REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Psp-71/19-27

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mislavu Poliću, u pravnoj stvari tužiteljice D. V. iz S., OIB:…, koju zastupa

punomoćnica M. K., odvjetnica u O. d. K. & K. d.o.o. iz

S., protiv tuženika Z. B. iz Z., OIB:…,

kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice M. B., odvjetničkog vježbenika u O. d. K. & K. i zamjenika punomoćnika tuženika D. R.,

odvjetnika u S. i objavljene 28. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tuženik Z. B., OIB: 0… zasmetao

tužiteljicu D. V., OIB: … u posljednjem mirnom

posjedu stana izgrađenog u zgradi na nekretnini zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. 4157, kuća i dvor, a koji stan je označen sa br. 13, površine 68,84 m2, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, pokrivene terase i balkona, upisan u Z.U. 8599 K.O. S., anagrafske oznake…, na način da je uklonio postojeće brave na ulaznim vratima predmetnog stana te umjesto njih postavio nove brave, pa se nalaže tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da preda tužiteljici predmetni stan slobodan od osoba i stvari te o svom trošku postavi na ulazna vrata brave koje je uklonio, sve u roku od 8 dana, u protivnom se ovlašćuje tužiteljica da to sama učini o trošku tuženika, te se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično buduće smetanje posjeda.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana, naknadi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. rujna 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sve pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupa navodi kako je posljednji mirni posjednik nekretnine koja u naravi predstavlja stan izgrađen u zgradi na nekretnini zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. 4157, kuća i dvor, a koji stan je označen sa br. 13, površine 68,84 m2, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, pokrivene terase i balkona, upisan u Z.U. 8599 K.O. S., anagrafske oznake ... Nadalje navodi kako je suvlasnika ½ dijela predmetnog stana jer je isti bračna stečevina a kako je to utvrđeno presudom Županijskog suda u Splitu od 5. prosinca 2013. Također navodi kako je u tom stanu živjela sve dok joj tuženik nije samovoljno oduzeo posjed na način da je 6. lipnja 2019. iskoristio tužiteljičinu kratku odsutnost iz stana te je nezakonito i neovlašteno ušao u posjed stana na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima od predmetnog stana, čime je samovlasno zasmetao tužiteljicu u njezinom zakonitom i mirnom posjedu predmetnog stana. Tužiteljica je zbog navedenog smetanja posjeda pozvala policiju koja je o tome sastavila službenu bilješku.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio navode iz tužbe ističući kako je isključivi vlasnik predmetne nekretnine te je kroz mukotrpan i dugotrajan postupak, u kojem je sudjelovala i sama tužiteljica stupio u posjed predmetne nekretnine.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u presudu Županijskog suda u Splitu od 5. prosinca 2013., uvid u evidenciju MUP-a o prijavljenom prebivalištu tužiteljice, izvršen uvid u osobnu iskaznicu tužiteljice, uvid u potvrdu Policijske uprave SD II PP od 6. lipnja 2019., uvid u povijesni Zk izvadak predmetne

nekretnine, proveden je dokaz saslušanjem stranaka, svjedoka R. B.,

K. D., S. V., te je temeljem tako provedenog prvostupanjskog

postupka, a cijeneći dokaze pojedinačno, svaki zasebno i ukupno sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem čina smetanja posjeda nekretnine, stana u S., a koja je nekretnina kao

takva pobliže navedena u izreci rješenja, a koji čin smetanja je izvršio tuženik dana 6. lipnja 2019. na način da je na ulaznim vratima stana promijenio bravu odbijajući vratiti staru bravu, te zahtjev tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje, odnosno, vrati brave koje je uklonio, te se tuženiku zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda.

