgovora na prijedlog i odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu 15.798,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabavke građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2014. do 2018.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je tužiteljica zaposlena u Ministarstvu unutarnjih poslova, Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, službi kemijsko- fizikalnih i toksikoloških vještačenja na radom mjestu samostalni vještak,

- da tužiteljica zadužuje oružje, streljivo, policijsku značku i iskaznicu,

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove svog radnog mjesta isključivo u građanskom odijelu, budući da nije zaduživala službenu odoru.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužiteljici isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakon o policiji („Narodne novine” broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužiteljica kao policijski službenik (čl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima „Narodne novine“ broj 76/2009 i 92/2014 - dalje: ZPPO) obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je obavljala posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon, a prilikom obavljanja poslova, neovisno od toga je li riječ o redovitim ili posebnim poslovima u izvanrednim okolnostima, zadužuje službeno naoružanje, službenu značku i iskaznicu, te po potrebi može primijeniti sredstva prisile jednako kao i policajac u odori, te i po ocjeni tog suda tužiteljici pripada pravo na utuženu naknadu, i u smislu odredbe čl. 15. st. 1. ZOP-i koja propisuje da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ZOP-i.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

13. Sporno je ima li tužiteljica pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

14. 1. Obrazlažući postavljeno pitanje tuženica, pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO-a, čl. 28. st. 5. ZOP-i i čl. 3. Pravilnika analizira sadržaj poslova policijskog službenika vještaka, a koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju, te odredbu čl. 3. ZPPO-a i smatra da tužiteljica ne obavlja nikakve policijske poslove već poslove vještačenja, a što su stručni poslovi vezani s policijskim poslovima, a ne i policijski. Smatra da je uvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo da policijski službenik zaista u svom svakodnevnom radu obavlja policijske poslove, a da tužiteljica obavlja isključivo poslove vještačenja, čiji je cilj zaštititi određene podatke, odnosno sačuvati njihovu tajnost, pri čemu tužiteljica priprema materijale za vještačenje, provodi pregled analiza, mjerenja i drugo.

14. 2. Uz navedeno poziva se i na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka (primjerice poslovni broj Usž-2221/15- 2 od 11. veljače 2016., poslovni broj Usž-607/15-2 od 16. srpnja 2015., te poslovni broj Usž-1472/15-2 od 23. rujna 2015., koji prileže spisu) pravomoćno utvrdio da policijski službenici raspoređeni u centru za Forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan: Vučetić“ prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO-a i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo, te se poziva i na istu praksu Županijskog suda u Splitu (Gž R-854/18).

15. Nasuprot navedenom tužiteljica smatra da joj pripada pravo na naknadu za građansko odijelo temeljem samog zakona jer je policijski službenik, koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove (prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka i to u dijelu koji se bavi vještačenjem) primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Naglašava da ima službenu iskaznicu i da je ovlaštena upotrijebiti sredstva prisile i imati službeno oružje, sukladno odredbi čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i da zakonom nije propisana razlika vezano za direktnu ili indirektnu primjenu policijskih ovlasti niti je moguće takvu ovlast „ad hoc” dati da bi se slijedom toga policijski službenici mogli razlikovati na one koji primjenjuju policijske ovlasti u obavljanju policijskih poslova i one koji ih ne obavljaju, da je čl. 15. st. 1. ZOP-i predviđeno da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz tog zakona, a da ni sami zakon ne predviđa podjelu na policijske službenike koji primjenjuju policijske ovlasti i one koji ih ne primjenjuju. Zaključno smatra da su poslovi vještaka sukladno čl. 3. st. 1. i čl. 13. st. 1. ZPPO-a, policijski poslovi u kojima se primjenjuju policijske ovlasti.

16. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

17. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

18. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

19. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

20. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

21. Prema odredbi čl. 1. st. 2. ZPPO-a policijske poslove obavlja i policijske ovlasti primjenjuje policija prema odredbama toga Zakona, između ostalog, u kriminalističkim istraživanjima.

22. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPPO-a policijski službenik je službenik tuženika, kao i službenik strane policijske službe, koji je prema međunarodnom ugovoru i drugom zakonu ovlašten obavljati policijske poslove.

23. Odredbom čl. 3. st. 1. ZPPO-a propisano je da su policijski poslovi: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, poslovi sa strancem, nadzor državne granice, poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom, te da se policijski poslovi (stavak 2.) obavljaju primjenom policijskih ovlasti.

24. Policijske ovlasti su prema odredbi čl. 13. ZPPO, između ostalog: prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregled dokumentacije.

25. 1. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP- a. Stoga je pogrešno shvaćanje tužiteljice prema kojem ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj već ono, suprotno tvrdnji tužiteljice, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

25. 2. U prilog iznesenom shvaćanju ide i činjenica da su između određenog broja policijskih službenika (vještaka, kriptologa i dr.) vođeni upravni postupci u kojim postupcima su navedeni policijski službenici odbijeni sa zahtjevima za priznanje navedenog prava na građansko odijelo, te su pravomoćno odbijane i tužbe policijskih službenika, nakon čega su odustali od traženja sudske zaštite kroz upravne postupke i upravne sporove i tužbama za isplatu pokušavali ostvariti pravo za koje smatraju da im pripada. Stoga ne stoji tvrdnja tužiteljice prema kojoj u tom slučaju ona kao i drugi zaposlenici MUP-a ne bi faktički imali pravo na susku zaštitu.

