Poslovni broj: 1 UsI-815/2020-4

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, te zapisničarki Zrinki Pivac, u upravnom sporu tužitelja D. G. iz P. B., P., M…,

kojeg zastupaju opunomoćenici B. Š., N. T. i L. Š.,

odvjetnici u P., V.., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova,

Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje P., T. k. T…, P., radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, izvanraspravno, 27.

rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje P., Broj: 511-03-13-UP/I-21/1-2020 od 30. listopada 2020. godine.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje P., Broj: 511-03-13-UP/I-21/1-2020 od 30. listopada 2020. godine. u točki 1. izreke rješenja ukida se i oduzima vozačka dozvola broj:……., izdana na ime D. G., OIB:………, s

prebivalištem u P. B., M…. (dalje – tužitelj), dok je točkom 2.

određeno da je tužitelj dužan vozačku dozvolu predati Službi upravnih poslova, referadi vozačkih dozvola Policijske postaje P., radnim danom od 8,30 do 14 sati od dana primitka rješenja. Osporeno rješenje doneseno je pozivom na odredbu članka 286. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19, dalje- ZSPC).

2. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, te navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole tužitelju, jer da tužitelj, kao vozač, nije, u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova. Nadalje ističe da tuženik pogrešno navodi da je odluka o oduzimanju donesena, između ostalog, i na temelju pravomoćnog prekršajnog naloga tuženika broj:511-03-13/05-1-19-1/2020 od 26. ožujka 2020. godine, međutim da takav prekršajni nalog ne postoji, već da postoji prekršajni nalog istoga broja od 17.ožujka 2020. godine, te da niti u uvodu toga naloga nije moguće pročitati datum njegovog izdavanja, što da predstavlja razlog za utvrđenje nezakonitosti rada tuženika u konkretnom slučaju. Nadalje u tužbi ističe da predmetni nalog tužitelj nikada nije primio, već da je za njega slučajno doznao i osobno ga preuzeo od tuženika 21. svibnja 2020. i to u preslici. Nadalje ističe je protiv tog prekršajnog naloga tužitelj 26.svibnja 2020. godine podnio prigovor, te ga putem pošte uputio tuženiku 27.svibnja 2020. godine, dok u svezi samog prigovora protiv tog prekršajnog naloga ističe da je prigodom sastavljanja prigovora, broj prekršajnog naloga bilo nemoguće dešifrirati u cijelosti, pa je tako i u samom prigovoru navedeno da je prekršajni nalog nečitak, zbog čega da ga je tuženik eventualno trebao pozvati na uređenje prigovora u pogledu oznake broja osporenog naloga, a što je tuženik propustio učiniti, pri čemu o prigovoru još uvijek nije odlučio. Slijedom navedenog, tužitelj tvrdi da predmetni prekršajni nalog broj:511-03-13/05-1-19-1/2020 nije postao pravomoćan, slijedom čega da nisu niti ispunjeni uvjeti iz članka 286. stavak 4. ZSPC- a za oduzimanje i ukidanje vozačke dozvole. Konačno, predlaže da Sud poništi rješenje tuženika.

3. Tužitelj je u tužbi podnio i prijedlog za donošenje privremene mjere kojom bi se tuženiku zabranilo postupanje po osporenom rješenju, koja mjera sadržajno predstavlja prijedlog za odgodnim učinkom tužbe, a sve radi sprječavanja daljnje nesagledive štete i štetnih posljedica koje bi mu izvršenjem rješenja nastale.

4. Tuženik pozvan da odgovori na tužbu, a zadanom je roku dostavio sudu cjelokupan spis tuženika, bez posebnog očitovanja na tužbene navode.

5. Na temelju odredbe članka 36. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje ZUS-a), Sud je odluku u ovoj pravnoj stvari donio bez održavanja rasprave, obzirom da stranke raspravu izričito nisu tražile, a činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

6. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Odredbom članka 286. stavkom 1. ZSPC-a, propisano je da je pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, a prema stavku 2. istog članka ZSPC-a, negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju kojeg su upisani.

