Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-1468/2020-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Antonie Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici Odvjetničkog društva K. i P. j.t.d. iz Z., protiv tuženika A. O. d.d. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-525/2019-20 od 31. siječnja 2020., dana 27. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbijaju žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-525/2019-20 od 31. siječnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi štetu u iznosu od 105,00 kuna (razlika između dosuđenog iznosa od 4.270,00 kuna i nespornog iznosa od 4.165,00 kuna), kao i u dijelu pod točkom III. izreke.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-525/2019-20 od 31. siječnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 2.812,50 kuna (razlika između dosuđenog iznosa od 8.350,00 kuna i pripadajućeg iznosa od 5.537,50 kuna), tako da se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke, naloženo je tuženiku po osnovi naknade štete naknaditi tužitelju iznos od 4.270,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. prosinca 2018. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 8.350,00 kuna. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa, dok je točkom IV. odbijen u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki III. izreke kojom mu je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), predlažući preinačiti presudu u pobijanom dijelu.

3. Prvostupanjsku presudu pobija i tuženik u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku štetu u iznosu od 105,00 kuna i u dijelu pod točkom II. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže preinačiti presudu, a podredno je ukinuti u pobijanom dijelu.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika osporavajući žalbene navode u cijelosti te predlažući odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana u pogledu troškova postupka, dok je žalba tužitelja neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu pretrpljene imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 4.270,00 kuna (4.000,00 kuna neimovinska šteta, 270,00 kuna imovinska šteta) činjenično utemeljen na tvrdnji tužitelja da mu je zbog prometne nezgode koju je prouzročio osiguranik tuženika nastala imovinska šteta u vidu troškova liječenja i tuđe njege i pomoći, kao i neimovinska šteta tako što mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i psihičko zdravlje.

8. U ovom stadiju postupka nije sporno da je tuženik odgovoran za štetu, ali je sporno pitanje visine imovinske štete za iznos od 105,00 kuna jer tuženik smatra da nije bilo osnove tužitelju dosuditi iznos od 4.270,00 kuna, već iznos od 4.165,00 kuna.

9. U postupku je utvrđeno da se 5. rujna 2018. dogodila prometna nezgoda koju je skrivio vozač osobnog vozila osiguranog kod tuženika, a prilikom koje je tužitelj kao drugi sudionik prometne nezgode, zadobio tjelesne ozljede.

9.1. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice I/II stupnja, nakon čega je tužitelj upućen na kućnu njegu, daljnje pretrage i fizikalnu terapiju. Također je utvrđeno da je liječenje tužitelja okončano 4. prosinca 2012. a na bolovanju je bio tri tjedna.

9.2. Isto tako je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć tijekom sedam dana po tri sata dnevno (dakle, ukupno 21 sat), a radilo se o nemedicinskoj pomoći potrebnoj u bitnom pri održavanju osobne higijene.

9.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog vještaka sudske medicine specijalista kirurga-traumatologa prim. dr. T. T. kao vjerodostojan, nepristran i stručan jer je dan jasno i nedvosmisleno, a svoja zapažanja nije utemeljio samo na medicinskoj dokumentaciji, već je tužitelja i osobno pregledao.

10. Imajući na umu naprijed utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznos od 9.000,00 kuna za nastalu neimovinsku štetu i iznos od 270,00 kuna za nastalu imovinsku štetu. Međutim, kako je tuženik tužitelju već prije isplatio iznos od 5.000,00 kuna za nastalu neimovinsku štete te iznos od 150,00 kuna za nastalu imovinsku štetu, prvostupanjski je sud naložio tuženiku naknaditi tužitelju preostali iznos od 4.270,00 kuna (4.000,00 neimovinske štete i 270,00 kuna imovinske štete)

11. Žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i valjanost ovako utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja ocjenjujući u postupku izvedene dokaze cijenio kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti te je za svoju ocjenu dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

12. Tuženik u žalbi prigovara visini imovinske štete koja se odnosi na tuđu njegu i pomoć, ističući pritom da je cijena sata od 20,00 kuna previsoko određena, a da sud nije za takvo postupanje dao razloge.

12.1. Prvostupanjski je sud u primjeni odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO u vezi s člankom 223. stavkom 1. ZPP tužitelju dosudio iznos od 270,00 kuna po osnovi naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Ovaj je iznos sud utvrdio imajući na umu opseg tužiteljeve potrebe za tuđom njegom i pomoći (21 sat) i cijenu jednog sata u visini od 20,00 kuna.

12.2. U odnosu na žalbene navode tuženika za odgovoriti je da je odredbom članka 223. ZPP propisano ukoliko sud utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

12.3. Dakle, što se tiče odmjerene visine imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je pravilno tužitelju dosudio iznos od 270,00 kuna jer je to u skladu s njegovom potrebom za ovom pomoći (21 sat) i njegom cijenom jednog sata u visini od 20,00 kuna čiji je umnožak unutar zahtjeva tužitelja. Posebno se napominje da, suprotno žalbenim navodima, iznos od 20,00 kuna po satu nije utvrđen zlouporabom diskrecijskih ovlaštenja suda prvog stupnja iz članka 223. stavka 1. ZPP jer taj iznos odgovara, štoviše je i manji, cijenama na domaćem tržištu usluga.

13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke.

14. Djelomično osnovano tuženik prigovara odluci o parničnom trošku, Naime, tu je odluku valjalo ispravno utemeljiti na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP posebno vodeći računa o naknadi samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a u okvirima zahtjeva stranke za naknadu troškova.

15. Imajući na umu vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom zahtjevu u iznosu od 4.270,00 kuna, sud prvog stupnja nije pravilno ocijenio da tužitelju pripada parnični trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15; dalje: Tarifa) na čiju primjenu upućuje odredbe članka 155. stavka 2. ZPP u visini 100 bodova, već bi mu pravilnom primjenom Tarife, a s obzirom na vrijednost predmeta spora, pripadalo 50 bodova za pojedinu radnju, i to: po 500,00 kuna za odštetni zahtjev i sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife), za trošak zastupanja na ročištu od 9. svibnja 2019. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari 500,00 kuna (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 20. prosinca 2019. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 250,00 (Tbr. 9/2 Tarife), kao i trošak sastavljanja obrazloženog podneska od 19. travnja 2019. u iznosu 500,00 kuna (Tbr. 8/1 Tarife) i trošak ostalog podnesaka od 3. listopada 2019. u iznosu 250,00 kuna (Tbr. 8/3 Tarife), odnosno ukupno 2.500,00 kuna. Ovom je iznosu dodano 687,50 kuna po osnovi poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife) što ukupno daje iznos od 3.437,50 kuna. Ujedno je tužitelju priznat i trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 1.500,00 kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kuna, kao i sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu 200,00 kuna, što daje konačni iznos od 5.537,50 kuna. Što se tiče žalbe tužitelja na odluku o parničnom trošku, odgovoriti je da je sud pravilno odbio preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje ove parnice.

16. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP odlučiti kao u izreci pod točkom I. i II. izreke.

17. S obzirom da je tuženik sa žalbom uspio u neznatnom dijelu, koji se odnosi na sporedni zahtjev, i zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP u vezi s člankom 154. stavak 3. ZPP, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan (točka III. izreke).

17.1. Ujedno je temeljem odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer žalbeni sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Split, 27. rujna 2021.

Sutkinja:

mr. sc. Senija Ledić v. r.