REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3021/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. O., OIB: …, O., T. k. T. 5, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u P., protiv tuženika P. L. S. d.o.o. iz R. S., Lj., V. ulica 74, kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K., K. i partneri iz R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-6694/2019-3 od 26. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-541/2018-15 od 2. listopada 2019., u sjednici održanoj 28. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. U obrazloženju prijedloga/važnosti postavljenih pitanja navodi zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4. Postupajući suglasno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prvo pravno pitanje ne utječe na odluku u sporu.

5. Naime, revizijski je sud u odluci poslovnog broja Revt 419/2016 od 15. ožujka 2017. izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

„U ovoj fazi postupka, kada sud već nije odbacio prijedlog za ovrhu što bi morao učiniti ako ovršenik nema prebivalište na području županije gdje javni bilježnik ima sjedište, a tim prije ako uopće nema prebivalište ili sjedište na području Republike Hrvatske, već je odlučio da će se postupak nastaviti prema pravilima parničnog postupka sukladno odredbama čl. 445.a do čl. 456. ZPP-a pred sudom u kontradiktornom postupku pitanje je li javni bilježnik mogao donijeti rješenje o ovrsi više nije odlučno jer će se o pitanju postojanja sudske nadležnosti hrvatskog suda i o osnovanosti tražbine odlučivati u tom postupku, a što s obzorom na procesni materijal koji je se nalazi u spisu ovaj sud nije u poziciji odlučivati, te će to morati ocijeniti sudovi nižeg stupnja u nastavku postupka.

Ovo tim prije što je jedan od razloga kada ovrhovoditelj može tražiti pravnu zaštitu od suda u postupku izdavanja platnog naloga kada dužnik ima prebivalište u inozemstvu sukladno odredbi čl. 446. st. 3. ZPP-a ili eventualno sukladno pravilima o europskom postupku za izdavanje platnog naloga prema Uredbi (EZ) broj: 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju europskog postupka za izdavanje platnog naloga.“.

6. Proizlazi, dakle, da u situaciji kada sud (nakon što je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave koje je po prigovoru dostavljeno sudu) nije odbacio prijedlog za ovrhu, što je morao učiniti, već je donio rješenje kojim se to rješenje o ovrsi stavlja van snage u dijelu u kojem je provedena ovrha te se ukidaju provedene ovršne radnje te je odlučio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga (dakle, u osnovi, da će se provesti parnični postupak), pitanje – je li javni bilježnik mogao donijeti rješenje o ovrsi (pa i pitanje njegove „inicijalne“ nadležnosti), više nije odlučno, jer dalje u tom slučaju postaje relevantno pitanje nadležnosti parničnog suda.

7. U pogledu ostalih pravnih pitanja, za obrazložiti je da tuženik nije uputio na odluke viših sudova u kojima bi, a u pogledu tih i tako koncipiranih pitanja, bilo izraženo pravno shvaćanje niti je na koji drugi način valjano obrazložio razloge važnosti tih pitanja u smislu odredbe čl. 385. i 385.a ZPP-a.

7.1. Pritom je za navesti da eventualno (nedokazani) veliki broj potencijalnih sličnih predmeta ne predstavlja samo po sebi razlog važnosti u smislu navedene odredbe.

8. Slijedom svega navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 28. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.