8. Prema stavku 4. istog članka ZSPC-a, vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj kao vozač motornog vozila koji je posjedovao vozačku dozvolu Republike Hrvatske u razdoblju od 26. ožujka 2020. do 20. kolovoza 2020. godine, temeljem pravomoćnih odluka o prekršajima prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova i to: 6 negativnih prekršajnih bodova temeljem prekršajnog naloga Policijske postaje P., broj:511-03-13/05-1-19-1/2020, pravomoćnog dana 26. ožujka 2020. godine, izrečenog zbog vožnje pod utjecajem opojnih droga, te daljnjih šest negativnih prekršajnih bodova temeljem prekršajnog naloga Policijske postaje M. broj:511-03-18/05-1-191-1/2020, pravomoćnog 29. kolovoza 2020. godine, izrečenog zbog vožnje unatoč zabrani upravljanja motornim vozilima.

10. Za primjenu članka 286. stavka 4. ZSPC-a relevantna činjenica je da je tužitelj u razdoblju od dvije godine prikupio dvanaest negativnih prekršajnih bodova, čime su se ostvarile zakonske pretpostavke za donošenje rješenja po službenoj dužnosti za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole tužitelju.

11. Obzirom da je u vrijeme donošenja osporavanog rješenja tuženik vezan pravomoćnim odlukama donesenima u prekršajnom postupku, to je u upravnom postupku osnovano utvrdio da su ispunjene pretpostavke za ukidanje i oduzimanje tužiteljeve vozačke dozvole, koje se odnose na broj prikupljenih negativnih prekršajnih bodova i na razdoblje u kojem su ti bodovi prikupljeni.

12. Slijedom svega navedenog, a suprotno navodima tužitelja, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju pravilno je i zakonito tužitelju ukinuta i oduzeta vozačka dozvola.

13. U odnosu na tužbeni navod tužitelja kako predmetni prekršajni nalog broj:511-03-13/05-1-19-1/2020 od 26. ožujka 2020. godine ne postoji, već da postoji prekršajni nalog istoga broja od 17.ožujka 2020. godine, te da niti u uvodu toga naloga nije moguće pročitati datum njegovog izdavanja, što da predstavlja razlog za utvrđenje nezakonitosti rada tuženika u konkretnom slučaju, ističe se da je i ovaj sud nesporno utvrdio da je 26. ožujka 2020. pravilno naveden kao datum pravomoćnosti predmetnog prekršajnog naloga, pa ga tuženik opravdano u osporenom rješenju i navodi kao datum „kažnjavanja“ tužitelja, pri čemu datum donošenja rješenja izostavlja kao nebitan. Isto tako, ovaj Sud ne nalazi da bi datum donošenja rješenja bio nečitko napisan, pa se i taj prigovor tužitelja ukazuje neosnovanim, kao što je neosnovan i tužbeni navod da predmetni prekršajni nalog tužitelju nije uručen. Naime, iz preslike predmetnog prekršajnog naloga koji se nalazi u spisu tuženika, jasno proizlazi kako je tužitelj istog odbio potpisati, te je razvidno i da mu je isti uručen u ruke, 17. ožujka 2020. slijedom čega je pravilno na rješenju kao datum pravomoćnosti otisnut 26. ožujka 2020., koji datum je nastupio po isteku osmog dana od dana uručenja naloga tužitelju.

14. Slijedom navedenog, stav je ovog Suda da je tuženik na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te donio na zakonu osnovano rješenje, slijedom čega je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Isto tako, po mišljenju ovog Suda nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

16. U odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem privremene mjere koja sadržajno predstavlja prijedlog za odgodnim učinkom tužbe, ističe se kako je člankom 26. stavkom 1. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

17. U konkretnom slučaju, obzirom na prirodu ove upravne stvari, po ocjeni ovog suda, odgoda bi bila protivna javnom interesu, pa nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, ovo tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je odlučeno u izreci rješenja.

U Splitu, 27. rujna 2021.

SUTKINJA

Sanda Crljen Ivančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom

upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude. Žalba protiv rješenja nije dopuštena.

DNA:

- opunomoćenicima B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnicima

u P., V..

- Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Policijskoj postaji P., T. k. T…, P. - u spis