Poslovni broj: Usž-2465/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te sudske savjetnice Alme Beganović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice V. M., Z., koju zastupa opunomoćenik I. F., odvjetnik u Odvjetničkom društvu T. i F. j.t.d. iz Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe E. P., R., radi ukidanja nezakonite građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2812/20-8 od 29. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba i potvrđuju točke I. i II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2812/20-8 od 29. ožujka 2021.
II Poništava se točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2812/20-8 od 29. ožujka 2021.
III Nalaže se tuženiku da u roku 60 dana od dana dostave ove presude tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 5.000,00 kn.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda poništava se rješenje tuženika, klasa: UP/II-361-03/20-02/34, urbroj: 531-09-2-20-2 od 28. kolovoza 2020. i rješenje Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Središnjeg odsjeka za graditeljstvo, klasa: UP/I-361-03/18-001/1330, urbroj: 251-13-22-1/051- 19-20 od 27. studenoga 2019. (točke I. i II. izreke), te se tuženiku nalaže nadoknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 5.000,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana (točka III. izreke).
2. Navedenim rješenjem tuženika od 28. kolovoza 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 27. studenoga 2019., kojim se utvrđuje da tužiteljica nije dokazala da je stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole, klasa: UP/I-361-03/18-01/1330 od 14. lipnja 2019., izdane investitoru E. d.o.o. R., za izgradnju poslovne zgrade na novoformiranoj k.č.br. 1497/2 k.o. V..
3. Tuženik je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da pobijana presuda nije pravilna, pri čemu upire na članak 131. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. – dalje u tekstu: ZUP), navodeći da se negativna odluka u povodu prijedloga za primjenu izvanrednog pravnog lijeka poništavanja ili ukidanja rješenja, koja se priopćuje obaviješću, pod određenim okolnostima može donijeti i u obliku rješenja. Nastavno iznosi stajališta vezana za postupanje po prijedlogu za poništavanje ili ukidanje akata vezano za neupravni akt odnosno za osobu koja je podnijela prijedlog. Pritom je mišljenja kako pojam neprihvaćanja prijedloga treba promatrati na način da se javnopravno tijelo upustilo u razmatranje razloga za poništavanje ili ukidanje rješenja na koje upućuje stranka ili ovlašteno državno tijelo, te je uobičajeno da se argumenti neprihvaćanja prijedloga navedu u obavijesti, protiv koje ne postoji pravna zaštita ni putem prigovora. Međutim, u konkretnom slučaju donošenjem upravnih rješenja prema kojima tužiteljica nema svojstvo stranke u upravnom postupku izdavanja građevinske dozvole, pa time ni ovlaštenje na podnošenje prijedloga za njezino ukidanje, ne dolazi do pravne situacije mogućnosti preispitivanja zakonitosti predmetne dozvole. Naime, predmet drugostupanjskog upravnog postupka, pa i ovog spora, nije ocjena postojanja uvjeta za ukidanje građevinske dozvole, nego postoji li na strani tužiteljice ovlaštenje za podnošenje navedenog prijedloga. Slijedom izloženog, proizlazi da u ovoj stvari prvostupanjsko tijelo nije pogriješilo kada je rješenjem utvrdilo da nema mogućnost odlučivati o prijedlogu tužiteljice, a s obzirom na činjenicu da ona nije stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole, niti je tim rješenjem povrijeđen zakon na njezinu štetu. Tuženik dodatno osporava i odluku o troškovima spora određenih točkom III. izreke prvostupanjske presude, smatrajući da trošak zastupanja tužiteljice na ročištu od 26. ožujka 2021. nije doprinio rješavanju spora, pa se ne može smatrati opravdanim ili nužnim u smislu članka 79. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17. – dalje u tekstu: ZUS). To stoga jer je tužiteljica bila obvezna sve činjenice i dokaze iznijeti već u tužbi, što je i učinila, a prvostupanjski sud je spor mogao provesti i bez rasprave, pogotovo imajući u vidu da je činjenično stanje bilo nesporno. Također, određenje da zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od dana prvostupanjske presude nije pravilno i na zakonu osnovano. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu i poništi osporenu presudu.
4. Tužiteljica i zainteresirana osoba, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u odnosu na točke I. i II. izreke, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je poništio rješenja javnopravnih tijela, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.
7. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je tužiteljica podnijela prijedlog za ukidanje pravomoćne građevinske dozvole izdane zainteresiranoj osobi, smatrajući istu nezakonitom. Povodom navedenog prijedloga, prvostupanjsko tijelo je rješenjem utvrdilo da tužiteljica nije dokazala da je stranka u postupku izdavanja predmetne građevinske dozvole, a koje utvrđenje je prihvatio pravilnim i tuženik. Pritom su javnopravna tijela svoje odluke utemeljila, osim na članku 115. stavku 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13., 20/17. i 39/19.) kojim je reguliran status stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole i na odredbi članka 53. ZUP-a, prema kojoj će, ako u tijeku postupka osoba koja do tada nije sudjelovala u postupku traži da joj se prizna svojstvo stranke u tom postupku, službena osoba ispitati njezino pravo da kao stranka sudjeluje u postupku i o tome donijeti rješenje, s tim da žalba protiv tog rješenja ne zaustavlja tijek postupka.
8. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi pogrešnim stajališta javnopravnih tijela izražena u osporenim rješenjima, jer u konkretnom slučaju tužiteljica nije tražila priznavanje svojstva stranke u postupku izdavanja predmetne građevinske dozvole, a niti je to mogla tražiti jer je postupak izdavanja iste pravomoćno okončan, već je predložila ukidanje građevinske dozvole zbog njene nezakonitosti, kako to osnovano zaključuje i prvostupanjski upravni sud.
9. Slijedom izloženog, u ovom predmetu nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 53. ZUP-a, već izvanrednog pravnog lijeka propisanog odredbom članka 129. stavka 3. ZUP-a, a sukladno kojoj odredbi se, u slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja.
10. Nadležnost i postupak poništavanja ili ukidanja takvog rješenja propisani su odredbom članka 131. ZUP-a, prema kojoj, pored ostalog, javnopravno tijelo donosi rješenje o poništavanju/ukidanju rješenja ne samo na prijedlog stranke ili ovlaštenoga državnog tijela, već i po službenoj dužnosti (stavak 3.). Stoga, u situaciji kada prijedlog podnese osoba koja nije bila niti je mogla biti stranka u postupku okončanom izdavanjem građevinske dozvole, takav prijedlog treba uzeti kao inicijativu za pokretanje postupka poništavanja/ukidanja rješenja po službenoj dužnosti. Pritom, a prema načelu oficijelnosti, javnopravno tijelo može, ali ne mora prihvatiti taj prijedlog, u kojem slučaju podnositelj prijedloga nije ovlašten izjaviti pravni lijek zbog takve odluke javnopravnog tijela, a što je već pravno relevantnim razlozima obrazložio i prvostupanjski sud.
11. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni navodi žalbe s tim u vezi, kojima tuženik daje svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, pri čemu ukazuje na iste činjenice i dokaze te iste procesno-pravne odredbe na kojima je utemeljio svoju odluku, a za koju je prvostupanjski sud osnovano ocijenio da je donesena pogrešnom primjenom materijalnog i postupovnog prava, do koje je došlo prvenstveno zbog nepravilnog tumačenja relevantnih zakonskih odredaba.
12. Radi navedenog, ovaj Sud nije našao osnove usvojiti žalbu tuženika u odnosu na točke I. i II. izreke osporene presude.
13. Sud nalazi neosnovanim i žalbeni prigovor tuženika da tužiteljici u trošak spora, određen točkom III. izreke presude, nije trebalo priznati zastupanje opunomoćenika na raspravi održanoj 26. ožujka 2021. Ovo iz razloga jer je opunomoćenik tužiteljice pristupio toj raspravi, na kojoj je danim izjavama pridonio zaštiti njezinih prava i pravnih interesa pa, bez obzira što se na raspravi nisu izvodili dokazi niti se posebno raspravljalo o određenim pitanjima, to samo po sebi ne utječe na ocjenu opravdanosti tog troška. Naime, primjena odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj se prilikom određivanja troškova spora ocjenjuje opravdanost pojedinih poduzetih radnji u sporu, ovisna je o okolnosti svakog konkretnog slučaja i prepuštena odluci suda, a koji je u osporenoj presudi zatražene troškove osnovano ocijenio opravdanim.
14. Ovaj Sud, međutim, nalazi osnovanim žalbeni prigovor istaknut u odnosu na određenje da zatezna kamata na dosuđeni trošak spora teče od dana prvostupanjske presude, a koje određenje nije pravilno i na zakonu osnovano, jer nije vezano za pravomoćnost presude. S obzirom na navedeno, valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu usvojiti i poništiti osporenu točku III. izreke prvostupanjske presude te tužiteljici, koja je uspjela u sporu, priznati zatražene troškove zastupanja po odvjetniku, i to trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn i pristupa na ročište u iznosu od 2.500,00 kn, što ukupno iznosi 5.000,00 kn, sve temeljem Tbr. 23. točke 1. podstavka 2. i točke 2. te Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), u vezi članka 79. stavka 1., stavka 2. i stavka 4. ZUS-a.
15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 24. rujna 2021.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