5. Mjerodavnim pravilima o posjedu i sudskoj zaštiti posjeda (Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima / Narodne Novine br. 81/15. – pročišćeni tekst 94/17 – dalje: ZV) propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari je posjednik stvari (čl. 10. st. 1.), da posjed traje dok traje posjedovna faktična vlast glede stvari (čl. 19. st. 1.), da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja dopušten zakonom (čl. 20. st. 4.), da je posjednik kojem je posjed samosvlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda(čl. 22. st. 1.), da sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društveno, javnom ili sličnom interesu (čl. 22. st. 2.), da se pravo na poduzimanje posjedovnog čina smije isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno (čl. 25. st. 3.) i da posredni posjednik nije ovlašten staviti zahtjev u cilju zaštite svog posrednog posjeda od smetanja koji je počinio neposredni posjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu (čl. 23. st. 2).

6. Nadalje, pravilom o prestanku posjeda propisano je da posjed stvari prestaje između ostalog i kad je posjednik svojom voljom napustio stvar (čl. 28. st. 1.) pri čemu motiv napuštanja nije odlučan.

7. Kako se tuženik suprotstavio tužiteljici prigovorom nedostatka aktivne legitimacije (da tužiteljica nije posjednik predmetnog stana, a podredno da nema pravo na zaštitu od tuženika), to je prvenstveno trebalo odlučiti o osnovanosti tog prigovora.

8. Dovođenjem u vezi iskaza svjedoka S. V. sa iskazom tuženika i materijalnim dokazima (ZK izvadak za predmetnu nekretninu) uz neposredno zapažanje suda na očevidu u predmetnom stanu, kao jedini logički i životni zaključak po ocjeni ovo suda ostaje da je tužiteljica iseljavanjem osobnih stvari iz stana i neposjedovanjem istog, nedvojbeno (konkludentno) manifestirala svoju tzv. prirodnu volju napuštanja posjeda stana, pri čemu motiv napuštanja nije odlučan.

9. Naime, pored činjenice da je tuženik nesmetano stupio u vlasnički posjed stana, da je stan posjedovao neposredno više mjeseci prije 6. lipnja 2019. (imao ključeve stana, spavao u njemu), da se u stanu nisu nalazile osobne stvari niti dokumentacija tužiteljice, a koje činjenice tužiteljica na pravnorelevantan način nije uspjela kompromitirati, ne mogu se prihvatiti kao vjerodostojni i istiniti iskazi tužiteljice, svjedokinje K. D. (kćeri tužiteljice) i svjedoka R. B. (životnog partnera tužiteljice unazad 6 godina koji stanuje u V.), da je tužiteljica posjedovala stan do 6. lipnja 2019. i da se u stanu nalaze "sva osobna garderoba i dokumenti smješteni u jednoj sobi stana koja soba je bila zaključana".

10. Osim toga, sud se neposrednim opažanjem na očevidu uvjerio u istinitost tvrdnji tuženika da u stanu ne nalaze osobne stvari tužiteljice, kako je to tvrdila tužiteljica i navedeni svjedoci (kćer tužiteljice K. D. i svjedoka

R. B.).

11. Prema tome, kako je tužiteljičina faktična vlast glede predmetnog stana prestala prije 6. lipnja 2019., to je po ocjeni ovog suda osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

12. U konačnici i kada bi se moglo tužiteljicu tretirati kao posrednog posjednika predmetnog stana u odnosu na tuženika kao neposredno posjednika, njezina pravna pozicija bi bila ista (ne bi imala pravo na zaštitu od tuženika) s obzirom da tužiteljica prema odredbi čl. 23. st. 1. ZV-a nije ovlaštena staviti zahtjev u cilju zaštite svog posrednog posjeda od smetanja tuženika kao neposrednog posjednika iz razloga što bi se za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu.

13.Tužitelja je valjalo obvezati na naknadu nastalog parničnog troška tuženiku i to u visini jednokratne nagrade od 200 bodova za zastupanje navedene pred sudom prvog stupnja, što pri vrijednosti boda od 10,00 kn i uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 2.500,00 kn radi čega je odlučeno kao u točci II. izreke ovog rješenja.

U Splitu, 28. rujna 2021.

SUDAC

Mislav Polić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom primitka presude.