REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-521/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Zoranu Šariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja M. Š.iz V., OIB: …, protiv ovršenika B. K.L, sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & P.d.o.o, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava,odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1182/2021-4 od 12. svibnja 2021., 24. rujna 2021.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1182/2021-4 od 12. svibnja 2021.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih (novčanih) sredstava od 17. travnja 2021., a ovršenik je zaključkom upućen da u roku od 15 dana od dana dostave te odluke pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, iz razloga čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona.
2. Protiv toga rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi ovršenik, isto pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U žalbi, u bitnome, navodi da je on uz prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim naveo i valjane razloge zbog kojih je trebalo odgoditi prijenos zaplijenjenih sredstava, da je nelogičan zaključak prvostupanjskog suda da ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak mu nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, pa ovršenik predlaže da se njegova žalba uvaži, da se pobijano rješenje preinači na način da se usvoji prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, a podredno da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te potražuje i trošak žalbe.
3. Žalba ovršenika nije osnovana.
4. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih (novčanih) sredstava je odbijen, a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da ovršenik svojim prijedlogom nije učinio vjerojatnim nastanak mu nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, te stoga, a primjenom odredbe čl. 65. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20-dalje u tekstu:OZ), i donosi pobijano rješenje.
5. Takova odluka prvostupanjskog suda temelji se na valjanoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava – konkretno odredbe čl. 65. OZ-a a u svezi s čl. 209. i 210. OZ-a.
6. Naime, da bi ovršenik uspio sa svojim prijedlogom za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava doista je bio u obvezi da već svojim prijedlogom učini vjerojatnim nastanak mu nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja bi mu mogla nastati tim prijenosom, a što ovršenik, i po ocjeni ovog suda, nije učinio.
7. Naime, predmetna izvansudska ovrha provodi se radi naplate novčanog iznosa od 2.223,00 kuna, i uz to pripadajućih zakonskih zateznih kamata koje na taj iznos teku od 26. siječnja 2021., pa do isplate (5,29,30).
8. Svakom provedbom ovrhe na strani ovršenika nastane određena šteta jer dio imovine ovršenika "prelazi" u imovinu ovrhovoditelja, što bi se moglo dogoditi i u predmetnom slučaju.
9. Međutim, ovrhovoditelj je pravna osoba-veliki poduzetnik, čiji je temeljni kapital 514.780.000,00 kuna, i posluje više od 8 godina, pa iznos za koji bi trebao biti izvršen prijenos (2.223,00 kune glavnice i oko 100,00 kuna na ime kamate) ne bi trebao biti iznos koji bi mogao utjecati na poslovanje ovršenika, odnosno ne bi mogao ovršeniku prouzročiti nenadoknadivu štetu.
10. Isto tako za taj iznos, pa i u situaciji da se utvrdi da je prijedlog za izvansudsku ovrhu bio neosnovan, ovršenik nije učinio vjerojatnim da se od ovrhovoditelja taj iznos neće kasnije moći naplatiti odnosno da isti predstavlja za ovršenika tešku nadoknadivu štetu.
11. Aktualni ovrhovoditelj je, očito, bio kreditno sposobna osoba kada mu je ranije dodijeljen kredit (7-10), što znači da je 2010. imao ili imovinu (nekretnine) ili je imao dostatne prihode, pa je za očekivati, obzirom na visinu aktualne tražbine, da bi se ista mogla, u slučaju potrebe i naplatiti, odnosno ovršenik je svojim prijedlogom imao za učiniti vjerojatnim da bi mu zbog te tražbine nastala teško nadoknadiva šteta, a što on, po ocjeni ovog suda, nije učinio.
12. To što značajno veća tražbina u iznosu od 82.552,83 kune i pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove ovrhe od aktualnog ovrhovoditelja nije naplatio raniji vjerovnik banka d.d. Z. ne znači samo po sebi da se neće moći naplatiti i tražbina od 2.223,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pa je žalba ovršenika neosnovana i u tom dijelu.
13. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.
14. Odluka o troškovima žalbe ovršenika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. OZ-a, a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.
U Puli-Pola 24. rujna 2021.
Sudac :
Zoran Šarić