25. 3. S obzirom da tužiteljica i ne tvrdi da je stavljena na takav potpis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužiteljica predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i slijedom čega tužiteljici nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

26. Ukoliko bi se o navedenom pravu i moglo raspravljati kao o prethodnom pitanju ističe se da poslovi policijskog službenika vještaka, koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju, a koji obuhvaćaju: prikupljanje, procjenjivanje, pohranjivanje, obradu, i korištenje podataka, provjeravanje i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta, te pregled dokumentacije, predstavljaju isključivo stručne poslove vještačenja, pa obavljanje tih poslova ne spada u policijske poslove iz čl. 3. st. 1. ZPPO-a, (kao što su npr. poslovi sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima), niti se u njihovom obavljanju primjenjuju bilo kakve policijske ovlasti (čl. 13. ZPPO) prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, provjere i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregleda dokumentacije, (na što se ukazuje u odgovoru na reviziju) isključivo u građanskom odijelu, da bi u smislu čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i imali pravo na građansko odijelo. 27. Tužiteljica dakle, kao vještak, obavlja isključivo pomoćne poslove vještačenja, u okviru kojeg posla tada i procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke te pregledava dokumentaciju, i njezina osnovna zadaća (u okviru opisa poslova radnog mjesta) nije neposredno sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, već stručna obrada već dostavljenih joj podataka, kako bi se ti podaci mogli zaštiti i potom proslijediti drugim osobama i policijskim tijelima i službenicima kojima je to primarna zadaća u okviru njihovog radnog mjesta.

28. Policijski poslovi koji se obavljaju primjenom policijskih ovlasti, kako je navedeno, popisani su u čl. 3. ZPPO-a, a među tim poslovima nisu navedeni poslovi vještaka ... Ako bi se i prihvatila tvrdnja tužiteljice da time što „po potrebi sudjeluje u operativnim akcijama Ministarstva, te po nalogu voditelja službe obavlja i druge poslove iz djelokruga službe” pa da time obavlja policijske poslove otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, prikupljanja podataka o tim djelima i počiniteljima i da pri tom primjenjuje policijske ovlasti, ističe se da pojedini policijski službenici koji sudjeluju u operativnim akcijama kao stručne osobe sukladno odredbama čl. 29. i 30. Uredbe o izgledu odora policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj 88/11, 129/11 i 100/13 – dalje: Uredba) ostvaruju pravo na dodatnu policijsku odoru, a to što po potrebi (ne kontinuirano tijekom godine) obavlja takve i s njima povezane i slične poslove, te poslove, prema navedenom, ne obavlja kontinuirano tijekom cijele kalendarske godine isključivo u građanskom odjelu, što je preduvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i, te neovisno o tome što po potrebi eventualno sudjeluje i na mjestu događaja na poziv nadležnih tijela, i što u okviru svoga posla procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke i pregledava dokumentaciju, poslovi vještaka koje obavlja nisu poslovi u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i da bi joj pripadalo pravo iz čl. 2. st. 1. Pravilnika.

29. Stoga, iako vještaci u okviru provođenja poslova vještačenja primljenih podataka procjenjuju, pohranjuju, koriste te podatke i pregledavaju dokumentaciju, to istovremeno ne znači da obavljaju i policijske poslove i koriste bilo kakve policijske ovlasti, jer vještaci navedene radnje, dakle: pregledavanja dokumentacije, prikupljanja potrebnih podatka, pohrane, procjene, nakon obrade takvih podataka iste prosljeđuju drugim policijskim službenicima ili policijskim tijelima i na taj način im pomažu u otkrivanju počinjenja kaznenih djela kojima je to primarna zadaća, ali time automatski nisu policijski službenici u smislu citiranih odredbi niti obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

30. Zaključno, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a s obzirom na sadržaj čl. 3. i čl. 13. st. 1. ZPPO-a i opis poslova tužiteljice, ne radi se o policijskim poslovima koji se obavljaju tijekom cijele godine primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu te stoga tužiteljica nema pravo na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. i st. 5. ZOP-i.

31. Slijedom svega iznesenog odgovori na postavljena pitanja glase:

1. Tužiteljica, na radnom mjestu vještak, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, nije policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, u smislu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine” broj 76/09 i 92/14), te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova.

2. Tužiteljica kao vještak, nema pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, u smislu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine” broj 64/11).

32. Temeljem iznesenog valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude.

33. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari bilo je nužno, sukladno odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/2012, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (15.798,72 kn) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištima 1. srpnja 2019. i 2. listopada 2019., u iznosu od po 1.000,00 kn, trošak zastupanja na objavi ročišta u iznosu od 500,00 kn, te trošak žalbenog postupka (Tbr. 10/1) u iznosu od 1.250,00 kn, i trošak sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno ukupno 6.000,00 kn.

Zagreb, 28. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.