Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-584/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Vesni Kuzmičić, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice Katarine Bižaca, u ovršnom postupku ovrhovoditeljice P. b. e., OIB: ..., K., Austrija, zastupane po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o., Z., protiv ovršenika: 1. N. Z., OIB: ..., Z. i 2. B. Z., OIB: ..., M., zastupani po punomoćniku odvjetniku M. V. iz O., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, broj 29 Ovr-2585/2015-58 od 11. lipnja 2021., dana 28. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika, ukida rješenje Općinskog suda u Zadru, broj 29 Ovr-2585/2015-58 od 11. lipnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 1. listopada 2017. i od 1. siječnja 2018., odbija se kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja pravovremeno se žali ovršenik, pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14.; dalje u tekstu: ZPP) u vezi s odredbom članka 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje u tekstu: OZ), predlažući ovom sudu pobijano rješenje preinačiti i odgoditi ovrhu.

3. Žalba ovršenika je osnovana.

4. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovane prijedloge ovršenika za odgodu ovrhe, temeljem ocjene da nisu kumulativno ispunjeni uvjeti iz članka 65. stavak 1. OZ-a odnosno da nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

5. Iz stanja spisa proizlazi da se ovršenici u prvom prijedlogu za odgodu ovrhe pozivaju na čl. 6. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“, broj 72/17; dalje u tekstu: Zakon o ništetnosti) ističući da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3290/15 utvrđena ništetnost kreditnog odnosa radi naplate kojeg kredita se vodi ovaj ovršni naslov te traže odgodu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ovog suda, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-3290/15.

6. U drugom prijedlogu od 1.siječnja 2018., navode da se radi naplate iste tražbine vodi ovršni postupak protiv Ivana Zubovića pred Općinskim sudom u Rijeci,Stalna služba Crikvenica pod poslovnim brojem Ovr-5941/2015 te da je u tom predmetu ovrha odgođena.

7. Ovršenici uz žalbu od 1.veljače 2021. dostavili tužbu od 15. studenog 2015. podnesenu protiv ovrhovoditeljice radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava sklopljenim dana 27.srpnja 2007., koji je ovdje ovršni naslov.

8. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe trebao primijeniti pravo Europske unije, Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te je uzeo u obzir sadržaj presude Suda Europske unije poslovni broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019. a u kojoj se Europski sud poziva na navedenu Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te navodi da nepoštene uvjete u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka na temelju kojega nacionalni sud, koji je odlučio o prijedlogu za ovrhu temeljem Ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

9. U odnosu na ocjenu da li bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu potrebno je ukazati na utvrđenja Suda Europske unije u presudama poslovni broj C-537/12, C-116/13, C-200/13 u kojima se ističe da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršene prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku u kojoj se eventualno utvrđuje ništetnost odredbe s obzirom na njenu nepoštenost. U tim uvjetima, čak i kada bi ta odluka o meritumu bila donesena u korist potrošača, on bi time ostvarivao samo zaštitu "a posteriori" u vidu novčane naknade štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna, tim više ako bi se pljenidba nekretnine odnosila na stan potrošača i njegove obitelji koji bi tada bio konačno izgubljen. Takva zaštita stoga ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine sa korištenjem nepoštene odredbe, suprotne cilju iz članka 7. stavak 1. Direktive 93/13 EEZ.

10. Ovdje treba posebno navesti i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-4507/2020, U-III-4508/2020. od 8. lipnja 2021. izrazio slijedeće mišljenje:

"Primjenjujući navedena pravila na konkretan slučaj, u ovom je ustavnosudskom postupku zadaća Ustavnog suda bila utvrditi može li se način na koji je u konkretnom slučaju županijski sud obrazložio svoje rješenje, doneseno u postupku odlučivanja o žalbi podnositelja izjavljenoj u povodu rješenje o ovrsi, smatrati arbitrarnim i je li takvim postupanjem povrijeđeno podnositelju pravo na pravično suđenje (odlučivanje) zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

10.1. Ustavni sud primjećuje da Županijski sud u Šibeniku u obrazloženju osporenog rješenja, nije (uopće) odgovorio na prigovore iz žalbe podnositelja (v. t. 3.1. obrazloženja ove odluke). Šturim navođenjem da je "pobijano rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjane ovršne isprave ... koja nije ukinuta, preinačena, poništena ili na drugi način stavljena izvan snage ... ", Županijski sud u Šibeniku nije se uopće osvrnuo na dio žalbe podnositelja u kojim je on prigovorio kako je odluka ovrhovoditelja o izmjeni ugovorene kamatne stope "nepoštena i stoga ništetna, što proizlazi iz kolektivne presude koja je na temelju čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, te na temelju čl. 502c Zakona o parničnom postupku obvezatna za primjenu u privatnim sudskim postupcima".

10.2. Nije na Ustavnom sudu ulaziti u osnovanosti (ili ne) podnositeljevih prigovora kojima je u žalbenom postupku osporavano rješenje o ovrsi. Međutim u konkretnom slučaju Ustavni sud ne može ne primijetiti kako je na opisani način Županijski sud u Šibeniku propustio odgovoriti na naznačeni žalbeni prigovor podnositelja. Stoga, Ustavni sud na temelju navedenog utvrđuje da žalbeni postupak nije vođen na način koji bi podnositelju omogućio pravično suđenje u skladu sa zahtjevima članka 29. stavka 1. Ustava.".

10.3. Imajući u vidu navedeni stav Ustavnog suda Republike Hrvatske, očito je i da je u ovršnom postupku potrebno u ovakvim situacijama ocjenjivati sadržaj predmetnih ovršnih isprava u okolnostima kada ovršenik ističe prigovore koji se odnose na njihov sadržaj.

11. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda kako u konkretnom predmetu uvjete za odgodu ovrhe valja promatrati u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a. Međutim, treba primijeniti i citiranu Direktivu EEZ te u vezi s tim i donesenu presudu Suda Europske unije poslovni broj C-407/18, što je propustio učiniti.

12. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, zbog pogrešnog pravnog pristupa, sud prvog stupnja u ovom predmetu nije u potpunosti utvrdio odlučne činjenice potrebne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz članka 370. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, valjalo je uvažiti žalbu ovršenika, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

U Splitu, 28. rujna 2021.

Sutkinja:

Vesna Kuzmičić, v. r.