REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 11 Kž-753/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća, te Siniše Plešea i Renate Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. Č., zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – utaja poreza ili carine – iz članka 256. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Požegi broj: Kv-14/2021-39 od 5. srpnja 2021. podnio osuđeni G. Č., u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog G. Č. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Požegi, na temelju članka 564. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) u svezi članka 58. stavak 5. KZ/11 opozvao je osuđenom G. Č. uvjetnu osudu izrečenu presudom tog suda broj 3 K-102/2019-7 od 15. siječnja 2020. pravomoćnoj 15. siječnja 2020. te je određeno da osuđenik mora izvršiti jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio osuđeni G. Č. po branitelju D. H., odvjetniku iz S. B., a žali se, kako navodi, iz svih žalbenih osnova te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba osuđenog G. Č. nije osnovana.
6. Prvostupanjski sud u bitnome navodi da je osuđenik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 256. stavak 1. KZ/11 i članka 279. stavak 1. KZ/11 te mu je izrečena uvjetna osuda i osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine uz rok provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine te mu je izrečena posebna obveza iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 kojom mu je naloženo da u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude naknadi štetu državnom proračunu RH u iznosu 408.658,64 kune. Osuđenik se odrekao prava na žalbu protiv te presude pa je navedena presuda postala pravomoćna danom donošenja, odnosno 15. siječnja 2020. S obzirom da osuđenik do 15. srpnja 2020. nije ispunio naloženu mu posebnu obvezu, na njegov prijedlog produljen mu je rok za ispunjenje obveze shodno članku 58. stavak 5. KZ/11 do 1. travnja 2021. Imajući na umu da je do održavanja sjednice na kojoj mu je opozvana izrečena uvjetna osuda osuđenik samo djelomično izvršio svoju obvezu (55.000,00 kuna), sud je smatrao da nisu postojali opravdani razlozi za neispunjenje te posebne obveze i uvjetna osuda mu je opozvana te je određeno da osuđenik mora izvršiti jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
7. Osuđenik u žalbi navodi da se žali iz svih žalbenih osnova, međutim, iz sadržaja žalbe u kojoj, u bitnome, navodi da je sud pogrešno izračunao „krajnji“ (zastarni) rok u kojem može ispuniti svoju obvezu te da nisu postojali opravdani razlozi da mu se opozove uvjetna osuda izrečena presudom K-102/2019-7, pravomoćnom 15. siječnja 2020, proizlazi da se osuđenik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Što se tiče rokova koje osuđenik ističe u žalbi, treba razlikovati rok za ispunjenje posebne obveze i takozvani procesni rok u kojem sud može provesti postupak za opoziv uvjetne osude ako osuđenik ne ispuni posebnu obvezu. Naime, iz članka 56. stavak 5. KZ/11 proizlazi da trajanje posebnih obveza i zaštitnog nadzora ne smije biti dulje od vremena provjeravanja, što u konkretnom slučaju znači da je sud mogao odrediti trajanje posebne obveze (odrediti/produljiti rok za ispunjenje obveze) do 15. siječnja 2022. kada osuđeniku ističe vrijeme provjeravanja koje mu je određeno presudom. Što se tiče isteka roka u kojem je sud mogao opozvati uvjetnu osudu, kako to pravilno tvrdi osuđenik, a suprotno tvrdnji prvostupanjskog suda, taj rok osuđeniku, prema članku 58. stavak 8. KZ/11, ističe protekom godine dana od isteka roka kojim mu je produljeno vrijeme za izvršavanje posebne obveze, dakle 1. travnja 2022. Međutim, osuđenik treba imati na umu da on u roku koji mu je sud odredio nije ispunio naloženu posebnu obvezu, a rok od godine dana iz članka 58.stavak 8. KZ/11 ne odnosi se na dodatni rok u kojem on može ispuniti svoju obvezu već se radi o roku u kojem sud mora provesti postupak, odnosno donijeti svoju pravomoćnu odluku o opozivu uvjetne osude zbog toga što osuđenik nije naloženu posebnu obvezu ispunio u roku koji mu je određen/produljen.
8.1. Nadalje, nije u pravu osuđenik kada u žalbi tvrdi da su postojali opravdani razlozi (loša imovinska situacija) zbog kojih nije izvršio naloženu mu posebnu obvezu te da je zbog toga pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju zakonskih razloga za opoziv uvjetne osude. Naime, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, osuđenik je bio svjestan visine štete koju je obvezan uplatiti u korist Državnog proračuna RH i roka u kojem to mora učiniti na temelju naložene posebne obveze iz članka 62. stavak 1. točka1. KZ/11. Optuženik je iskazao spremnost da to učini što proizlazi i iz činjenice da se odrekao prava na žalbu na presudu. Upravo iz razloga loše imovinske situacije, koje je osuđenik bio svjestan i u vrijeme donošenja presude, a koja je uzrokovana prestankom rada i kasnijim stečajem njegovog trgovačkog društva kao i općenito smanjenim gospodarskim aktivnostima tijekom 2020. i 2021., što je uzrokovano epidemijom COVID-19, osuđeniku je produljen rok za ispunjenje posebne obveze. Osuđenik je od ukupne obveze koju mora izvršiti, odnosno uplatiti u korist Državnog proračuna RH u iznosu 408.658,64 kuna, uplatio manji dio (55.000,00 kuna) i prvostupanjski sud je pravilno zaključio da s obzirom da osuđenik nije u većoj mjeri izvršio svoju obvezu, a ne postoje razlozi da ga se te obveze oslobodi, postoje zakonski uvjeti za opoziv uvjetne osude te je određeno da osuđenik mora izvršiti jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine na koju je osuđen naprijed navedenom presudom.
9. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).
10. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 28. rujna 2021.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Dušanka Zastavniković
Duplančić,v.r.
